Američki vojni veterani, na stotine njih, stizali su na ljeto 1976. u Bellevue Stratford Hotel u Philadelphiji. Došli su na trodnevnu Konvenciju američke legije, njihova veteranskoga udruženja. Pojelo se, popilo, slavila se 200. obljetnica američke Deklaracije o nezavisnosti.
Tri dana kasnije Ray Mrennan, 61-godišnji muškarac preminuo je u svom domu od, kako se činilo, srčanog udara. Danima se žalio da je iscrpljen, strahovito umoran. Tri dana kasnije preminuo je Frank Aveni (60). Opet srčani udar. Pa još trojica. Svi su se žalili na umor, bolove u prsima. Uslijedilo je još slučajeva, ali dijagnoza je svakome bio srčani udar i nitko nije povezao da bi mogla biti riječ o epidemiji. Dr. Ernest Campbell posumnjao je prvi, on je bio liječnik trojici preminulih i čim je shvatio da su sva trojica ratni veterani i da su bili na istoj konvenciji, kontaktirao je Zavod za zdravstvo u Philadelphiji.
U roku od tjedan dana više od 130 ljudi hospitalizirano je u vrlo ozbiljnom stanju i 25 ih je preminulo. Od ukupno 182 slučaja iz Bellevue Stratford Hotela 29 osoba je umrlo. Dijagnosticiranje je komplicirala epidemija svinjske kuge za koju se Amerika pripremala pa je od 211 slučajeva preminulo 29 ljudi. Šest mjeseci trebalo je mikrobiologu Josephu McDadeu da izolira uzročnika. Bolest je kasnije dobila ime Legionella pneumophila, odnosno kolokvijalno - legionarska bolest ili legionela.
Gledajući unatrag, uspjeli su potvrditi da je i dvije godine ranije na istom mjestu, u Bellevue-Stratford Hotelu izbila zaraza na još jednom velikom okupljanju, kao i 1965. u bolnici u Washingtonu. Sam hotel Bellevue Stratford nikad se nije oporavio, booking mu je pao na svega četiri posto od razdoblja prije epidemije i morao je zatvoriti.
Prvi slučaj legionele u Hrvatskoj zabilježen je dvije godine nakon konvencije veterana u Philadelphiji, 1978. u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu legionarska se bolest prvi put dijagnosticirala i liječila. Sedam godina kasnije, 1985. izbila je prva epidemija legionele u Hrvatskoj i u bivšoj državi uopće. U jednom hotelu na Visu je oboljelo više od deset ljudi, od kojih je šest bolesnika liječeno u Franu Mihaljeviću.
Krajem ljeta 1987. izbila velika afera kad su se od legionele razboljeli turisti u hotelu u Cavtatu. Iduće godine u svibnju epidemija legionele izbila je među gostima i osobljem hotela na Makarskoj rivijeri.Tad je oboljelo 9 stranih turista, jedan je umro. Infekcija se proširila toplom vodom.
"Iako se kod bilo kakve epidemije treba odmah obavijestiti sanitarne inspektor i Republički zavod za zaštitu zdravlja, iz spomenutog hotela nije bilo ni traga ni glasa", pisao je Večernjak 1987. "Vjerojatno da se o njima nešto loše ne čuje ni mjesni liječnici, ni hotelijeri, iz nekog imaginarnog razloga nisu nadležnim republičkim institucijama javili da dođu i ustanove o kakvoj je bolesti riječ."
Kako je pisao Večernji, prvu obavijest o legionarskoj bolesti na Jadranu Republički zavod dobio je od jedne agencije iz Engleske.
"Poduzete su protuepidemiološke mjere. Predloženo je da se voda u hotelu grije na 55-70 stupnjeva, obavljeno je ispiranje sistema za hladnu i toplu vodu, upotrijebljen je i klor te osigurana stalna dezinfekcija uređaja za rashlađivanje", pisao je VL:
"Otežavajuća je okolnost što u Jugoslaviji ne postoji nijedan laboratorij s opremom za identifikaciju uzročnika bolesti u zraku i vodi. Stoga se dijagnoza postavlja naknadno, na osnovu antitijela u krvi oboljeloga."
