Administracija Donalda Trumpa u ovoj godini primila je samo 62 Sirijca. Na to dolazi i ona promjena raspoloženja Turaka. Erdogan zato Sirijce uhvaćene u prelasku u Grčku sada šalje sve do jugoistoka Turske, ako ne čak i u izbjegličke logore u samoj Siriji pod kontrolom turske vojske. Do 1. studenog na takav način u Siriju je poslano 260.000 ljudi. Na sastanku u listopadu s kolegama iz Njemačke, Rusije i Francuske, Erdogan se zaklinjao da su svi oni otišli dobrovoljno.
Newsweekova novinarka Molly O'Toole provela je u listopadu nekoliko dana promatrajući najveći granični prijelaz na sjeverozapadu Sirije, Bab al-Hawa, u pokrajini Idlib, posljednjem uporištu pobunjenika, i nije primijetila masovni povratak. Vidjela je autobus s izbjeglicama koji su se vraćali iz Sirije s vjerskog praznika u Tursku. Jamal Baraa s obitelji rekao je da se vraća iz Aleppa, te da im je „put bio vrlo problematičan“, da su „bili u opasnosti da ih zaspu granate svakog trenutka“.
On i obitelj već pet godina žive u obližnjem turskom gradiću Reyhanliju. Tvrdio je da su „to sve laži“ navodi iz Moskve i Damaska da izbjeglice povratnici imaju slobodan put na teritorij pod vladom Sirije, te da bi se „vratili ako bi se stvari popravile“. U Turskoj su vlasti postavile ograničenja za zapošljavanje Sirijaca. U tvrtki ih ne smije biti više od 10 posto, ne smiju ići daleko od mjesta na kojem su registrirani kao izbjeglice, a njima je pak svakako draže biti u gradovima nego u izbjegličkim logorima.
Ukupno, turske su vlasti izdale radne dozvole za samo 20.000 Sirijaca. Svi ostali rade ilegalno. Turci, iako na jugoistoku zemlje mnogi imaju itekako sirijske korijene, alergični su na Sirijce. Sasvim neutemeljeno smatraju da im ovi oduzimaju poslove i da natprosječno sudjeluju u kriminalu. U drugoj polovici 2017. nasilje između Turaka i Sirijaca povećalo se za šest puta u odnosu na 2016. Sveukupno, na crno je zaposleno 950.000 Sirijaca, zarađuju jedva pet dolara dnevno za teški rad od zore do mraka.
Sirijke su posebno uskraćene za obrazovanje, zapošljavanje, javne usluge, više nego muškarci izložene su ksenofobiji i nasilju, što je posljedica izrazito patrijarhalne prirode jugoistoka Turske. Novinarka je u Reyhanliju upoznala Hafizu Bregeh, 59-godišnju udovicu i baku, koja sada skrbi za 13 članova obitelji. Oni su do 2012. živjeli u Taftanazu, na sjeveru Sirije. Rekla je da su jednog dana sirijski vojnici ušli u njenu kuću, pronašli ranjenog njenog supruga, inače učitelja, te su ga s njegovim bratom izveli vani i streljali.
Tri dana ih nisu mogli sahraniti zbog snajperske vatre. A onda su pobjegli.
„Nismo razmišljali što ćemo jesti, samo da pobjegnemo što dalje od raketa“, kazala je.
Narednih dana u izbjegličkom logoru čupali su divlje biljke da ih skuhaju za juhu, sve dok im turski susjedi nisu darovali mašinu za šivanje. Od toga je počela životariti. No, sada joj Turci za sve nabijaju više cijene od uobičajenih jer su Sirijci. Nekima bi povratak u Siriju značio smrtnu kaznu „ili i gore od toga“.
R. Z. je 2014. svoju majku, ranjenu u bombardiranju, jednom prilikom odvela u bolnicu pod kontrolom sirijskih vlasti. No, tamo se otkrilo da je njen brat pripadnik proturske islamističke pobunjeničke skupine. Vlasti su žene zatvorili u prostoriju u bolnici na 11 mjeseci, a onda još 13 mjeseci u zatvor. Njena obitelj mislila je da je mrtva sve dok je vlasti u travnju 2016. nisu pustile na slobodu. Istog trenutka pobjegli su u Tursku.
Godinu dana poslije, njen suprug je odlučio vratiti se u Siriju svojoj prorežimskoj roditeljskoj obitelji, u Damask, a ona je to odbila. Tako su se razveli.
„Rekla sam mu: 'Nakon dvije godine u zatvoru, ti ne možeš osjećati ono što ja osjećam“, pričala je.
U Turskoj ima Sirijaca koji su do rata bili bogati, koji su posjedovali kuću, auto, čak i vlastite klinike, a sad više nemaju ništa. Poseban je problem što su dvije trećine izbjeglica u Turskoj žene i djeca, traumatizirani su i odrasli, a djeca posebno. Usto, najnoviji trend u Turskoj je da se liječnici u toj zemlji jako plaše primati Sirijce kao pacijente, u strahu da će im Erdoganove vlasti uskratiti dozvolu za rad.
