Nitko nije mogao ni zamisliti da bi Mihail Gorbačov mogao pjevati, i to u 85. godini života. Izbor pjesme sovjetskog reformatora u razdoblju od 1985. do 1981. bio bi, doduše, očekivan, romantična balada.
Ali ono zbog čega su svima otpale vilice do poda bilo je to što je Gorbačov baladu snimio s ruskim rockerom, inače disidentom, Andrejem Makarevičem. Makareviču su prije dvije godine otkazani svi koncerti diljem nepregledne Rusije nakon što je u rusko-ukrajinskom sukobu podržao Ukrajinu. Tako je običan Gorbačovljev pjesmuljak postao snažna politička poruka samom Vladimiru Putinu.
Mihail Gorbačov je, inače, bio onaj koji je 1986. pozvao nazad u zemlju disidenta Andreja Saharova, da bi već sljedeće godine kao generalno sekretar Komunističke partije SSSR-a oslobodio stotine političkih zatvorenika.
Gorbačov je u mnoštvo navrata nakon raspada SSSR-a govorio kako je najvažnija stvar u njegovim reformama bila sloboda govora na kojoj je inzistirao. Takvi stavovi, kao i činjenica da je bio praktično najzaslužniji za pad Berlinskog zida, osigurali su mu vječno poštovanje danas ujedinjenih Nijemaca.
Vladimiru Putinu je prije dvije godine predbacio to što se smatra "prvim odmah iza Boga", a povodom objave pjesme s Makarevičem rekao je za Daily beast i to da se više nikad ne smije dopustiti povratak staljinizma. "Za to shvatiti trebamo se samo osvrnuti na 20. kongres Komunističke partije", dodao je. Bilo je to 1956., četiri godine nakon što je umro Staljin, kada je Nikita Hruščov raskrstio s njegovim naslijeđem.
"Strah od struktura vlasti je vrlo loša stvar koja može postati i opasna. Potrebna nam je Glasnost, potreban nam je dijalog između naroda i onih na vlasti. Posebno oko gorućih problema. Često govorim da se vlast ne bi trebala plašiti naroda", izjavio je Gorbačov.
Danas se svi slažu da je Gorbačov, u slučaju da je imao karakter diktatora a ne karakter reformatora predanog demokraciji, lako mogao dandanas biti na čelu bilo Rusije bilo SSSR-a, kako bi se već razvijale stvari. U Kremlju ga, međutim, ne uzimaju za ozbiljno. Uglavnom zato što Gorbačova danas na Zapadu cijene neusporedivo više nego u Rusiji gdje nema tu moć ni popularnost da izvede tisuće na ulice.
Rusija, nakon niza kriza od osamostaljenja, bilježi određeni rast nostalgije za komunističkim vremenima, čak i za samim Staljinom. Komunisti imaju 20 posto poslaničkih mjesta u parlamentu i, iako u manjini u odnosu na Ujedinjenu Rusiju Vladimira Putina, mogu računati na najstabilniji dio poslaničkih mjesta.
