Andrej Plenković povodi se za starom Titovom parolom: radimo kao da ćemo vladati još stotinu godina, a pripremamo se kao da će već sutra biti izbori. I doista, nema teških reformi i problematičnih poteza, mjesecima traje medijska ofenziva s dobrim vijestima, spašavanjem propalih tvrtki, građenjem mostova, premijer je čak obećao svom narodu da će poreznom reformom ljudima dati 43 kune veća primanja.
Dakle, Plenković je u permanentnoj kampanji. On radi kao da će sutra na izbore. Zato su pomalo smiješne medijske kalkulacije hoće li najesen biti prijevremenih izbora. Možda budu, možda ne budu. S Plenkovićem se to nikad ne zna. Jer, eto, taman kad je sve lijepo posložio uoči godišnjih odmora, izbjegao zvižduke u Kninu, defilirao u Sinju i sakrio se od Milorada Pupovca, u Zaprešiću je na cesti umro mladić, na Ministarstvo zdravstva poletjela su jaja, a javnost je gromoglasno zatražila ostavku Milana Kujundžića.
I sad više nema govora o prijevremenim izborima. Tako je bilo i ovog proljeća kad je Plenković mislio na brzaka progurati Istanbulsku konvenciju i pripremiti teren za prijevremene izbore, a onda ga je pregazila afera s Martinom Dalić. Sljedećih mjesec dana potrošio je spašavajući živu glavu. Ministričina je, znamo već, završila na panju. Sad je na panju Kujundžićeva. Ministar zdravstva, poput ogromne većine njegovih kolega, panično izbjegava bilo kakvu odgovornost za tragediju, premda je taj nesretni događaj trebao biti samo kap koja će preliti čašu strpljenja u mandatu neuspješnog ministra.
A premijer, onaj koji je isprašio mostovce potezom tajničina pera, opet se koleba i kalkulira. On misli da će se Kujundžićeva smjena tumačiti kao znak slabosti, a ne kao dokaz odlučnosti i principijelnosti, dakle onoga s čime Plenković od početka ima najviše problema.
Uglavnom, cijela ona kuća od karata koju premijer minuciozno slaže mjesecima, zadržavajući dah i susprežući tremor, redovito se ruši pod naletom afera njegovih ministara. Nekad je to bio Zdravko Marić, pa zatim Pavo Barišić, skoro redovito Nada Murganić, pa Martina Dalić, a evo sad je na red došao i Milan Kujundžić. Dok su ostali na čekanju. U prvom redu čeka Blaženka Divjak, koju HDZ evidentno ne može smisliti. Pa ako će letjeti Kujundžić, može se očekivati da će kao protuteža letjeti i HNS-ova ministrica obrazovanja.
Teško je, dakle, u takvim okolnostima Plenkoviću bilo što planirati. Jedan dan gradi kule u zraku, drugi dan mu se one sruše na glavu. Pa ispočetka. To nije vođenje države nego preživljavanje do kraja mandata. A do tada Plenković će se tresti od straha pred braniteljima, bukačima, referendumašima, HDZ-ovom desnicom, koalicijskim partnerima, medijima, Bruxellesom, Vladom Šeksom... Uvijek korak iza, umjesto dva koraka ispred svih. Nije baš previše naučio od Tita.
I opet promišljamo isto!