Džingis-kan je bombardirao gradove zapaljenim ljudskim tijelima koje je katapultirao na krovove kuća, rezao je vratove muškarcima, ženama i djeci i sve skupa, što hladnim oružjem, što (doslovnim) utapanjem u litrama krvi, pobio nekoliko milijuna ljudi. Danas je otac nacije, eto ga na tugriku, mongolskom novcu, a čak i u Londonu ima pet metara visoki spomenik. Što za to vrijeme radi cancel culture? O Tamudžinovim brutalnim genocidima danas se govori gotovo romantizirano, ništa drugačije od gledanja “Conana” ili “Igre prijestolja”, a njegove horde koljača koje bi, kažu pisana svjedočanstva, bebama rezale grkljane s jednakom lakoćom s kojom bi klale ovce za ručak postale su “hrabri nomadski ratnici”. Nazovimo to “sindromom Hitlerovih autocesta”, iako teško da se njemački luđak može iskupiti Autobahnom i Volkswagenom. Ionako autocesta nije bila baš skroz njegov poklon svijetu, nacisti su krajem dvadesetih s komunistima sabotirali plan izrade prvih njemačkih autocesta i tvrdili da će “betonski putevi samo pogodovati bogatim aristokratima i interesu židovskog velikog kapitala”. Kad su preuzeli vlast, doslovno su preoteli projekt lokalnih vlasti grada Kölna, započet godinu dana prije Hitlerova trijumfa, pa glumili da su izmislili Reichsautobahn. Doduše, Hitler još nije na novčanicama, a nadajmo se da se to neće dogoditi ni za 700 godina - na kraju krajeva, ipak nije pobijedio. Ali tko je u “mongolskom 13. stoljeću” mogao predvidjeti da će trgovinska ruta zbog koje je Džingis-kan pobio i preoblikovao pola svijeta nekoliko stoljeća kasnije postati virtualno mjesto na kojem će ljudi digitalnim novcem kupovati pravu drogu i oružje?
Mongoli su bili disruptivna tehnologija civilizacije, rečeno hladnim rječnikom tehnokracije, a Džingis-kan je prvo morao pobiti i pokoriti kako bi uspostavio stabilno, mirno carstvo u kojemu se moglo slobodno baviti trgovinom i razmjenom kulture, s rastom standarda života uslijed gradnje novih teritorijalnih linkova između Europe i Kine. Mongoli nisu mogli baš sve poklati i pokrasti, a i da su htjeli pokušati, opet bi trebali trgovati kako bi se dočepali sredstava za ostvarenje takvog cilja. Kao stočarski nomadski narod bili su ovisni o razmjeni dobara s poljoprivrednim kulturama, od kojih su nabavljali povrće, alate i posuđe, a zauzvrat nudili meso i mlijeko. Kad je Džingis-kan odrastao pa ambiciozno počeo graditi svoje globalno carstvo, potreba za trgovinom drastično se povećala, jer trebalo je nabaviti lukove i strijele, mačeve, koplja, opremu za konje, željezne oklope i u konačnici svilu, koja je služila kao rani kevlar. Ako bi se navukla ispod debele kožne jakne, strijela ne bi mogla tako lako penetrirati u tijelo. Svila je tad bila toliko vrijedna da se sa zlatom koristila kao jamac vrijednosti papirnatog novca.
Džingis-kan je stimulirao trgovinu dvije civilizacije, zapadne i istočne, pružao zaštitu, davao pozajmice i oslobodio od poreza odvažne trgovce koji su se odlučili na riskantnu avanturu novog načina zarade i tako stvorio Put svile, danas već polumitološku trgovačko-kulturološku trasu koja je povezala Europu i Aziju te omogućila slobodni protok ideja, roba i tehnologija. Nisu imali internet, ali imali su blato i konje. Oružje su prodavali i kupovali na starom Putu svile, baš kao što su ga prodavali i u njegovoj cyber varijanti. Danas se, doduše, svila ne vrednuje baš toliko - jeftino je kupite u Tajlandu i onda otvorite butik na hrvatskoj obali i prodajete je kao da je šivena od bitcoina. Bitcoin je ove zime dosegnuo rekord. Od 4000 dolara za jedan bitcoin u ožujku 2020. do čak 50.000 u veljači 2021. Prvo je Elon Musk objavio da prima kriptovalutu kao sredstvo plaćanja za svoje Tesle, a onda su i drugi veliki igrači pomaknuli igru u novu brzinu: BNY Melon postala je prva globalna banka koja tretira bitcoin kao i svaku drugu monetu, a Mastercad prva kreditna kartica s istom politikom. Svega godinu dana ranije, bitcoin se navlačio po crnoj kronici: američka vlada, govorile su vijesti, zaplijenila je bitcoina u vrijednosti od čak milijardu dolara, svaki od njih akumuliran transakcijama na Silk Roadu, što je najveća zapljena ove kriptovalute u njezinoj mladoj povijesti. A dobar dio te povijesti oblikovao je upravo Silk Road, koji je bivši američki državni odvjetnik David Anderson nazvao “najozloglašenijom kriminalnom tržnicom svojih dana”. Ona je nakon uhićenja osnivača 2015. godine, kaže Anderson, ostavila “pitanje od milijardu dolara: gdje je otišao novac?”. Lani su odgovorili i na to pitanje. Osobu doslovno zovu Osoba X. Identitet je poznat vlastima, a kažu da je riječ o lopovu koji se bitcoina dočepao hakiranjem i nije radio za Silk Road, zapravo, radio je samo na tome da mu provali blagajnu. Vlada je za ovaj pothvat angažirala Chainalysis, privatnu tvrtku za analizu blockchaina.
Prema podacima koje je javnosti ustupio Chainalysis, njujorška softverska kompanija s uredima u Kanadi i Engleskoj, 20 posto kompletne aktivnosti bitcoina u 2013. otpadalo je na transakcije na Silk Roadu, na vrhuncu njegove ozloglašene popularnosti. U rujnu 2013. taj je promet uključivao (računamo li tadašnju vrijednost bitcoina) čak 40 milijuna dolara mjesečno. Silk Road nije simbolizirao samo deveti krug pakla zlouporabe anonimnosti i slobode, nego je funkcionirao kao svojevrsna autonomna zona paralelne ekonomije, underground carstvo fintecha s previše novca u cirkulaciji da bi državni mainstream mogao sve to gledati s distance. Danas, kad i Wall Street počinje buljiti u dubinu digitalnih novčanika, bitcoin više nije ocrnjen samo kao gejmerski nusprodukt koji je evoluirao u platformu za kriminalno pranje love. Ali na kraju prve epizode tog evolucijskog putovanja nalazi se jedan uništeni život. Ross Ulbricht, mladić koji je stvorio Silk Road, sjedi u zatvoru služeći dvije doživotne kazne bez mogućnosti pomilovanja, a ako je vjerovati igranom filmu “Silk Road” (2021.), za to su jednako krive loše odluke mladoga genijalca, koliko i pokvarena policija.
Silk Road, Put svile dark weba, od strane Googlea neindeksiranom, “skrivenom” dijelu interneta, bio je najveće crno tržište na svijetu, koje se medijski “brendiralo” kao malonabavno sjecište globalnog narkomarketa ili, pojednostavljeno, stranica na kojoj ste mogli dostavom naručiti sve - od marihuane do heroina. Zahvaljujući tehnologijama poput Tora (softver za anonimnu komunikaciju kojim pristupate dark webu) i kriptovaluti poput bitcoina, Silk Road je od pokretanja početkom 2011. pa do prvog gašenja u listopadu 2013. imao milijunsku zajednicu, okupljenu primarno oko trgovine drogom. FBI je izvojevao prvu pobjedu uhićenjem osnivača Rossa Ulbrichta. Ugašena tržnica uskrsnula je već mjesec dana kasnije, ali 2014. uhićeni su i novi administratori u sklopu velike operacije Onymous. Namijenjena čišćenju kriminala na Tor mreži, operacija je bila združeni pothvat 17 zemalja, FBI-a, Europola, US Homeland Security i Eurojusta, koji su pogasili više od 400 stranica dark weba, uglavnom punktova za prodaju droge, ali i pranje novca. Među 17 uhićenih bio je i 26-godišnji programer Defcon iz San Francisca, optužen za stvaranje Silk Road 2.0.
Silk Road je postao popularan upravo kao “the mjesto” na kojemu možete naručiti svoj dnevni šut od kuće jednostavnim klikanjem mišem, ali recimo da je samo nastavljao bogatu internetsku tradiciju - ako ćemo biti maksimalno sarkastični, možemo reći i da je to hommage najranijim počecima mreže. Iako je ozbiljnija, organizirana e-trgovina ilegalnim dobrima na dark webu krenula tek negdje 2006., još početkom 1970-ih studenti na Stanfordu koji su prvi dobili priliku koristiti prototip interneta (ARPANET) iskoristili su ga za kupovinu marihuane od kolega s Tehnološkog instituta iz Massachussettsa. The Hive pokrenut 1997. godine bio je prvi veliki forum na kojem su kemičari i entuzijasti dijelili recepte za kućne sinteze narkotika i psihodelika. Početkom novog milenija razvio se Cyber-arms Bazaar, istočnoeuropska hakerska online tržnica špijunskog softvera i virusa, kao i slični ShadowCrew, koji se također primarno bavio hakerskim uslugama i financijskim malverzacijama, ali je skromno krenuo s dilanjem “na sitno”, kako bi što više unovčio prednost vela anonimnosti. The Farmer’s Market otvoren je 2006., kao prvi pravi online dućan namijenjen prvenstveno prodaji i kupovini ilegalnih droga. Bio je to “narko Amazon” - drogu ste mogli kupovati gotovinom, PayPalom ili Western Unionom. Četiri godine kasnije “farmeri” se sele na Tor i dark web kako bi vlasnici, trgovci i kupci bili još sigurniji od progona. Ipak, američka DEA je website, kao i njegove administratore, pa i neke korisnike razotkrila i zatvorila 2012., u sklopu operacije Adam Bomb.
Prvi darknet market koji je ujedinio Tor i novi fenomen bitcoina bio je upravo Silk Road. Pokojni američki pisac i scenarist William Goldman, poznat i po osvajanju Oscara za filmove “Butch Cassidy and the Sundance Kid” (1969.) i “Svi predsjednikovi ljudi” (1976.), 1973. godine objavio je romantičnu fantaziju “The Princess Bride”, humorističnu bajku koju je 1987. adaptirao proslavljeni redatelj Rob Reiner. U romanu je i Dread Pirate Roberts, opasni “mitski” pirat, čiji identitet koristi nekoliko osoba. Nekoliko desetljeća kasnije tradiciju je nastavio 27-godišnji Ross Ulbricht, koji je Silk Road vodio upravo pod pseudonimom Dread Pirate Roberts, a nakon njegova uhićenja pod istim imenom to je nastavio činiti i nasljednik. Rođen u Austinu u Teksasu, Ross je bio ponosni izviđač, kažu oduvijek nasmiješeno, šarmantno i pametno dijete. Dolazio je iz dobrostojeće obitelji i svako je ljeto provodio u Kostariki, gdje su roditelji izgradili nekoliko solarnih vikendica od bambusa, dok je sin učio surfati.
Nakon srednje škole odlazi na fakultet u Dallas gdje diplomira fiziku, a onda nastavlja sa školovanjem u Pennsylvania State University, gdje je 2008. studirao kristalografiju i inženjering. Istodobno je čitao istočnjačku filozofiju i počeo se zanimati za psihodelike, a upravo ga je na fakultetu, gdje je imao odlične ocjene i pušio puno “trave”, uhvatio “libertarijanski virus”. Ludwig von Mises i Ron Paul bili su njegovi heroji, a sve je više debatirao o ekonomskim i društvenim pitanjima zahtijevajući, ukratko, manje države i više slobode. Dosadio mu je život u laboratoriju i jednom je na društvenim mrežama javno objavio da mu je dosta fizike i da je ekonomija njegov novi fokus interesa. Godine 2009. vratio se u Austin s djevojkom Julijom, koja je zbog njega prekinula školovanje. Živjeli su zajedno u malom stanu, ševili se, vježbali jogu, motali jointe, maštali o braku i velikim poslovnim planovima. Probao je trgovati dionicama, ali nije išlo, a propala je i njegova firma za proizvodnju videoigara. Prvi uspješniji projekt bio je Good Wagon Books, u koji ga je ubacio susjed iz zgrade, doslovno iz stana kat ispod. Bio je to internetski poduzetnik Donny Palmertree, čiji je projekt bio skupljanje rabljenih knjiga i njihovo preprodavanje preko Amazona. Ross je napravio website za Good Wagon i u osnovi učio osnove poslovanja na webu. Sve se više svađao s Julijom. Ona je bila demokrat, a on radikalni libertarijanac. Svađali su se i oko novca - on je štedio, a ona ga zvala škrcem. On je sjedio kod kuće, a ona tulumarila.
Prekinuli su 2010.. Ross se potpuno posvetio poslu i putem otkrio bitcoin, digitalnu kriptovalutu koja nije vezana ni za jednu centralnu banku i čija vrijednost ovisi samo o tržištu. Zvučalo je kao ostvarenje njegovih libertarijanskih snova - ili barem sjajna podloga za njihovu realizaciju. Sljedeći korak bio je, kako je zapisao u svojem dnevniku, stvoriti “web stranicu na kojoj će ljudi anonimno moći kupiti bilo što, bez ikakvog traga koji bi mogao dovesti do njih”. Tehnologiju je već neko vrijeme intenzivno proučavao, a nedostajali su mu samo poslovni model i strategija. Droge su bile početna točka. Snažnih libertarijanskih uvjerenja da je svatko vlasnik svojega tijela i da država ni na koji način nema pravo regulirati što će i kako netko unijeti u isto to tijelo, “kupiti bilo što” za Rossa je u startu značilo “kupiti drogu”. Prvo se dosjetio imena Underground Brokers, ali ipak se predomislio pa je svoj kontroverzni novi pothvat odlučio nazvati - Silk Road. Prema “putevima svile” iz 18. stoljeća, naziva koji su odajući počast mongolskoj eri novim rutama dali trgovci opijumom. Stranica je oživjela sredinom siječnja 2011. i već je nekoliko dana kasnije zabilježena prva transakcija. Ross je brzo prodao sve psilocibinske gljive koje je imao, a onda su se pojavili i drugi trgovci. Bio je neviđeno ponosan i ambiciozan. “Silk Road će postati fenomen, a najmanje jedna osoba će mi govoriti o njemu, ne znajući da sam ja njegov tvorac”, pisao je Ross.
U dvije godine postojanja, s oko milijun korisnika i milijardu dolara prometa, Silk Road je bio gotovo nadrealni supermarket narkotika. Na listi od 13.000 artikala, čak 70 posto unosa bile su droge. Našli su se klasici poput Mitsubishi MDMA-a, kolumbijskog kokaina i afganistanskog heroina, ali i slastice za istinske connoisseure, kao što su crni heroin (Devil’s Licorice) ili Mario Invincibility Star XTC. Mogli ste kupiti bilo koje tablete, od Oxycontina do Xanaxa i Fentanila. Sve je bilo pedantno organizirano, enciklopedijski opisano, s ocjenama korisnika, zbog čega su ga i nazivali “eBay za droge”. U ponudi su se našli steroidi, nakit, knjige, erotika, a iako je u početku bila zabranjena prodaja oružja, do 2012. otvoreno se trgovalo s 9 mm Uzijem, Berettama, kutijama metaka i prigušivačima.
Probali su prodavati i ljudske organe, ali nije išlo. Ross je ipak imao standarde. Zabranio je dječju pornografiju i naručena ubojstva - takvi su horori ipak bili rezervirani za neka druga, daleko mračnija mjesta dark weba. Nije dopustio ni preprodaju ukradenih dobara, poput brojeva kreditnih kartica ili trgovinu lažnim diplomama. “Naša glavna pravila su da se prema drugima odnosiš onako kako bi želio da se drugi odnose prema tebi i ne činiš ništa čime bi povrijedio ili prevario nekog drugog”, pisao je Ross svojim korisnicima kao Dread Pirate Roberts - DPR. “Prestanite financirati državu porezom i usmjerite svoju produktivnu energiju u crno tržište”, propovijedao je DPR, nimalo skromno nazivajući svaku transakciju na Silk Roadu korakom prema “univerzalnoj slobodi”, libertarijanskom raju postdržavne digitalne ekonomije, u kojemu će Ross egzistirati kao guru, veteran velike borbe. Prve dvije godine policija nije znala odakle krenuti. Homeland Security okupio je posebnu postrojbu za borbu protiv Silk Roada i onoga što su nazivali uznemirujućim novim fenomenom poštanske trgovine drogama.
Operacija Marco Polo okupila je četrdesetak agenata koji su zureći u PowerPoint prezentacije pokušali shvatiti što je to dark web i kako funkcionira “Tor bundle”. Na kraju su trijumfirali s prilično jednostavnom metodom. Naime, Ross je napravio glupu pogrešku. U najranijim danima stvaranja Silk Roada koristio je puno ime i prezime u e-mailu kojim je na forumu tražio programersku pomoć. Uhitili su ga s laptopom koji nije stigao ugasiti. Sudili su mu za pranje novca, hakiranje i trgovinu narkoticima. Odbio je nagodbu koja bi mu donijela desetogodišnju zatvorsku kaznu uvjeren u ispravnost svojih libertarijanskih uvjerenja i u to kako će ih sve pobijediti pravdom. Dobio je čak dvije doživotne, plus četrdeset godina. Smrt će, kako stvari stoje, dočekati iza rešetaka. Veliku ulogu u drastičnoj kazni imale su informacije kojima je FBI upućivao na to da je Ross platio ubojstva čak petorice poslovnih konkurenata. Iako se ubojstva nikad nisu dogodila, a on čak nije ni službeno optužen za njihov pokušaj, upravo su ove tvrdnje uvelike zaslužne za radikalnu presudu. Teorija zavjere ima nekoliko i sve se svode na to da su naručena ubojstva izmišljotina policije, a Ross siroti Pedro, primjer drugima da prestanu sanjarski izazivati moć državne mašine. Igrani film Tillera Russella, u kojemu Rossa Ulbrichta glumi mladi američki glumac Nick Robinson, oslanja se dijelom i o tu tezu, kao uradak koji odbija dati jasnu distinkciju dobra i zla, pa ni do samog kraja krajeva ne želi reći je li Ross kriminalac koji zaslužuje sve što ga je snašlo ili tek mladi sanjar koji je postao žrtvom državne urote. “Želio sam samo predstaviti priču, predstaviti likove i pustiti ljude da donesu svoje zaključke, moralne i sve ostale”, objasnio je redatelj Russell, koji nije imao prilike razgovarati s pravim Rossom, ali je rekonstruirao njegove misli na temelju bogatih zapisa DPR-a, kao i poznatih detalja iz njegove biografije. Svejedno, “Silk Road” je jako loš film. Ne zbog neodlučnosti u finišu, to je još jedna od zanimljivijih i originalnijih stvari, jednostavno je kriminalno loše postavljen, napisan, glumljen, amaterski traljav i beskrvan. Ova “istinita priča, osim onoga što smo izmislili i promijenili”, kako kaže iskreni telop na početku, počiva na sukobu dva antijunaka, megalomanskog geeka Rossa i odmetnutog poluludog DEA agenta Ricka Bowdena. U konačnici, igrani film je neuspio doprinos mitu o kojemu su već snimani solidni dokumentarci kao što su “Deep Web” (2015.) i “Silk Road - Drugs, Death and the Dark Web” (2017.). Ali sama pojava igrane verzije podsjeća na to koliko je mit snažan. I utjecajan, bio i ostao. Policija je probala satrati Silk Road do posljednjeg čovjeka. Rossovi su odvjetnici jedno vrijeme tvrdili da je optuženi odavno prepustio vladavinu narkocarstvom drugim ljudima i da je Dread Pirate Roberts zapravo Mark Karpeles aka MagicalTux, stručnjak za kriptovalute koji je 2015. uhićen u Japanu zbog pronevjere novca. Ali nisu im vjerovali, a onda su uhitili i Cimona i Smeda, Rossove najuže suradnike i suosnivače Silk Roada. Cimon je bio Variety Jones, koji se pridružio 2011. s trgovinom sjemenki kanabisa, a postao je Rossov mentor i financijski savjetnik. Smed je Smedley Charger i bio je zadužen za kodiranje. Jones je navodno bio taj koji je prvi predložio rentanje usluga plaćenog ubojice. Ali rezanjem najpopularnijih glava neman nije umrla. Onako kako je Gawker, nekoć popularni tračerski blog koji su uništili Hulk Hogan i Peter Thiel, s člankom “Underground website na kojem možete kupiti bilo koju drogu koju možete zamisliti”, objavljenom 1. lipnja 2011., tada još mladom Silk Roadu preusmjerio golemi dio prometa, tako su Rossovo uhićenje i dugogodišnji progon njegove zajednice ilegalaca postali velika reklama za pravu malu poplavu sličnih servisa, koji su se oslanjali na identične, prokušane standarde - Tor i bitcoin.
Naravno, uspješne policijske operacije pokazale su da ne postoji “prokušani standard” koji apsolutno funkcionira, ali iz hrabrosti i vjere u izbjegavanje pogrešaka prethodnika izrasli su mnogi nasljednici. Ekipa okupljena oko darknet marketa Atlantis i Black Market Reloaded išla je sa sličnim receptom, ali je sama pogasila stranice iz straha da će biti uhićena. Oba sitea lansirana su 2013., baš kao i Sheep Marketplace, koji se također samouništio, nakon krađe bitcoina u protuvrijednosti od šest milijuna dolara. Gašenjem Silk Roada najviše su profitirali Evolution i Agora, koji su od 2013. do 2015. postali najvećim crnim tržištem interneta, ne bi li se dobar dio te scene preselio u novi AlphaBay Market. Agora je zatvorila butigu nakon otkrivanja rupe u sustavu anonimnosti Tora, vlasnici Evolutiona poslužili su se dobrim starim “trikom” krađe bitcoina (12 milijuna dolara), a AlphaBay je kratko bio utočištem digitalnih izbjeglica, jer je i sam nadrapao u operaciji Bayonet. Njegov osnivač, kanadski državljanin Alexandre Cazes, pronađen je mrtav u ćeliji u Tajlandu. U 2014. otvorila se i Utopia, ali ova tržnica droga i oružja zatvorena je intervencijom nizozemske policije nakon samo osam dana postojanja. Black Goblin Market i CannabisRoad također su živjeli kratko, a postojao je i Babylon, darknet market na talijanskom jeziku, koji su Europol i talijanska policija razbucali 2015. te zaplijenili milijun dolara vrijednih bitcoina. Nove ilegalne tržnice rasle su posvuda, a čak je i Slovačka imala svoj Bloomsfield Market, zatvoren nakon uhićenja 2017. Kako ugase jedan, pojavi se pet novih. Otprilike. Posljednji veliki centar za kupovinu kokaina i Uzija bio je Dream Market, najpopularniji darknet market 2019. godine, koji je uspio preživjeti turbulentna vremena još od 2013., kad je pokrenut na ruševinama i stvorenoj potražnji Silk Roada. Iste te 2019. ugašen je u policijskoj akciji, a administrator Gal Vallerius, poznat kao “online diler droge” OxyMonster, uhićen je s pola milijuna bitcoina na laptopu. Iste je godine ugašena i druga najpopularnija darknet pijaca, Wall Street Market. Saga se nastavila i 2021., kad je ugašen veliki DarkMarket, nasljednik cybercrime foruma zabranjenog 2008.
U moru crnila dark weba, “Silk Road” uspio je zadržati drugačiju, romantičniju auru, uvelike zahvaljujući kakvom-takvom moralnom kriteriju i vezivnoj, pismeno artikuliranoj ideologiji. Stoga se u moru teorija javlja i ona koja podsjeća na to da se progon Silk Roada poklopio sa “sezonom lova” na druge nove, društveno, politički i ekonomski radikalno disruptivne digitalne trendove i brendove. Taman pred udar na Silk Road dogodila se velika čistka 2012. Možda nije bio kraj po majanskom kalendaru, ali je bio kraj za mnoge (anti)junake novo-milenijskog internet-bunta - Kim Dotcom je uhićen, a njegov Megaupload postao nedostupan, Chris Doyon aka Commander X, jedan od čelnih ljudi hakerskog pokreta Anonymous, izbjegao je zatvor bijegom u Kanadu, a hype Wikileaksa ispuhao se tjeranjem Juliana Assangea u ludilo klaustrofobije ekvadorske ambasade. Država - bilo plitka ili duboka - na kraju balade uvijek pobjeđuje, kaže stara narodna. A čak i kad je čovjek (čitaj: Amerikanac) očekivao da će veliki borac protiv duboke države Donald Trump iz isušene washingtonske močvare izvući nevine žrtve sustava, kao što su Ross Ulbricht i Tiger King, od revolucionarnog pomilovanja nije bilo ništa. Neke naivčine su se nadale, zaboravljajući da Trumpu ne treba Silk Road da bi kupio tablete - može ih dobiti na recept.
