Pametni stroj riješio zločin iz 1974. Sklopio mozaik i otkrio da je ubojica iz tajne policije

Dosjei Državne sigurnosne službe Istočne Njemačke (STASI) trebali su 1989. godine biti uništeni gotovo preko noći, ali je 45 milijuna poderanih dokumenata čuvanih u 16250 vrećica preživjelo.

Policajcima je šef Stasija Erich Mielke naredio da unište dosjee nastalih špijuniranjem 17 milijuna istočnih Nijemaca koje je nadziralo 90.000 agenata i 175.000 doušnika i strpaju ih u vreće za spaljivanje. No njihovi rezači papira pokvarili su se pod težinom zadatka. Zatim nisu mogli osigurati kamione potrebne za prijevoz vreća do kamenoloma gdje su ih trebale spaliti, pa su ih ostavili u podrumu svog sjedišta u Hohenschönhausenu u Berlinu, navodi Guardian.

Pedantni Nijemci pincetama, ljepilom i povećalima spajali su dokument po dokument no ubrzo su shvatili da će im tom metodom trebati stotine godina kako bi spojili sve poderane dokumente. Stoga su napravili E Puzller, stroj koji može obraditi 10.000 obostranih listova na sat. Stroj radi skeniranjem fragmenata dokumenta u slikovnu datoteku. Tretira svaki komadić kao da je dio ogromne slagalice. Oblik, boja, font, tekstura i debljina papira zatim se analiziraju tako da je na kraju moguće ponovno izgraditi elektroničku sliku izvornog dokumenta. 

Digitalni stroj za zagonetke proizveden posebno za tu svrhu 2016. godine spojio je razbacane fragmente i povezao bivšeg časnika Stasija Martina Naumanna (80) s ubojstvom Poljaka Czesława Kukuczku. Ubio ga je pucajući mu u leđa iz neposredne blizine 29. ožujka 1974. godine dok je Kukuczka hodao prema posljednjoj u nizu kontrolnih točaka na tranzitnom području u podijeljenom gradu, nakon što mu je rečeno da ima slobodan prolaz za bijeg u zapadni Berlin.

Istina oko Kukuczkine smrti nikada nije otkrivena njegovoj obitelji. Umjesto toga, njegovi kremirani ostaci poslani su u urni njegovoj supruzi Emiliji nekoliko tjedana kasnije, nakon čega ga je njegova obitelj pokopala na privatnoj ceremoniji u južnoj Poljskoj.

Povjesničar mu ušao u trag

Stefan Appelius pronašao je dokumente o strijeljanju i kasnijim pokušajima da se to zataška u arhivama Stasija, a ušao je u trag Kukuczkinoj obitelji u Poljskoj. Oni su pak na slučaj upozorili poljsko pravosuđe koje je 2021. godine izdalo Europski uhidbeni nalog za Naumannom, čime su izvršili pritisak na njemačke istražne vlasti da ponovno otvore slučaj nakon desetljeća nedjelovanja.

Naumann je u listopadu 2023. godine optužen za ubojstvo. Bio je jedan od prvih bivših istočnonjemačkih dužnosnika koji je optužen za ubojstvo umjesto za ubojstvo iz nehata. Tužitelji su za njega tražili 12-godišnju zatvorsku kaznu, ističući "posebno podmuklu" karakteristiku ubojstva, naime da je Kukuczka ustrijeljen vjerujući da je došao na slobodu. Osudili su ga na 10 godina.

Sud je čuo kako je Kukuczka (38),  otac troje djece iz planinskog sela Kamienica u blizini Krakowa u južnoj Poljskoj, ušao u poljsko veleposlanstvo u Istočnom Berlinu, tražeći dopuštenje da mu se dopusti odlazak u Zapadnu Njemačku. Prijetio je da će,  ako ga odbiju,  aktivirati lažni eksploziv, za koji je tvrdio da bi raznio veleposlanstvo i druge zgrade.

Istraživanje povjesničara Filipa Gańczaka i Hans-Hermanna Hertlea otkrilo je da je osoblje veleposlanstva kontaktiralo Stasi, govoreći im o Kukuczkinoj prijetnji. U očitom dogovoru s veleposlanstvom, službenici Stasija došli su dočekati Poljaka, predali mu izlaznu vizu i pet zapadnih njemačkih maraka i odvezli ga do obližnje granične prijelaza Friedrichstraße. Dok je Kukuczka bio pod dojmom da će uskoro biti slobodan čovjek, Stasijevim je časnicima naređeno da ga se “oslobodi”, koristeći eufemizam koji se obično koristi za ubijanje političkih protivnika.

Naumann, skrivajući se iza strateški postavljenog paravana na postaji, pucao je Kukuczki u leđa s udaljenosti od oko dva metra nakon što je prešao dvije od tri kontrolne točke. Prema Stasijevom izvješću o incidentu, "operativne snage" uspjele su oko 15 sati "učiniti [Kukuczku] bezopasnom bez privlačenja ikakve posebne pozornosti drugih putnika koji su odlazili".

Odvjetnik Kukuczkine kćeri, koja je u vrijeme očeve smrti imala 18 godina, Naumanna je opisao kao “posljednju kariku u lancu zapovijedanja” koja je dovela do ubojstva, ali na kraju je on bio taj koji je izvršio naredbu.

Naumannova odvjetnica, Andrea Liebscher, inzistirala je na tome da je njezin klijent nevin i da nema dokaza da je on izveo pucnjavu ili da bi se ubojstvo moglo smatrati ubojstvom, a ne ubojstvom iz nehata, za što bi već nastupila zastara. Rekla je da nakon što je prijetio bombom, Kukuczka nije bio nevina stranka i "morao je očekivati ​​da vlasti interveniraju oružjem".

Živio je povučeno u Leipzigu

Naumann se obično pojavljivao na sudu noseći crnu samtastu kapu i tenisice, i držeći uredski fascikl da pokrije lice. Opisano je da je desetljećima živio tiho povučeno u predgrađu Leipziga, sve dok ga prošlost nije sustigla 2016. godine. Progovorio je samo jednom kako bi potvrdio svoj identitet.

Među onima koji su trebali svjedočiti bila su i tri umirovljenika koji su u to vrijeme bili tinejdžeri na školskom izletu u komunistički Istočni Berlin iz Zapadne Njemačke. Petra L. (65), umirovljena učiteljica iz Hessena, prisjetila se kako je provela "tipičan dan" u Istočnom Berlinu prije nego što se sa svojim kolegama vratila kroz graničnu kontrolu u strogo čuvanom podzemnom tunelu na stanici Friedrichstraße. Pažnju joj je privukao muškarac sa sunčanim naočalama, rekla je.

"Nakon pucnja, ljudi su od šoka držali ruke na ustima”

- Bilo je čudno, jer smo bili pod zemljom - ispričala je na sudu kako je muškarac potegnuo pištolj i pucao u čovjeka koji je prošao kraj njega s aktovkom te se prisjetila kako su ljudi oko nje “od šoka držali ruke na ustima”.

- Odjednom su se vrata otvorila tamo gdje ih prije nije bilo, a ljudi u uniformama su se pojavili i zatvorili prolaz-, rekla je.

Na marginama suđenja, Gańczak je rekao da iako su vlasti u komunističkoj Poljskoj i njihove kolege u Istočnoj Njemačkoj (DDR) pokušale zataškati ubojstvo, nisu se slagale oko toga kako ga prikazati.

- Dok je poljska strana htjela da izgleda kao da si je Kukuczka oduzeo život, DDR se nije slagao... Prema skraćenoj verziji događaja koju su pripremili, na graničnom prijelazu došlo je do incidenta koji je rezultirao time da je Kukuczka ubijen. Obitelji nije bilo dopušteno postavljati dodatna pitanja - kazao je povjesničar.

Prema jednoj verziji, Kukuczka je navodno bio naoružan, ali nema dokaza koji bi to potvrdili. Eksploziv koji je navodno nosio nije postojao. Kukuczka je odveden u zatvorsku bolnicu Stasi u Berlinu-Hohenschönhausen, gdje je, prema obdukciji, proglašen mrtvim nakon što je iskrvario na smrt. 

Kao odraz njegove povijesne važnosti, suđenje je snimljeno, slično nekim suđenjima vezanim za holokaust posljednjih godina. Kukuckzina obitelj, uključujući njegovu sestru i kćer, koja danas ima 68 godina, ni danas ne znaju što je njihov otac planirao. Prema anegdotama on je žudio za životom na Floridi.

Procjenjuje se da je 140 ili više ljudi ubijeno pokušavajući prijeći Berlinski zid, koji je dijelio grad između 1961. i 1989. Nekolicina istočnonjemačkih dužnosnika i graničara koji su do sada suočeni s kaznenim progonom za smrt uglavnom su optuženi za ubojstvo iz nehata.

Visoki dužnosnici često su bježali pravdi. Pokušaji da se sudi Erichu Mielkeu, šefu Stasija od 1957. do 1989., opetovano su propadali sve dok 1993. godine nije osuđen na šest godina zatvora za ubojstvo dvojice policajaca 1931. godine kao mladi komunistički borac.