Shvatite, Hrvatska nije prijatelj Hrvatima u BiH

Iako su bosanskohercegovački Hrvati konstitutivan narod u BiH, Hrvatska (preko Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH) na godišnjoj razini izdašno podupire različite programe i projekte iz područja obrazovanja, znanosti, zdravlja, kulture i drugih područja, kojima je cilj stvaranje gospodarskih i socijalnih uvjeta za održivi opstanak i ostanak Hrvata u Bosni i Hercegovini. Temeljni kriterij za odabir programa i projekata je da se njihovim financiranjem u znatnoj mjeri i dugoročno pridonosi održivu opstanku, povratku i ostanku Hrvata u BiH.

Ako uzmemo u obzir da je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih država s kojima Hrvatska ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu, podrška Hrvatima u BiH bi trebala biti strateški projekt Hrvatske. Hrvatska od prvog dana neovisnosti ulaže u Bosnu i Hercegovinu. Budući da je početkom i sredinom devedesetih godina po tom pitanju vladao košmar pa su mnogi nekažnjeno i bezobzirno (i)sisali hrvatski državni proračun (poznati primjeri logistike HVO-a i Hercegovačke banke), utemeljen je Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske, preko kojeg bi se navodno podrška krucijalnim projektima trebala bolje usmjeravati i u konačnici bolje nadgledati. Temeljem Zakona o odnosima RH s Hrvatima izvan RH po člancima 13. i 46. iz Državnog proračuna za 2018. Središnji državni ured za Hrvate izvan RH je Hrvatima iz BiH i dijaspore stavio na raspolaganje iznos nešto viši od 24 milijuna kuna. No to nije sve. Iz državnog proračuna RH se i ove godine izdvaja milijun kuna za podršku u području kaznenog progona u Bosni i Hercegovini te se iz proračuna Ministarstva zdravlja i socijalne skrbi za BiH izdvaja dodatnih milijun kuna.

DEBLOKADE I POPULIZAM Top News Plenki nije bogata tetka da bi bez kriterija opraštao dugove

Slični iznosi su planirani i za 2019. i 2020. Riječ je, naime, o solidnim financijskim sredstvima koja se redovito dijele po političkoj i prijateljskoj liniji pa tako imamo situaciju u kojoj se velikodušno financiraju raznorazne udruge i organizacije, od kojih su neke čak i fiktivne, podobni pojedinci i skoro pa izumrla kulturno-umjetnička društva, dok se kapitalni projekti ignoriraju. Više se ulaže u recikliranje prošlosti nego u izgradnju smislene budućnosti. Površan pogled na korisnike, udruge i institucije koje su dobile značajna sredstva iz hrvatskog proračuna lako odaje da je većinom riječ o subjektima koji nemaju iskustvo transparentnog funkcioniranja. S druge strane, nemoguće je utvrditi je li se nadležno Povjerenstvo uopće pridržavalo uvjeta natječaja i jesu li podršku Vlade RH dobili zaista najbolji projekti. Koliko god Ured za Hrvate izvan RH trubio kako se financiraju samo ključni projekti, činjenica je da najveći dio kolača budžeta, nažalost, otpada na Crkvu, opanke i HDZ.

Iako je premijer Plenković poručio da su projekti dobro distribuirani i da se time šalje jasna poruka potpore Hrvatima u BiH, otvoreno je pitanje koga se tu uopće i zašto konkretno podržava. Budući da većina novca završi u džepovima i na računima lokalnih biznismena i političara, narod teško može osjetiti plodove Plenkovićeve “potpore Hrvatima u BiH”. Iako se na službenoj stranici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH može pročitati da je uvedena kontrola korištenja sredstava, nigdje se ne mogu pronaći izvješća o utrošenim sredstvima. Isto tako, činjenica je da BiH nema Uskok i da hrvatski Uskok ne može istraživati slučajeve u Bosni i Hercegovini.

Gradi se u Kanadi Top News Kome Hrvatska plaća za spomenik žrtvama komunizma?

Žalosno je što u Hrvatskoj do danas ne postoji spremnost za rješavanjem tog problema. Bilo kako bilo, građani Hrvatske (i svi oni koji su zainteresirani za ovu problematiku) zaslužuju transparentne informacije o kriterijima i načinu raspodjele pomoći te o postignutim ili nepostignutim ciljevima, a ne samo nonšalantno objavljivanje popisa korisnika. Unatoč opravdanjima kako RH na taj način financira projekte važne za opstanak Hrvata u BiH, notorna je činjenica da se hrvatski HDZ ne želi zamjeriti biračkom tijelu (čitaj: HDZ-u) u BiH, pa svaki “dobitni” projekt mora imati blagoslov ili Crkve ili HDZ-a BiH. Kad je već riječ o financijama namijenjenim Hrvatima u BiH, dolazimo od (postojanja) političke strategije opstanka Hrvata u BiH. Tu je riječ o nikad do kraja razjašnjenoj podjeli odgovornosti: što je tu točno čija zadaća?

Na stranu to što financijska pomoć RH za projekte u BiH redovito završi u džepovima lokalnih poglavica i njihovih službenika, činjenica je da većina Hrvata u BiH još nije raščistila sa sobom pitanje vlastitog identiteta. Iako u BiH danas ne postoji određena hrvatska politička opcija koja zagovara bilo kakvo priključenje Hrvatskoj, bosanskohercegovački Hrvati još odbijaju prihvatiti Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu državu te uporno očekuju od Hrvatske nekakvo čarobno rješenje. Buljenje preko granice u Doljanima i priželjkivanje da RH sama od sebe riješi sve političke probleme Hrvata u BiH je jedna velika utopija.

Hrvati u BiH imaju svoje političare koji su iznadprosječno plaćeni da se (iz)bore za položaj vlastitog naroda u Bosni i Hercegovini. No drugi je par rukava što su od hrvatskih političara u Hrvatskoj jedino gori hrvatski političari u Bosni i Hercegovini. Njima, jednostavno rečeno, Hrvatska nije ni bitna, ali je problem što su im BiH i njihov narod u BiH još nebitniji. Dovoljno je vidjeti primjere saborskih zastupnika Bože Ljubića i Željka Raguža (11. izborna jedinica), čiji (be)smisao boravka u Hrvatskom saboru nikome nije do kraja jasan. Bilo kako bilo, netransparentno financiranje opskurnih projekata u BiH nije nikakva pomoć ili podrška Hrvatima u BiH, nego neizravno financiranje HDZ-ovih predizbornih kampanja u BiH.