Udruga Betlehem Zagreb otvorila je "Prozor života", prvo mjesto u Hrvatskoj gdje majke mogu anonimno i sigurno ostaviti neželjenu djecu, pisala su u veljači 24sata. Radi se o prvom takvom projektu u povijesti moderne Hrvatske, a napravljen je u sklopu Samostana Pohoda Marijina, uz kapelu Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci. Unutar prozora nalazi se grijanje, ventilacija, kamera i alarm koji se pali i obavještava časne sestre kad je dijete unutra. No kako je ubrzo nakon toga javila Nova TV, nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike poslalo je odmah inspekciju u nadzor samostana.
"U SAD-u konzervativci već godinama promoviraju takve “prozore života”, tamo znane kao 'sigurna utočišta', prostore pod nadzorom kamera u kojima se može ostaviti novorođenče. Teksas je još 1999. uveo Zakone o sigurnom utočištu, do 2008. svih je 50 američkih saveznih država usvojilo slične zakone, ali danas mnogi smatraju kako su oni poslužili samo kao alibi za ograničavanja i zabrane abortusa, a premalo znače za dobrobit žena i djece", pisao je Alen Galović za 24sata.
U Njemačkoj je prvi takav prozor za bebe otvoren prije točno 25 godina. Od tada se mnogo toga promijenilo, piše Deutsche Welle. Na svjetlećem stupu velikim slovima piše "Bebi kutija“, a pored toga nalazi se natpis "Projekt Napuštena beba“. Iza staklenih ulaznih vrata visi šareni mobile s veselim životinjskim motivima, ispod njega čelična zaklopka s ručkom. Iza nje se nalazi topli krevetić sa senzorom, u koji se beba može anonimno položiti. Spremni su odijelce, bodi, ručno pletene čarapice i kapica, pored toga dvije dude i plišani zec. Tu je i pismo za majku u kojem joj se nude mogućnosti pomoći, navodi DW.
"Stručnjaci upozoravaju da žene koje traže abortus zapravo ne žele ni trudnoću niti porod te da ta mjesta za ostavljanje beba ne rješavaju probleme zdravstvenih rizika trudnoća i poroda. Brojke pokazuju da je u SAD-u doista pala stopa čedomorstava, u tom smislu prozore života valja podržati. No, napominje se i da u smanjenju čedomorstava još važniju ulogu imaju jasniji protokoli za prepoznavanje i liječenje postporođajne depresije", pisala su 24sata. "Prozore života ne smije se i ne treba promovirati kao alternative pravu na pobačaj. Ako ćemo biti društvo koje najranjivijima ne osigurava sve oblike socijalne pomoći, ako ćemo ograničavati rodiljne potpore, ako ćemo skrb o mentalnom zdravlju ženama i majkama učiniti nedostupnom, ako ćemo ukinuti pravo na pristup pobačaju a edukaciju o reproduktivnom zdravlju posve zanemariti, ni milijuni “prozora života” neće spašavati djecu i žene."
Pored dječjeg vrtića u hamburškoj četvrti Altona nalazi se prvi prozor za bebe u Njemačkoj, koji je pokrenula privatna ustanova za skrb o djeci Sternipark 8. travnja 2000. godine. "Riječ je o spašavanju života. Ako samo jedna žena pronađe put do nas umjesto da napusti svoje dijete, naš rad se već isplatio“, kaže direktorica Leila Moysich njemačkoj novinskoj agenciji dpa.
Međutim, prozori za bebe su i dalje kontroverzni. U priopćenju iz 2009. godine Etičko vijeće preporučilo je njihovo zatvaranje. Ponude anonimnog ostavljanja djece su, kako se navodi, etički i pravno vrlo problematične, osobito zato što krše pravo djeteta na poznavanje svog podrijetla i na odnos s roditeljima.
Tom se mišljenju priklanja i Savez za zaštitu djece. „Djeca imaju temeljno pravo znati svoje podrijetlo. A ako su anonimno ostavljena u prozoru za bebe, više nemaju mogućnost saznati odakle zapravo potječu“, rekla je za dpa zamjenica direktorice ove udruge Martina Huxoll-von Ahn.
Prvi prozor za bebe u jednoj bolnici uveden je na inicijativu pastorice i dušobrižnice Gabriele Stangl i ima veze s njemačkom mračnom poslijeratnom poviješću. Ona se prisjeća jednog razgovora s jednom postarijom Berlinčankom koje joj je u suzama ispričala kako je po završetku rata silovana i pri tom zatrudnjela. Kada je dijete došlo na svijet, ostavila ga je u jednoj šumi. "Nikada si nije mogla oprostiti to što je učinila", svjedoči Stengl.
