Prije točno 14 godina, Hrvatska je doživjela jedan od najemotivnijih dana svoje novije povijesti. Nakon višegodišnjeg suđenja u Haagu, generali Ante Gotovina i Mladen Markač pravomoćno su oslobođeni svih optužbi. Istoga dana vratili su se u Zagreb, gdje ih je na Trgu bana Jelačića dočekalo oko 100.000 ljudi. Plakalo se, pjevalo, molilo, grlilo nepoznate ljude. A Gotovina je okupljenima poručio da rat pripada povijesti i da se Hrvatska mora okrenuti budućnosti.
Bio je petak, 16. studenoga 2012. godine. U Zagrebu je bilo hladno studeno jutro, ali na Trgu bana Josipa Jelačića već su se okupljali ljudi. Neki su stigli s hrvatskim zastavama, drugi sa slikama generala, a treći samo kako bi zajedno s ostalima pratili televizijski prijenos iz Haaga. Slično je bilo u gradovima diljem Hrvatske, od Vukovara i Osijeka do Splita, Zadra i Dubrovnika. Milijuni ljudi čekali su odluku Žalbenog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju - hoće li se generali Ante Gotovina i Mladen Markač vratiti kući ili će ostati u zatvoru još mnogo godina?
Godinu i pol ranije, u travnju 2011., prvostupanjsko vijeće Haškog suda izreklo im je teške zatvorske kazne. Gotovina je osuđen na 24, a Markač na 18 godina zatvora zbog zločina počinjenih tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja 1995. godine. Sudsko vijeće tada je zaključilo da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio prisilno uklanjanje srpskog stanovništva s područja Krajine. Treći optuženi general, Ivan Čermak, oslobođen je već tom presudom. Odluka je u Hrvatskoj izazvala šok, ogorčenje i osjećaj nepravde među velikim dijelom javnosti. Za mnoge građane nije bila riječ samo o sudbini dvojice zapovjednika, nego i o tome kako će se pred međunarodnim sudom pravno ocijeniti događaji povezani s operacijom kojom je Hrvatska vratila najveći dio okupiranog teritorija.
Tog petka u Haagu predsjednik Žalbenog vijeća, američki sudac Theodor Meron, počeo je čitati odluku. Svaka rečenica pratila se s napetošću. Žalbeno vijeće, podijeljeno u odluci s tri glasa prema dva, odbacilo je ključne zaključke prvostupanjske presude, uključujući zaključke o nezakonitom topničkom napadu na četiri grada i o sudjelovanju generala u udruženom zločinačkom pothvatu. Na kraju je izrečena pravomoćna oslobađajuća presuda. Gotovina i Markač oslobođeni su svih točaka optužnice, a sud je naredio njihovo trenutačno puštanje na slobodu. Reakcija generala Mladena Markača bila je kratka, ali dovoljno snažna da se pamti i četrnaest godina poslije: "Ima Boga!"
U Hrvatskoj je u tom trenutku izbilo slavlje. Ljudi su plakali pred televizorima, izlazili na ulice, zvonila su crkvena zvona, a na trgovima su se počele okupljati tisuće građana. Zagrljaji, pjesma i zastave obilježili su dan koji je mnogima izgledao kao završetak jednog dugog i bolnog poglavlja Domovinskog rata. Gotovina je do objave presude u pritvoru proveo gotovo sedam godina, odnosno 2540 dana, dok je Markač ondje bio više od pet i pol godina, približno 2060 dana.
Među onima koji su odluku gledali s posebnom napetošću bio je tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović, Gotovinin ratni suborac i prijatelj. U kasnijem razgovoru za 24sata prisjetio se kako prethodne noći gotovo nije spavao. Ujutro je stigao u ured premijera Zorana Milanovića, gdje su zajedno pratili prijenos. Kotromanović je ispričao da tijekom čitanja presude nije mogao mirno sjediti. Kada je postalo jasno da su generali oslobođeni, Milanović mu je izdao jednostavnu zapovijed: "Ništa, pali avion i ideš po njega".
Hrvatska vlada organizirala je poseban zrakoplov koji je trebao dovesti dvojicu generala u Zagreb još istoga dana. S Kotromanovićem su prema Nizozemskoj krenuli Fred Matić, tadašnji ministar branitelja, i Gotovinina supruga Dunja. Tijekom leta emocije su bile snažne. Kotromanović je poslije govorio kako se Dunja rasplakala, a susret s generalima na aerodromu opisao je kao kratak i iznimno emotivan. Ljudi koji su godinama živjeli u iščekivanju odjednom su se našli pred činjenicom da se Gotovina i Markač vraćaju u Hrvatsku kao slobodni ljudi.
Nešto nakon 16 sati zrakoplov s generalima sletio je u zagrebačku zračnu luku Pleso. Na aerodromu su ih dočekali premijer Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, drugi dužnosnici i prijatelji. Generali su ponovno stupili na hrvatsko tlo, a fotografije njihova dolaska ubrzo su obišle zemlju. Vatrogasna vozila priredila su im svečani vodeni pozdrav. No pravi doček tek je slijedio.
U središtu Zagreba u međuvremenu se okupilo golemo mnoštvo. Prema tadašnjim izvještajima 24sata, na Trgu bana Jelačića nalazilo se oko 100.000 ljudi. Trg je bio ispunjen hrvatskim zastavama, transparentima i ljudima koji su satima čekali da vide dvojicu generala. Između okupljenih čule su se domoljubne pjesme, povici i pljesak. Neki su došli s djecom, neki u odorama, a među okupljenima bili su i brojni veterani Domovinskog rata. Četrnaest godina poslije fotografije tog dana i dalje izgledaju gotovo nestvarno: more ljudi i zastava ispunjava zagrebački trg, a u središtu pozornosti nalaze se dvojica ljudi koji su još tog jutra bili haški pritvorenici.
'Bila je ratna Oluja, a ovo je pravna Oluja'
Kada su Gotovina i Markač konačno stigli pred okupljeno mnoštvo, dočekala ih je prava eksplozija emocija. General Gotovina, inače poznat po suzdržanom javnom nastupu, govorio je kratko. Njegova poruka, međutim, ostala je zapamćena. Presudu je nazvao zajedničkom pobjedom i usporedio je s vojno-redarstvenom operacijom Oluja. Potom je izgovorio riječi koje su možda bile i najvažniji dio njegova obraćanja: "Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno".
Bio je to poziv na završetak dugog razdoblja ratnih i poratnih podjela. Gotovina nije tražio nove sukobe, niti je okupljenima govorio o osveti. U trenutku kada je mnoštvo slavilo oslobađajuću presudu, pozvao je Hrvatsku da pogleda naprijed. Njegove riječi bile su osobito snažne upravo zato što su dolazile od čovjeka koji je godine proveo u pritvoru i čija je sudbina dugo bila jedno od najosjetljivijih političkih i pravnih pitanja u zemlji. Markač je govorio o domovini koju je nosio u srcu tijekom godina provedenih daleko od kuće, o osjećaju da nije zaboravljen i o ljudima koji su vjerovali u njegovo oslobađanje. Za njega je taj dan predstavljao i osobnu i profesionalnu rehabilitaciju. Nakon godina provedenih u sudnici i pritvoru ponovno je mogao stajati među ljudima s kojima je dijelio iskustvo Domovinskog rata.
Prizori sa zagrebačkog trga brzo su postali dio hrvatske kolektivne memorije. Gotovina i Markač nisu se vratili samo svojim obiteljima, nego su dočekani kao simboli ratne generacije i dugogodišnje borbe za oslobađajuću presudu. Za mnoge branitelje njihovo oslobađanje značilo je veliko emocionalno rasterećenje. Bilo je to slavlje u kojemu su se ponovno otvorila sjećanja na rat, poginule suborce, godine neizvjesnosti i političke prijepore koji su pratili suradnju Hrvatske s Haškim sudom.
Nakon dočeka na Trgu generali su otišli u zagrebačku katedralu, gdje su sudjelovali na misi zahvalnici, a potom ih je primio tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović. Time je završio dan koji je počeo iščekivanjem pred televizijskim ekranima, a završio zajedničkim slavljem na ulicama Zagreba.
*Uz pomoć AI