Preminuo posljednji pilot iz Pearl Harbora: Torpedirao je brod Utah, poginuo je Hrvat

Masamoto Yoshioka, posljednji pilot koji je bombardirao Pearl Harbor, preminuo je u 106. godini u Japanu. 

Bilo ih je 770 i na avionima su nosili torpeda, bombe od 800 kilograma. Japanski piloti u domovini su uživali status heroja za napad na Pearl Harbor. Masamoto Yoshioka imao je 23 godine kad je letio i bacao bombe iznad američke ratne baze. Toga jutra bio je navigator na bombarderu Kate japanske mornarice, tipa Nakajima, i njihov torpedo tog dana potopio je školski, nenaoružani brod Utah. 

Baš na tom brodu poginuo je i Hrvat Peter Tomich.

- Ujutro 7. prosinca 1941. u prvih nekoliko minuta napada na Pearl Harbor Utah je pogođen dvama torpedima, što je izazvalo veliko nadiranje vode - rekao je zapovjednik američke mornarice Jason Adams.

- Zapovjednik Tomich ostao je u kotlovnici da pokuša spriječi eksploziju kotlova prije nego mornari napuste brod. Utah je potonuo u 12 minuta, pri čemu je poginulo 58 ljudi - rekao je na 80. obljetnici Pearl Harbora Adams, govoreći o Peteru Tomichu, šefu pogona kotlovnice Utaha i američkom nacionalnom junaku hrvatskoga podrijetla.

U napadu na Pearl Harbor Japan je izgubio 26 aviona i pet podmornica. Amerikancima su potopljeni ključni ključni brodovi USS Arizona i USS Oklahoma, a čitav niz ratnih brodova iz američke flote morao je u brodogradilište na popravak. 

- Sramim se što sam jedini preživjeli i što živim tako dugo - rekao je Masamoto Yoshioka prošle godine za Japan Forward. 

- Da mogu ići, volio bih posjetiti Pearl Harbor, želio bih posjetiti grobove muškaraca koji su umrli i odati im svoje duboko poštovanje. Mi nismo nikad bili trenirani da ubijamo ljude, vježbali smo da potopimo brodove.

Za misiju Pearl Harbor, pričao je japanski pilot, trenirali su dugo, ali nisu ni znali za što se točno spremaju do zadnjeg časa. Kada je Soryu 26. studenoga 1941. isplovio istočno od arhipelaga Kurilskih otoka, odredište je još bilo tajno - posadi je bilo rečeno da spakira samo osnovne stvari.

- Neumorno smo trenirali kroz kolovoz, rujan, listopad i studeni 1941. Sva torpeda, ravnomjerno bombardiranje, gdje kut mora biti pravi. Ali samo jednom s pravim oružjem jer torpeda su jako skupa. Onaj koji smo koristili u obuci imao je bojevu glavu napunjenu vodom umjesto eksplozivom. Nakon što je jedna posada ispustila svoj teret i pogodila metu, torpedo bi bio izvučen i korišten za sljedeću grupu - ispričao je Yoshioka u intervjuu za Japan Forward prošle godine. 

- Osjećao sam se počašćenim što sam odabran za ključnu misiju, ali sam se također želio vratiti kući živ. Neki od muškaraca nagađali bi što radimo. Napad na koga smo trenirali? Benzin za naše avione dolazio je iz SAD-a. Mnogi su ljudi zato mislili: ‘Nema šanse da se spremamo napasti Ameriku.’ Nitko od nas nije imao ni najmanju ideju da to dolazi...

Ali do početka prosinca, pregovori u Washingtonu oko američkog naftnog embarga uvedenog kao odgovor na vojne prodore Tokija u jugoistočnoj Aziji pokazali su se uzaludnima. Japanski zapovjednici rekli su posadama koje su plovile prema istoku da je njihova meta američka flota usidrena u Pearl Harboru.

- Kada sam to čuo, krv mi je udarlila u glavu. Znao sam da ovo znači gigantski rat i vjerovao sam da će Havaji biti mjesto gdje ću umrijeti - rekao je Yoshioka, pisao je NY Times. 

Mada mu je tad već bilo 105 godina, japanski veteran jasno se prisjećao detalja tog jutra. U zoru 7. prosinca 1941. nebo je osvanulo kositreno sivo, boje grafita. Na brodu Soryu počeli su primjenjivati ​​sve ono za što su trenirali mjesecima.

- More je bilo teško i uzburkano tog jutra, s jakim vjetrom koji je dolazio s istoka. Ljudi na palubi borili su se s njime. Zagušili smo motore tako da se stražnji dio aviona podigao, spreman za let. Pun gas. Kad je došlo vrijeme otpustili smo kočnice i avion je skočio naprijed, dobivajući brzinu. Ipak, dok su avioni uzlijetali, spustili su se oko dva metra od kraja palube i tek su se tada počeli penjati. Poletjeli smo u mrak. Horizont se jedva nazirao.

Bio mu je to prvi put da je poletio s nosača aviona. Polijetanje u turbulentnim uvjetima na djevičanskoj stazi s teretom od 800 kilograma bila je samo jedna od mnogih poteškoća koje je trebalo savladati toga dana. Drugi je bio pronalazak havajskog otoka Oahua. Zrakoplovi i brodovi održavali su strogu radio šutnju. Navigatori su morali locirati Pearl Harbor vještinom i srećom, pisao je Japan Forward.

- Letjeli smo otprilike dvjesto dvadeset nautičkih milja, oko sat i pedeset minuta - kaže Yoshioka.

Zora je svanula.

- Bili su gusti, bijeli kumulusni oblaci na oko tisuću i petsto do dvije tisuće metara, pokrivenost oblakom oko osamdeset posto. Mogao sam vidjeti usitnjavanje oceana kroz proboje oblaka. Takvo je vrijeme bilo sve do Havaja.

Japanci su imali detaljan plan. Navigatori su prije polijetanja s nosača provjerili oglasnu ploču označenu trenutnom lokacijom broda kojeg trebaju napasti. Na temelju toga, vremena i udaljenosti, kaže Yoshioka, koristio je karte da pronađe put do cilja. Ali na tom putu nije bio potpuno bez pomoći.

- Tog kolovoza pojavila nam se nova tehnologija, radiogoniometar. Uključio sam ga na putu i čuo glazbu i ljude kako razgovaraju, radiostanicu iz Honolulua. Imali smo uređaj koji nam je omogućio pratiti radio signale iz baze i pronaći put natrag tijekom obuke, ali tijekom rata morali smo održavati radio tišinu, pa se smatralo da je beskoristan, ali sam ga uključio i pokazivao nam je da smo na pravom putu.

U osam sati ujutro po lokalnom vremenu, bila je nedjelja 7. prosinca 1941, nastao je pakao. Napad je u potpunosti iznenadio Amerikance, koji su u tom trenutku još bili izvan ratnih sukoba. Japanski avioni letjeli su nisko i nisu koristili radio.  

Kada je stigao na metu, nešto prije 8 sati ujutro, kroz crni dim koji je sukljao iz već oštećenih ili uništenih plovila Masamoto je, kaže, mogao vidjeti samo dva broda u luci. Njegov pilot doletio je na jednog od njih, samo 6-7 metara iznad vode.

- Uočio sam, krajičkom oka, dva uska, bijela stupca morske vode, oko dva metra u promjeru i 30 metara visoka, kako eksplodiraju tik uz plovilo. Izravan pogodak! 

No posade su u planu napada bile dobile upute da ne torpediraju Utah, školski brod bez oružja. Ipak, 58 članova posade na Utahu je poginulo.

- Dok smo letjeli iznad palube, mogao sam vidjeti, u trenu, kupole bez cijevi. Brod za obuku. Bila je to Utah. Greška! - prisjetio se sa žaljenjem Yoshioka. 

U 15 minuta na nebu iznad Havaja japanski avioni bacili su stotine tona bombi. USS Arizona je potonula za samo devet minuta, bomba od 750 kilograma probila je njezin oklop i pogodila izravno skladište streljiva. U eksploziji i požaru poginulo je 80 posto posade broda, čak 1177 ljudi, više nego i na jednom drugom brodu koji je stradao.

Američki gubici bili su nezamislivi; 2390 poginulih i 1.178 ranjenih. Tog jutra na havajskom otoku Oahu potopljeno je 12 brodova američke ratne mornarice i devet ih je teško oštećeno.

Sutradan Amerika je ušla u rat na strani saveznika. 

- Veselim se danu kad ću diktirati uvjete mira Amerikancima u Bijeloj kući u Washingtonu - govorio je admiral Yamamoto, ali od toga nije bilo ništa. Sve je završilo strašnim posljedicama po Japan, atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki.

Masamoto Yoshioka čudom je preživio ostatak rata. Sudjelovao je u bici za Midway, bio je na dopustu kad su Amerikanci potopili njegov brod Soryju, s kojeg su poletjeli na Pearl Harbor. U zračnim bitkama jednom su mu izrešetali avion, ali pogođen je tank goriva koji je već bio prazan, inače bi eksplodirao u zraku. 

Masamoto Yoshioka bio je prizemljen jer nije bilo dovoljno rezervnih dijelova u zadnjoj fazi, kad su japanski piloti postali kamikaze. Doživio je dan kad je car Hirohito potpisao predaju.