Učestale tirade i nuklearne prijetnje kontroverznog ruskog tv voditelja Vladimira Solovjeva, ali i drugih aktera Putinovog kružoka kao što je bivši predsjednik Dmitrij Medvedev, ponovno su pokrenuli pitanje o nuklearnom armagedonu koji je pao u drugi plan nakon kraja Hladnog rata. Tako su pojedine zemlje ponovno u prvi plan stavile prioritet izgradnje bunkera i skloništa u slučaju totalne eskalacije rata u Ukrajini. Švicarska koja se dugo diči svojom neutralnošću i više je nego spremna na potencijalan svjetski sukob. Alpska zemlja, s gotovo devet milijuna stanovnika, ima više bunkera po glavi stanovnika nego bilo koja druga zemlja na svijetu, preko 370.000, piše Guardian.
- Bila je veljača 2022., a Rusija je upravo bacila prve bombe na Kijev. Ljudi su me pitali koje mjere trebaju poduzeti, kamo bi morali otići - rekla je glavna operativna direktorica i turistička vodičica u nuklearnom bunkeru Sonnenberg u Luzernu, Zora Schelbert. Upiti koje je Schelbert primala dolazili su od uplašenih ljudi koji su pokušavali pronaći svoja dodijeljena skloništa. Danas je, međutim, bunker Sonnenberg uglavnom muzej. Izvorno izgrađen 1971. kako bi zaštitio do 20.000 ljudi, ostao je jedno od najvećih nuklearnih skloništa na svijetu sve do 2002. godine, kada mu je kapacitet smanjen na 2.000 ljudi radi povećanja učinkovitosti i smanjenja troškova.
Duga tradicija bunkera
Švicarska politika da u slučaju krize osigura sklonište za svakog stanovnika prvi je put zakonski utvrđena prije više od 60 godina. Svaka nova stambena zgrada mora imati vlastito sklonište u sklopu objekta, ili investitori moraju osigurati sredstva za izgradnju obližnjeg javnog skloništa koje održava država. Ventilacijski sustavi imaju životni vijek od otprilike 40 godina i služe za neutralizaciju učinaka zračenja, kao i kemijskog i biološkog oružja.
Troškove održavanja i izgradnje skloništa po osobi, koji uglavnom padaju na teret investitora i vlasnika nekretnina, može se usporediti s godišnjim premijama za švicarsko zdravstveno osiguranje. Povijesno gledano, cijena po mjestu iznosi otprilike 1400 švicarskih franaka za bunkere kapaciteta između 50 i 200 osoba, odnosno oko 3000 franaka za manje bunkere. U mirnodopsko vrijeme većina Švicaraca koristi ih kao vinske podrume, spremišta ili saune. Tijekom 1990-ih, kada su se tenzije Hladnog rata smanjile, bunkeri su čak služili za paintball, glazbene probe ili kao društveni centri, piše Guardian.
Druga vrsta bunkera – zapovjedna mjesta za civilnu zaštitu i osoblje za hitne intervencije koje upravljaju operacijama – dizajnirana je za duži boravak i opremljena je tuševima, kuhinjama i pristupom internetu. U posljednjim godinama ta su zapovjedna mjesta, ne bez kontroverzi, korištena kao privremeni smještaj za izbjeglice, tražitelje azila i beskućnike.
Pitanje učinkovitosti
Iako je ideja bunkera u ovim nestabilnim vremenima poželjna, neki postavljaju pitanje koliko su bunkeri učinkoviti i kako bi mogao izgledati život u njima ako se ono najgore obistini. Kako će velike grupe nepoznatih ljudi, pod velikim psihološkim pritiskom, surađivati danima u skučenim betonskim prostorijama? Što je s putnicima koji su daleko od svojih dodijeljenih skloništa kad nastane kriza? Mogu li se bolesnici i starije osobe učinkovito prevesti do bunkera posebno izgrađenih za njih? I dok ventilacijski sustavi štite civile od zračenja, nijedan bunker ne može izdržati izravan udar nuklearne bombe. Unatoč ovim pitanjima, bunkeri su dugo dio švicarskog identiteta, tvrdi Guillaume Vergain, zamjenik šefa službe za civilnu zaštitu i vojne poslove u kantonu Ženeva. Objasnio je da tradicija bunkera potiče iz doba Drugog svjetskog rata, kada se alpska država nalazila u totalnom okruženju Sila osovina.
I druge zemlje se spremaju
Suočene s neumoljivom ruskom agresijom i istovremenim povlačenjem američke vojne i diplomatske potpore, europske zemlje diljem kontinenta ponovno ulažu u obranu. No, civilna zaštita, također je postala prioritet. U siječnju je Norveška ponovno uvela mandat iz doba Hladnog rata koji nalaže izgradnju protuzračnih skloništa u svim novim stambenim zgradama – zahtjev koji Švicarska neprekidno primjenjuje od 1963. godine. U Njemačkoj, koja je nedavno donijela revolucionarni zakon za financiranje milijardi eura nove vojne potrošnje, pitanje izgradnje civilnih skloništa ponovno je tema aktivne javne rasprave. Djelomično inspirirana naporima u Njemačkoj i Norveškoj, Europska unija je u ožujku ove godine izdala službene preporuke građanima da uvijek imaju zalihe za hitne slučajeve dovoljne za 72 sata. Izloženost ratu i katastrofama izazvanim ljudskim djelovanjem danas se osjeća snažnije nego ikada od završetka Hladnog rata.
