Ono što se u Hrvatskoj trenutno događa Britanci su prošli u svibnju – preidzborna kampanja.
Zamislite da je britanski premijer David Cameron u izbornim debatama najavljivao točno ono što je napravio kako bi uštedio milijarde.
"Dame i gospodo, obećavam vam da ćemo 4.4 milijarde funti vratiti tako što ćemo uzeti siromašnim radnicima. Rezat ćemo sve radničke i dječje porezne olakšice dok osiromašeni britanski radnici ne crknu. Danas vam s ove govornice poručujem da će 3.3 milijuna siromašnih u zemlji imati 1.300 funti manje nego danas."
Sasvim je sigurno da Cameron ne bi dobio parlamentarne izbore da je tako govorio u predizbornoj kampanji. U Britaniji ima dosta onih koji nisu osjetili recesiju i rezanje olakšica, ali Britanci ni inače nisu skloni podržavati nejednakost, što su uostalom i dokazali ovaj tjedan u Parlamentu kada su se svađali oko rezanja poreznih olakšica.
Cameron je naime u travnju u jednoj preizbornoj emisiji istakno kako su porezne olakšice na djecu narasle za 450 funti, a na pitanje voditelja hoće li pasti, Cameron je tvrdio da neće. Dakle, dao je konkretan i nedvosmislen odgovor, navodi Guardianov komentator Simon Hattenstone.
No, jedva je prošlo mjesec dana da su njegovi Konzervativci pobijedili i već su najavili kako, da bi ostvarili obećanje i srezali socijalna davanja, namjeravaju srezati porezne olakšice.
To naravno nije prvo prekršeno izborno obećanje. Cameronu je to za sada od svibnja jedino pogaženo obećanje od njih devet. Liberali su primjerice pogazili svoje obećanje kako neće povisiti cijene školarina, a slično su deset godina ranije obećali i Torijevci.
George HW Bush je u svojoj kampanji 1988. godine izgovorio antologijsku rečenicu: "Čitajte mi s usana – neće biti novih poreza". Nedugo nakon toga predstavio je novi paket poreznih mjera. George W Bush je 2000. godine nastavio obiteljsku tradiciju prekršenih obećanja. Jedna od njegovih izjava išla je ovako:
"Ako ne nastavimo sa slanjem svojih trupa po svijetu u nacionalnim misijama imat ćemo ozbiljnih problema, a ja to namjeravam spriječiti."
Mala napomena – dogodio se Irak.
Zbog čega toleriramo političke laži? Ono što je nevjerojatno na primjeru Camerona i novih poreznih mjera jest činjenica da prilikom glasanja u parlamentu nitko nije postavio pitanje zašto je Cameron lagao, već se svađa povela oko toga je li protuustavno blokirati financijske mjere koje je odobrio donji dom parlamenta.
Što je najgore, Cameron nije bio jedini koji besramno lagao cijelu javnost. George Osborne, ministar financija rekao je nakon rasprave u parlametnu kako je ta mjera bila najavljena prije izbora. No, BBC je potom pustio snimku od 29. travnja iz iste emisije u kojoj je Cameron rekao kako neće biti novih rezanja olakšica. Pitanje postavljeno Michaelu Goveu, ministru pravosuđa, bilo je hoće li se rezati porezne olakšice nakon izbora. Gove je odgovorio: "Ne, zamrznut ćemo ih na dvije godine i neće biti rezanja."
Cameron i Gove nisu se poigravali s istinom. Oni su doslovno lagali i prevarili birače kako bi dobili izbore – lagali su o zakonu kojeg su proveli nekoliko mjeseci nakon pobjede.
Ljudi obično kažu: Ah, to je politika.
Međutim, to ne bi trebala biti politika. Političarima ne smije biti dozvoljeno da se lažima dočepaju vlasti. Jedan od najjednostavnijih načina kako spriječiti takve stvari je da se uvede još jedan zakon, odnosno pravilo veta: opozicijske stranke bi trebale moći i imati pravo ne izglasati zakon koji je suprotan obećanjima vladajuće stranke iz predizborne kampanje.
Naravno, ukoliko vladajući i dalje inzistiraju na provedbi zakona unatoč tomu što to znači kršenje predizbornog obećanjal i na to imaju pravo, ali to onda mora značiti da postoji cijena koju za to moraju platiti.
U Velikoj Britaniji trenutno je u tijeku velika rasprava oko toga kakva je budućnost političara koji redovito varaju svoje stranke prilikom reizbora. I što je sa strankama koje stalno lažu sebe i svoje birače? Jasno je naravno da bi se vlada koja krši svoja obećanja morala suočiti s jedinom ispravnom sankcijom – novim izborima.
Tako je, gospodine premijeru i svi ostali, naravno da možete govoriti jedno, a raditi drugo, ali ako to napravite onda javnost ima pravo izjasniti se želi li vas i dalje na poziciji na kojoj jeste. To može biti skuplje rješenje koje nam svima oduzima i jako puno vremena, ali zamislite koliko bi politika bila transparentnija kada bi se njome bavili političari koji ne lažu i nisu prevaranti.
