Put svile na dark webu kao globalni narkomarket

Džingis-kan je bombardirao gradove zapaljenim ljudskim tijelima koje je katapultirao na krovove kuća, rezao je vratove muškarcima, ženama i djeci i sve skupa, što hladnim oružjem, što (doslovnim) utapanjem u litrama krvi, pobio nekoliko milijuna ljudi. Danas je otac nacije, eto ga na tugriku, mongolskom novcu, a čak i u Londonu ima pet metara visoki spomenik. Što za to vrijeme radi cancel culture? O Tamudžinovim brutalnim genocidima danas se govori gotovo romantizirano, ništa drugačije od gledanja “Conana” ili “Igre prijestolja”, a njegove horde koljača koje bi, kažu pisana svjedočanstva, bebama rezale grkljane s jednakom lakoćom s kojom bi klale ovce za ručak postale su “hrabri nomadski ratnici”. Nazovimo to “sindromom Hitlerovih autocesta”, iako teško da se njemački luđak može iskupiti Autobahnom i Volkswagenom. Ionako autocesta nije bila baš skroz njegov poklon svijetu, nacisti su krajem dvadesetih s komunistima sabotirali plan izrade prvih njemačkih autocesta i tvrdili da će “betonski putevi samo pogodovati bogatim aristokratima i interesu židovskog velikog kapitala”. Kad su preuzeli vlast, doslovno su preoteli projekt lokalnih vlasti grada Kölna, započet godinu dana prije Hitlerova trijumfa, pa glumili da su izmislili Reichsautobahn. Doduše, Hitler još nije na novčanicama, a nadajmo se da se to neće dogoditi ni za 700 godina - na kraju krajeva, ipak nije pobijedio. Ali tko je u “mongolskom 13. stoljeću” mogao predvidjeti da će trgovinska ruta zbog koje je Džingis-kan pobio i preoblikovao pola svijeta nekoliko stoljeća kasnije postati virtualno mjesto na kojem će ljudi digitalnim novcem kupovati pravu drogu i oružje?