Prevare i kriminal: transkripti i bogatstvo stečajne mafije

U stečajnom postupku nad tvrtkom Pleper ostao je stan od 52 metra četvorna u ulici Suhopoljski put 7/1 u Zagrebu. Stan, prema procjeni vještaka vrijedan 570.000 kuna, od travnja 2013. godine prodavao se na dražbama. Na njih sedam nije bilo zainteresiranih, a na osmoj je stečajni sudac Kovačić dodatno snizio cijenu na 200.000 kuna, s tim da su oni koji su htjeli sudjelovati na njoj morali uplatiti 10.000 kuna jamčevine. Kao najbolji ponuđač stan je 10. lipnja 2014. godine dobila tvrtka MAL konzalting, kojom je upravljala Branka Rajković, majka Aleksandre Mažić, po cijeni od 201.000 kuna. No istražitelji nisu pronašli dokumente koji pokazuju da je uplaćen polog od 10.000 kuna niti ostatak novca za stan nego su utvrdili da je po nalogu suca Kovačića novac iz Termocommercea u stečaju poslužio za kupnju tog stana, koji je na kraju pripao njemu a da za to nije platio ni kunu. MAL konzalting je, naime, ugovorom od 18. prosinca 2017. godine nekretninu prenio na Mariju Papić, nećakinju sučeve supruge Ivanke. Papićeva je, pak, 2. siječnja 2020. godine prenijela nekretninu na Doru Pokos, sada Kovačić, suprugu sučeva sina Patrika, čije je prebivalište na adresi u Suhopoljskoj od 19. prosinca 2018. godine.

Kovačić je, na primjer, 25. travnja 2019. godine, kao sudac zadužen za vođenje postupka nad stečajnim dužnikom Tempo d.d., sa stečajnom upraviteljicom Ivom Petanjek te u dogovoru s Vlastom Jagarčec Gajda naložio računovodstvu suda da iz depozitnih sredstava stečajnog dužnika 1,7 milijuna kuna uplati na račun tvrtke Seget najam plovila, koju je vodila Gajda. Stečajna upraviteljica je, kako bi opravdala isplatu, u svom izvješću o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase neistinito prikazala vjerovnicima da iznos od 1,7 milijuna kuna predstavlja trošak zaštitarske službe koja je osiguravala objekt Tempa koji je prodan na javnoj dražbi. Time je Tempo oštećen za 1,7 milijuna kuna. Novac izvučenim preko tvrtke Seget najam plovila sudac je iskoristio i za kupnju stana na zagrebačkom Vrbiku vrijednog oko 790.000 kuna. Od veljače do ožujka 2019. tamo je, piše u kaznenoj prijavi, živjela sučeva kći, a zatim je Vlasta Jagarčec Gajda stan darovala udruzi Piko. U računovodstvu je to bilo proknjiženo kao donacija. Riječ je o udruzi ljubitelja životinja i mladih koju je u srpnju 2019. godine osnovao sučev sin Patrik. 

U 12 godina tvrtke koje su bile u stečajevima i njihovi vjerovnici oštećeni su za milijune. Najviše Željezara Sisak, iz koje su izvukli 9,9 milijuna kuna. Oštećeni su i Tempo, Hyundai auto Hrvatska, Kutina-Kristal, Komunalac-Hrvatska Dubica, Srce-Gvozd, Ekosant, Brodoremont, Proizvodnja-Regeneracija, Adriatic jahte, Biro-form, NIK d.o.o., Pamučna predionica Glina, Zavod za poslovna istraživanja, Slavijatrans d.d., TVIM, Emporion plus… Iva Petanjek u studenom 2017.godine, tvrdi Uskok, oštetila je i Hyundai auto Zagreb, čiji je stečaj vodila. Naime, 6. studenog jedan od dužnika uplatio je u stečajnu masu 2,8 milijuna kuna, no umjesto da ga proknjiži Hyundaiju, Iva Petanjek, sumnja se, prebacuje dio novca svojoj majci te Frani Križanoviću, šogoru svog tadašnjeg partnera Darka Marijanovića. Samome Marijanoviću, hotelijeru i vlasniku tvrtke Liquidus projekti, Iva Petanjek uplaćuje oko dva i pol milijuna kuna. Financiranjem njegova hotelskog biznisa učestalo se i hvalila ljudima s kojima je razgovarala. Iz javno dostupnih podataka, objavio je Telegram, Marijanović je u tom periodu realizirao projekte hotela u Vodicama. U međuvremenu su se Iva Petanjek i Darko Marijanović razišli, no iz tajno snimljenih razgovora može se čuti kako njemu to nije lako palo. Naime, sama stečajna upraviteljica svom novom odabraniku požalila se da ju je “Darko nazvao kurvetinom” i pitao “zar ju nije strah zbog onoga što je napravila”. “Ja sam sve radila u njegovu korist”, komentira dalje Iva Petanjek, na što joj partner odgovara da su to “stvari koje se više ne smiju spominjati što god da bilo”. Istražitelji su do Marijanovića i njegove firme Liquidus nekretnine pratili i trag novca od prodaje nekretnina Hyundaija u Kaštel Sućurcu. Kupila ju je Auto Hrvatska za 14,4 milijuna kuna, a Iva Petanjek je Liquidus nekretninama prebacila milijun. Na račun Liquidus projekata uplatila je još 600.000 kuna. Nakon svega tužila je Marijanovića tražeći povrat 1,25 milijuna kuna. Sud je lani u studenom presudio u njezinu korist. U tužbi je navela da se radilo o pozajmici, i to upravo za hotel Skala u Vodicama, koji je Marijanović gradio. Tvrdila je da je bilo dogovoreno da će joj vratiti novac nakon što mu banka odobri kredit. Sudac Kovačić nije prvi sudac Trgovačkog suda u Zagrebu koji je sa stečajnim upraviteljem izvlačio milijune iz tvrtki u stečaju.

Podsjećamo, sutkinja Vesna Malenica i stečajni upravitelj Pero Hrkać uhićeni su još 2017. godine, a suđenje im još nije počelo. Štoviše, 26. ožujka Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu tek će odlučivati o osnovanosti optužnice. Može je potvrditi ili vratiti Uskoku na dopunu. Nakon što postupak jednog dana i počne, sutkinja Malenica će sve do njegova pravomoćnog završetka nastavljati primati pola plaće, a znajući kako funkcionira hrvatsko pravosuđe, to će trajati još godinama. Tandem Malenica-Hrkać tijekom godina je vodio niz stečajnih postupaka, velikih tvrtki i banaka, poput Glumina i Komercijalne banke. Vođenje stečajeva bilo im je, tvrdi Uskok u optužnici podignutoj u svibnju 2020. godine, koja još nije postala pravomoćna, pokriće za izvlačenje novca i osobno bogaćenje. Prema navodima Uskoka, izvukli su oko 45 milijuna kuna, pri čemu su njih dvoje osobno “zaradili” oko 13 milijuna kuna. Osim njih dvoje, još su optuženi Tatjana Kušec, koja je bila Hrkaćeva desna ruka, Miroslav Mitak, poduzetnik Milan Lučić, Josip Debić te tvrtka Moto sprint. Sutkinju Malenicu i Hrkaća terete da su u stečajnim postupcima koje su vodili Glumina banku oštetili za više od 20 milijuna kuna, Glumina gradnju za tri milijuna kuna, Amforu maris za 15,5 milijuna kuna, TŽV Gredelj za 1,6 milijuna kuna, te da su u još 11 stečajnih postupka te tvrtke oštetili za još 11 milijuna kuna. Hrkać se tereti i da je od radnika Gredelja tražio da mu besplatno obavljaju građevinske radove na njegovim ili sutkinjinim nekretninama, a terete ga i da je nezakonito zapošljavao članove svoje obitelji, prijatelje i poznanike... Hrkać je kao stečajni upravitelj vodio 100 stečajeva, a istražiteljima je posebno upalo u oči da ga je sutkinja Malenica imenovala za stečajnog upravitelja u predmetima koje je ona vodila. Takvih je predmeta bilo barem 50-ak, a tamo gdje je postojao drugi stečajni upravitelj, koji nije htio raditi kako bi mu sutkinja Malenica nalagala, jednostavno bi bio - smijenjen. Pri tome, proizlazi iz snimki tajno snimljenih razgovora, sutkinja Malenica i Hrkać nisu prezali ni od prikrivenih ili otvorenih prijetnji. Zbog svega toga jedna od stečajnih upraviteljica, koja je bila izložena prijetnjama sutkinje Malenice i Hrkaća, sve je odlučila prijaviti Uskoku. Nakon toga postala je Uskokov pouzdanik, odnosno osoba koja je za Uskok sakupljala kompromitirajuće dokaze protiv sada optuženog dvojca. Istražitelji su pretragom doma sutkinje Malenice našli, s 300.000 kuna nađenih u sefu u jednoj banci, ukupno 2,4 milijuna kuna čije podrijetlo ne može opravdati svojim prihodima ili prihodima svoje obitelji. Osim što su uzimali novac, tvrdi Uskok, sutkinja Malenica i Hrkać nisu se libili primiti ni neke druge darove, kao što su skupi nakit i dijamanti vrijedni oko dva milijuna kuna, koji nisu pronađeni. Dijamanti su povezani sa stečajem nad Zlatarnicom Rodić. Stečaj je pokrenut krajem 2004. godine, objavio je Večernji list, i trebao je biti relativno jednostavan jer je imao mali broj vjerovnika. No trajao je do 2016. godine jer je, prema tvrdnjama Uskoka, poslužio sutkinji Malenici i Hrkaću kao podloga za izvlačenje novca i zadovoljavanje svojih “osobnih interesa”. Jedan od tih interesa bio je i lokal od 23,55 metara četvornih u Importanne centru, čija je vlasnica postala sutkinja Malenica, dok je Hrkać “dobio” pet dijamanta, čiju je vrijednost njihov izvorni vlasnik procijenio na 15 milijuna kuna.

On je na početku stečajnog postupka predložio da Zlatarnica Rodić nastavi s radom, iako nije imala nikakvih priljeva novca. No kako bi se to prikrilo, Hrkać je iz stečaja Glumine banke uzeo dva milijuna kuna, koje je uplatio na račun Zlatarnice Rodić, a zatim je majci vlasnika Zlatarnice Rodić dao zajam od tri milijuna kuna. I taj je novac uzeo iz stečajne mase Glumina banke, a da za to vjerovnici Glumina banke nisu znali, što mu je inače bio standardni način poslovanja. Toma Rodić, vlasnik Zlatarnice Rodić, za taj zajam od tri milijuna kuna, koji je dobila njegova majka, kao zalog Hrkaću je ponudio obiteljske dijamante vrijedne 15 milijuna kuna. “Taj zajam nije uzela moja majka nego ja. Ona o tome ništa nije znala. Za zalog sam mu dao obiteljske dijamante. Hrkaću sam dijamante predao u prostorijama Komercijalne banke u Frankopanskoj ulici. Uz dijamante sam mu predao i certifikate te smo sačinili zapisnik o primopredaji. Dogovorili smo se da pokušam naći kupce za te dijamante. A što se tiče tog zajma od tri milijuna kuna, ja i moja obitelj taj zajam nismo vratili, no Hrkać me u nekom trenutku obavijestio da je zajam vraćen”, kazao je istražiteljima Toma Rodić. No iako je zajam, kako mu je Hrkać rekao, vraćen, Rodić dijamante nije dobio natrag.

Ova dva slučaja “stečajne mafije” koje su neovisno jedna o drugoj godinama djelovale na istom sudu, uvjerena je javnost, nisu jedini. U stečajevima se vrte milijarde kuna, a kontrola samih postupaka je, očigledno je, neadekvatna. Prema spoznajama Domagoja Sajtera, profesora s Ekonomskog fakulteta u Osijeku, koji je doktorirao na temi stečajeva, a ujedno je kvalificirani stečajni upravitelj, tijekom 17 godina u Hrvatskoj je provedeno više od 14.000 stečajeva sa stečajnom masom u iznosu od 112,4 milijarde kuna. 
Kad se tome pridodaju podaci Svjetske banke, prema kojima vjerovnici u hrvatskim stečajevima u prosjeku ne uspiju naplatiti ni trećinu svojih potraživanja, nejasno je, upozorio je na to Večernji list, kamo je isparilo 68 milijardi kuna imovine koja se u nekom trenutku našla u stečaju. Sajter je u svom znanstvenom radu “Stečaj: okvir za malverzacije ili za namirenje vjerovnika i rehabilitaciju povjerenja” iznio podatak da je tih 14.000 stečajeva vodilo 250 stečajnih upravitelja, koji su na njima legalno, putem propisanih naknada, zaradili ukupno 6,8 milijardi kuna bruto, a tih 250 stečajnih upravitelja i 14.000 stečajnih postupaka u 17 godina nadziralo je samo 50 sudaca. Sajter navodi i da stečajni upravitelji nemaju obvezu podnositi detaljne troškovnike postupka, a tijekom istraživanja zaključio je i da “ako se nakon zaključenja stečaja naknadno pronađe neka imovina dužnika, prihodi od njezina unovčenja najčešće se isplaćuju stečajnom upravitelju kao nagrada, rjeđe vjerovnicima”.

Od odvjetnika specijaliziranog za građansko i trgovačko pravo, Miće Ljubenka, člana Radne skupine za Stečajni zakon u ime Hrvatske odvjetničke komore, zatražili smo komentar zadnjeg skandala s tzv. stečajnom mafijom na Trgovačkom sudu u Zagrebu, kako bi se cijeli postupak oko stečajeva mogao transparentnije pratiti te kakva je uloga vjerovnika u tim postupcima.
- Naravno da ne smijem komentirati konkretan slučaj, ali ono što je znakovito za većinu stečajeva je potpuna nezainteresiranost vjerovnika kako će se voditi taj postupak. To se najbolje vidi iz činjenice da u minimalno 90 posto stečajeva vjerovnici ne traže provedbu skupštine nakon početka stečaja, tj. nakon prvog ročišta - kaže Ljubenko dodajući kako vjerovnici vrlo rijetko traže formiranje odbora vjerovnika kao kontrolnog tijela. Podsjeća i da je svaka nepravilnost ili šteta u stečaju načelno šteta za vjerovnike, a samo iznimno može biti i šteta za bivšeg vlasnika.

- Postoji više razloga zbog kojih vjerovnici ne kontroliraju u dovoljnoj mjeri stečaj. Mnogi smatraju kako je to pro forma postupak, gdje ionako neće biti namireni. Tu se postavlja pitanje zašto se prijavljuju u postupak u kojem neće biti namireni. Motivi su različiti, a jedan od njih je i porezni propis koji uvjetuje pravo na otpis poreza kroz prijavu u stečaj. Naravno, postoji i pitanje jesu li vjerovnici angažirali stručne osobe radi zastupanja u stečaju na sudu.

Na kraju, moguće je da se i oslanjaju na suca i upravitelja, što je s jedne strane u redu, ali, s druge strane, svaki se vjerovnik mora u postupku brinuti o svojim pravima i bolje je ako sami nadziru naplatu svog potraživanja.
Dakle, može biti transparentnije ako vjerovnici imenuju odbor vjerovnika ili ako traže provedbu skupštine.
Sve to po zakonu u pravilu ne rade - zaključuje odvjetnik Ljubenko. 

Stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević u 20 godina vodio je 30-ak stečajeva, a za Dubrovački list rekao je kako u stečaju glavnu riječ vode vjerovnici. “Kako oni odluče, tako mora raditi stečajni upravitelj, a sud nadzire provode li se odluke vjerovnika”, kazao je Knežević dodavši kako se prodaja imovine ne radi na sudu usmenom javnom dražbom nego se provodi elektroničkom javnom dražbom.

•