Ruska ofenziva je u punom jeku na sjeveru Ukrajine, a predsjedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom ne preostaje ništa drugo nego da opetovano traži moderno zapadno naoružanje. Njegovo usredotočenje su naoružanje i vojna oprema SAD-a, Velike Britanije, Njemačke, Francuske, ali i drugih zemalja Europe. Zapadne zemlje prešle su više puta 'crvenu liniju' i preći će ih još nekoliko do kraja rata u Ukrajini. Bojazan da će to dovesti do eskalacije sukoba ostala je samo na ruskoj praznoj verbalnoj prijetnji.
'Crvene linije' već su prijeđene
Rusija je u više navrata optuživala SAD i NATO da u Ukrajini vode posrednički ('proxy') rat osiguranjem obavještajnih podataka, određivanjem ili potvrđivanjem ciljeva za veliku većinu napada u kojima su korišteni zapadni sustavi koje su osigurali SAD i njihovi saveznici. To je bila prva pređena 'crvena linija'.
Nova 'crvena linija' je pređena isporukom protuoklopnih oružja, američkih Javelin i britansko-švedskih NLAW s kojima su uspješno zaustavljene ruske oklopne kolone na sjeveru, ali i kasnije na gotovo cijeloj bojišnici Ukrajine. Isporukom turskih besposadnih borbenih letjelica Bayraktar TB2 ponovno je pređena nova 'crvena linija. S njima je uništavana brojna ruska oklopna tehnika, ali i brodovi da bi samo nakon nekoliko mjeseci Bayraktar TB2 u potpunosti nestao s bojišta. Rusi su sve više počeli uporabljivati svoje protuzračne obrambene sustave Pancir, Buk i Tor koji su uspješno Bayraktare TB2 poskidali s neba poput 'glinenih golubova'.
Obuka ukrajinskih vojnika na istoku zemlje
Nakon toga 'crvena linija' pređena je isporukom topničko-raketnog naoružanja, američkih vučnih haubica M777 i francuskih samohodnih haubica na kotačima Ceasar. Hvalospjeve o njima ipak više treba pripisati upotrebi preciznog vođenog streljiva M982 Excalibur, Bonus i Vulcano. Raketno topništvo, američki M142 HIMARS i MLRS M270, i dalje su glavno naoružanje koje se koristi za uništavanje zapovjednih mjesta, skladišta streljiva i goriva, aviona na stajanci, protuzračnih sustava, radara te grupacija ljudstva. Njihov uspjeh također se velikim dijelom može pripisati vođenom streljivu GMLRS čiji maksimalni domet, ovisno o inačici, iznosi od 70+ do 150 kilometara. Isti sustavi postigli su značajan uspjeh s 'bombama malog promjera koje se lansiraju s kopna' ili GLSDB (Ground Launched Small Diameter Bomb) dometa 150 kilometara. GLSDB se sastoji od avionske bombe malog promjera GBU-39 i raketnog motora s rakete M26 za HIMARS/MLRS. Prilagodbom i dodavanjem GPS-a i inercijalnog navigacijskog sustava dobiven je precizno vođeni krstareći projektil koji može pogoditi cilj mnogo preciznije od starijih raketa M26 i M30.
Brojne polemike vodile su se o isporuci projektila ATACMS (Army Tactical Missile System) što je dugo vremena bila 'crvena linija' koju SAD nije htio preći. Isporučeni samohodni višecijevni lanser raketa HIMARS (High Mobility Artillery Rocket System) može biti naoružan jednim, a MLRS (Multiple Launch Rocket System) s dva projektila. Prve inačice ATACMS imale su kasetnu bojnu glavu s velikim brojem zvončića namijenjenih za djelovanje protiv slabo oklopljenih vozila i žive sile.
Projektil M39 (Block I ili MGM-140A), mase 1.670 kilograma, ima 950 zvončića te najmanji domet 25, a najveći 165 kilometara. Poboljšana inačica M39A1 (Block IA ili MGM-140B) mase 1.320 kilograma, ima 300 zvončića, ali zahvaljujući sustavu GPS navođenja ima veću preciznost na krajnjem dometu. Smanjenjem broja zvončića u bojnoj glavi stvoren je prostor za snažniji raketni motor, što je dovelo do povećanja dometa, najmanji iznosi 70, a najveći 300 kilometara.
Projektil M48, razvijen je na bazi M39A1. Umjesto kasetne, koristi unitarnu probojnu bojevu glavu. Domet najmanji iznosi 70, a najveći 300 kilometara.
Projektil M57 (TACMS 2000) je evolucija projektila M48 s poboljšanim komponentama, upaljačem, softverom i GPS-om. Domet je projektila, najmanji 70, a najveći 300 kilometara. Najnovija modificirana inačica M57E1 uključuje blizinski upaljač za detonaciju u zraku, i istog je dometa kao M57.
Najnoviji projektil u arsenalu američkog raketnog topništva je Precision Strike Missile (PrSM), i s njime se od ove godine zamjenjuju ATACMS-i. Radi se projektilu tvrtke Lockheed Martin čiji je maksimalni domet 499+ kilometara. Isporukom PrSM-a bila bi ponovno pređena 'crvena linija'. Navedeni projektil treba testirati i borbeno se dokazati, a ovo je idealna prilika za takvo nešto.
Kako bi obranili svoju kritičnu infrastrukturu kao i naseljena mjesta usredotočenje traženja Ukrajina je preusmjerila na protuzračne obrambene sustave. Stigli su im od lakih prijenosnih Stinger, Starstreak, Piorun, RBS 70 NG do protuzračnih sustava srednjeg i velikog dometa MIM-104 Patriot, NASAMS, IRIS-T SLS i SLM i SAMP/T. S jednim ili više njih oboreni su ruski radarski avion za rano upozoravanje i nadzor Beriev A-50 te oštećen avion zračnog centra za upravljanje i koordinaciju Il-22M11 što je bio enorman gubitak za Rusiju.
Zapadni tenkovi
Novi prelazak crvene linije trebala je predstavljati isporuka oklopnih sredstva, prvenstveno zapadnih tenkova i borbenih vozila pješaštva. No, prvo su stigli britanski tenkovi Challenger 2, što zapravo nije bio prelazak 'crvene linije' jer oni su generaciju iza njemačkih tenkova Leopard 2A7 i američkih M1A2 Abrams. Ni Leopardi 2 niti Abramsi nisu isporučeni u najnovijoj inačici, nego starije inačice Leopard 2A4/5 i M1A1 Abrams niti u velikom broju da budu udarna snaga za lipanjsku ofenzivu prošle godine zajedno opet s starijim inačicama borbenih vozila pješaštva - njemačkim Marder 1A3 i američkim M2A2 ODS Bradley. Pored toga što su s njima Ukrajinci uletjeli u ruska minska polja nisu ni opremljeni protudronskim sustavima tako da ih Rusi i dalje uspješno uništavaju lutajućim streljivom ili dronovima-kamikazama ZALA Lancet.
Isporuka britansko-francuskih krstarećih projektila Storm Shadow/SCALP EG su nova 'crvena linija' koja je uspješno pređena. Puno su korišteni za napad na objekte ruske mornarice u okupiranom Sevastopolju gdje je uništena podmornica Rostov na Donu i desantni brod Minsk te zapovjedništvo crnomorske flote, a u Feodosiji je uništen desantni brod Novočerkask. Na popisu želja Ukrajine i nova 'crvena linija' su njemački krstareći projektili Taurus. Vlada kancelara Olafa Scholza odugovlači odluku o isporuci ovih krstarećih projektila. Svakim danom pritisci su sve veći, no odluka o isporuci još nije donesena.
U usporedbi s drugim preciznim projektilima u ukrajinskom arsenalu Taurus ima nešto bolje taktičko-tehničke značajke. Prvenstvo jer ima 'stealth', radaru 'nevidljivu' tehnologiju i domet veći od 500 kilometara. Izdvaja ga i bojeva glava od 480 kilograma i ukupna masa projektila od 1.400 kilograma. Taurus je namijenjen za djelovanje po ciljevima kao što su betonirani bunkeri, zapovjedna mjesta, komunikacijski centri, zračna i morska postrojenja, skladišta streljiva, mostovi, brodovi u luci ili na moru i druga ključna prometna čvorišta. Projektil ima i protumjere samoobrane i elektroničke protumjere.
Vladimira Putina rat mnogo košta
Prelazak crvene linije predstavlja i isporuka dronova-kamikaza Switchblade 300 i 600. U ovom trenutku čini se kako Ukrajina ima prednost u ratovanju dronovima, što joj je omogućilo uspješno remećenje ruske ofenzive na Harkivsku oblast kada su ostali bez topničkog streljiva. Masovna upotreba FPV (‘First Person View’) i prilagođenih komercijalnih dronova onemogućava da Rusi koncentriraju svoje snage za ofenzivna djelovanja. S njima uspješno onesposobljavaju i uništavaju borbena oklopna vozila kako tenkove tako i borbena vozila pješaštva, topničko-raketne sustave, PZO sustave, radare, ali i veće i manje koncentracije ljudstva.
Na oklopna vozila, ali obične kamione Rusi sve više postavljaju improvizirane oklope i radio ometače radi obrane od FPV dronova. Uočeni su na bojištu tenkovi T-62, T-72 i T-80 koje Rusi nazivaju 'car mangal', a Ukrajinci 'tenkovi-kornjače'. Ni oni nisu dugo izdržali na bojištu, i za njih postoji nekoliko rješenja, od upotrebe više FPV dronova do protuoklopnih sustava s napadom odozgo ili preciznog topničkog streljiva.
Postavljanjem ovakvog oklopa tenk nema sposobnost okretanja kupole u svih 360 stupnjeva bez da se cijeli okrene i postavljanjem oklopnih ploča oko tijela gubi na brzini, svjesnosti i okretnosti. Na prednjem dijelu tenka koji je ostao otvoren nalaze se protukumulativne zavjesice koje pokrivaju ulaz i time sprječavaju udar drona kamikaze sprijeda. Ovakvim rješenjem tenkovi, ali i druga vozila sve više sliče vozilima kakva se mogu vidjeti u serijalu filmova Mad Max.
Dronovima kamikazama su najvjerojatnije i oštećena dva najnovija ruska aviona Su-57 na aerodromu Aktjubinsk u južnoj ruskoj republici Astrahan, udaljenom oko 590 kilometara od prve crte bojišnice. Također su s njima napadnuti brojni ruski brodovi u lukama, ali i na otvorenom moru.
U ovom ratu se sve više počinju učinkovito upotrebljavati besposadna površinska i podvodna plovila za potapanje ruske crnomorske flote. Uspješno je uništeno ili oštećeno više ruskih brodova. Krajnja meta im je Krimski most, no Rusi su postavili prepreke oko mosta tako da brojni ukrajinski pokušaji nisu rezultirali većim uspjehom.
Zapadno oružje za napade na Rusiju
Iako su isporuke zapadnog oružja bile prelazak 'crvene linije', ipak najveći prelazak famozne 'crvene linije' predstavljaju odluke da se zapadno oružje smije uporabiti na vojne ciljeve u Rusiji. Prvi su tu odluku donijeli Britanci, a slijedili su i drugi. SAD i Njemačka također su odobrili uporabu, ali ograničenu protiv ciljeva u unaprijed određenim ruskim regijama ili oblastima. Ruski predsjednik Vladimir Putin više je puta ponovio da se s djelovanjima zapadnih oružja na teritorij Rusije prelazi 'crvena linija' te zaprijetio da će Rusija slati oružje protivnicima SAD-a, ali i drugih zapadnih zemalja.
S druge strane i Rusi koriste oružje nabavljeno iz drugih zemalja. Ciljeve u Ukrajini gađaju iranskim besposadnim borbenim letjelicama Shahed-136 (ruski naziv Geran 2) i Shahed-131, ali i sjevernokorejskim balističkim projektilima Hwasong-11.
Slijedeće što su Rusi proglasili prelaskom 'crvene linije' je isporuka zapadnih aviona, američkih lovaca F-16. Borbeni avioni F-16 vjerojatno će ove godine biti isporučeni, stvorena je koalicija 11 zemalja za isporuku i obuku. Iako je obuka pilota već započela odvija se relativno sporo zbog jezične barijere. Nositelji obuke su Danska i Rumunjska. Obuka se također provodi u SAD. Na obuci sudjeluje relativno mali broj ukrajinskih pilota, ne više od 20. Isporuka borbenih aviona je sigurno novi prelazak 'crvene linije' i vodit će do daljnje eskalacije, zato usuglašavanje stavova zemalja potencijalnih darovateljica traje i još će vjerojatno potrajati.
Ni američka tvrtka Lockheed Martin ne želi da se avioni F-16 isporuče brzo. Prvenstveno nikako ne žele da avioni F-16 budu u znatnije broju obarani. Svjesni su što se dogodilo s zapadnim tenkovima i borbenim vozilima pješaštva, a obaranje u zraku i na zemlji značajno bi utjecalo na daljnju prodaju koja im ide odlično. Kratka obuka ukrajinskih pilota uistinu bi mogla rezultirati znatnim obaranjem aviona F-16, ali veoma snažna ruska protuzračna obrana. Rusi su najavili da bi mogli napadati avione F-16 i izvan Ukrajine, pogotovo ako im baze razmještaja budu u drugim zemljama.
Švedska je najavila isporuku dva leteća radara S100B Argus Ukrajini. Radi se tipu aviona za nadzor AWACS (Airborne Warning and Control System) što će uz sustave na zemlji znatno povećati svjesnost situacije i dovesti da se vojne odluke donose znatno brže i da se učinkovitije uporabe protuzračni i topničko-raketni sustavi.
Macronova najava
Francuski predsjednik Emanuel Macron najavio je da bi Ukrajini mogli biti isporučeni i francuski višenamjenski borbeni avioni Mirage 2000-5 te da bi obuka ukrajinskih pilota i tehničkog osoblja mogla započeti ovoga ljeta i trajati do šest mjeseci. Ako ovo bude ostvareno veoma je izgledno da avioni F-16 i Mirage 2000-5 budu isporučeni u isto vrijeme ili s malim vremenskim odmakom, krajem godine ili početkom 2025.
Najava predsjednika Macrona da će Francuska poslati vojne instruktore u Ukrajinu, što bi bio novi prelazak 'crvene linije', stavljena je u mirovanje dok se postigne koalicija zemalja koje su spremne slijediti Francusku slanjem svojih instruktora koji bi trebali obučavati ukrajinsku vojsku.
Emmanuel Macron je najavio slanje vojnih instruktora u Ukrajinu
Početni, a ni krajnji cilj Rusije da brzo završi rat u Ukrajini nisu ostvareni. Iako traje gotovo dvije i pol godine nema naznaka da neće još dugo trajati. Prerastao je u rat iscrpljivanja i Ukrajina bez daljnje zapadne vojne i ekonomske pomoći neće moći izdržati dugotrajni rat s Rusijom. Zapad od početka rata naglašava da će pomagati Ukrajinu dokle god treba, no povremeno politička situacija u pojedinim zemljama znatno utječe na ratne prilike u Ukrajini.
Američka potpora Ukrajini sigurna je s predsjednikom Joeom Bidenom, no krajem godine su izbori i ponovno bi za predsjednika mogao biti izabran Donald Trump što bi moglo dovesti do manje ili nikakve daljnje pomoći. Donald Trump postaje sve svjesniji da se Ukrajina mora obraniti, ali i da ne može samostalno osloboditi okupirana područja. S druge strane Trump ima viđenje da ni Rusija ne smije izgubiti rat i biti ponižena.
Svaki rat završava mirovnim pregovorima, a oni su višekratno odbijeni od obje zaraćene strane. Predstoji nam nada da će posredovanjem odnosno uključivanjem 'velikih' geopolitičkih sila napokon doći do mira na europskom kontinentu te neće trebati prelaziti nove 'crvene linije'.
