Što će se dogoditi s visoko strateškim ruskim zračnim i pomorskim bazama u Siriji sada je uvelike otvoreno pitanje nakon pada dugogodišnjeg moćnika Bashara Al Asada. Iako je Rusija povukla svoje snage, nije jasno postoje li planovi da se ključni objekti zauvijek napuste. Sada postoje znakovi da bi Kremlj mogao sklopiti dogovor s istim pobunjenicima protiv kojih je proveo veći dio prošlog desetljeća boreći se, piše The War Zone. Pobunjeničke snage sada de facto kontroliraju sirijske regije Latakiju i Tartus, u kojima se nalaze ruska zračna baza Khmeimim, odnosno pomorska baza Tartus.
- Pobunjenici su jučer preuzeli punu kontrolu nad pokrajinom Latakia, uključujući gradove Tartus i Jableh - izvijestio je jučer ruski državni medij TASS pozivajući se na neimenovani "lokalni" izvor.
- Oporbene oružane snage nisu i nemaju planove za prodor u ruske vojne baze, koje nastavljaju normalno funkcionirati.”
Russian forces have evacuated their S-400 long-range SAM battery from Khmeimim Air Base in western Syria.
— OSINTtechnical (@Osinttechnical) December 6, 2024
Multiple 5P85SM2 TELs were spotted earlier today
driving south down the M1 highway towards the port of Tartus. pic.twitter.com/xG4g2oeeWM
Satelitske slike zračne baze Khmeimim snimljene 7. prosinca pokazivale su znakove moguće operacije evakuacije koja je u tijeku, piše The War Zone. Zrakoplovi MiG-31 Foxhound navodno su otišli, ali drugi ruski taktički zrakoplovi mogli bi još uvijek biti tamo.
Brodovi ruske mornarice također su napustili Tartus, ali satelitske slike pokazuju da se trenutno drže podalje na pučini, nisu potpuno napuste to područje. Slanje brodova na more je razborita mjera zaštite snaga bez obzira hoće li Rusija ostati u Tartusu, s obzirom na trenutnu nesigurnost u zemlji. Brodovi u luci su ogromne i relativno bespomoćne mete.
The loss of Russian bases in Syria will have major implications for Russia’s global military footprint and ability to operate in Africa. 🧵(1/5) https://t.co/GQKmQk7nwM pic.twitter.com/p7QoOxNiIl
— Institute for the Study of War (@TheStudyofWar) December 9, 2024
Kakvi su točni planovi Rusije oko Sirije trenutačno nije poznato. Održavanje pristupa Khmeimimu i Tartusu, ako je izvedivo, bio bi glavni prioritet za Kremlj. Kao što je War Zone prethodno detaljno istražio, baze su od velike važnosti za Rusiju i izvan njezinih operacija u Siriji. Ruska je vlada također potrošila znatna sredstva kako bi proširila svoje sposobnosti da služe kao strateška regionalna središta za zračne i pomorske operacije, kao i ključna logistička čvorišta, posebno za aktivnosti diljem Afrike. Tartus također daje ruskoj mornarici njenu jedinu trenutno toplovodnu luku s izravnim pristupom Mediteranu. Zračna luka nudi sličnu jedinstvenu točku projekcije moći za Kremlj.
Ruska trenutna pregovaračka pozicija komplicirana je činjenicom da je vojno intervenirala 2015. u Assadovo ime i godinama se vrlo aktivno borila da taj režim održi na vlasti. Kremlj je također radio kako bi zaštitio Assadov režim od širih međunarodnih posljedica, uključujući njegovu upotrebu kemijskog oružja. Ruski borbeni zrakoplovi letjeli su protiv antirežimskih snaga još prošlog tjedna. Bilo je i izvješća o brodovima u luci u Tartusu i/ili snagama na obali koje su ispaljivale projektile na pobunjenike dok su napredovali.
Dani ruske vojne moći u Siriji nestali su s Wagnerom, čiji borci između ostalog imaju i spomenik na naftnim poljima Ash-Shair.
🇸🇾💀 Monument to Wagner Group in Syria, erected in January 2018 on the territory of the Hayyan Petroleum Company oil refinery, located in the Ash-Shair fields in the Homs province.
— James Porrazzo (@JamesPorrazzo) December 1, 2024
The Arabic inscription translates as: "To the Russian volunteers who heroically died liberating… pic.twitter.com/BYwQFKECdc
Kremlj je dao Asadu azil u Rusiji i to im daje dodatni adut za pregovaranje jer će mnoge skupine vjerojatno tražiti različite vrste odgovornosti od bivšeg sirijskog diktatora.
Povrh svega toga, Rusija je 2020. godine HTS, koji sada kaže da želi formirati prijelaznu sirijsku vladu, službeno proglasila terorističkom skupinom. HTS se razvio iz Al Nusra Fronta, koji je u jednom trenutku bio glavna franšiza Al Qaide u Siriji , ali je tvrdio da se odvojio od međunarodne terorističke organizacije 2016. Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, između ostalih, također su službeno označile HTS kao terorističku skupina. SAD je za samog Jolanija bio odredio nagradu od 10 milijuna dolara.
HTS je također samo jedna od niza pobunjeničkih frakcija koje kontroliraju znatan teritorij diljem Sirije i koje je Rusija tijekom godina uvrstila na popis terorističkih organizacija. To uključuje i Sirijske demokratske snage, zapravo Kurde koje podupiru SAD na istoku, a za koje američke vlasti kažu da će nastaviti podupirati navodeći ih kao štit od ISIL-a.
Tijekom vikenda, američki bombarderi B-52, borbeni avioni F-15 Strike Eagle i jurišni zrakoplovi A-10 Warthog napali su desetke ciljeva povezanih s ISIS-om, naglašavajući da je misija u tijeku. Međutim, tijekom vikenda, novoizabrani predsjednik Donald Trump također je izjavio da "ovo nije naša borba" u objavi o Siriji na društvenim mrežama i u prošlosti je insistirao na potpunom povlačenju američkih snaga od tamo.
Snage bazirane u Turskoj u sjeverozapadnim regijama Sirije još su jedan faktor koji treba razmotriti. Moskva već dugo ima odnos s Ankarom, posebno u vezi s građanskim ratom u Siriji. Napredovanje sa sjevera pod vodstvom HTS-a posebno je označilo konačnu propast dogovora o prekidu vatre koji su ruske i turske vlasti postigle 2020. CNN Turk izvijestio je jučer, ne navodeći izvore, da je Rusija zatražila tursku pomoć u povlačenju snaga iz zemlje , ali i da će Kremlj zadržati svoje baze Khmeimim i Tartus.
U isto vrijeme, postoje znakovi da Kremlj već gleda, ako je moguće, da se uključi u bilo koji režim koji se sada pojavi u Siriji.
"Još je prerano govoriti o tome", rekao je Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika Vladimira Putina, prenosi Reuters. Sve je to tema za razgovor s onima koji će biti na vlasti u Siriji.
Rusi su u Siriji do 2021. imali Wagner grupu, privatnu vojnu tvrtku (PMC) koju je financirala ruska država. Njegova uloga u sukobu u zemlji najjasnije je istaknuta bitkom kod Khashama u veljači 2018., tijekom koje su mješovite snage Wagneritskih plaćenika i sirijske snage pokušale preuzeti kontrolu nad naftnim poljem od američke vojske i njenih savezničkih snaga. Wagnerovci i njihovi saveznici bili su teško oštećeni temeljitim američkim zračnim i topničkim bombardiranjem, a incident se smatrao vrlo zbunjujućim u vrijeme kada su američko-ruski dogovori o dekonfliktiranju još bili u potpunosti operativni.
Zapravo, ključno pitanje o incidentu je je li rusko zapovjedništvo u Siriji bilo upoznato s Wagneritovim planom ili ne. Wagnerov šef Jevgenij Prigožin tvrdio je da je rusko zapovjedništvo znalo, dok je ovo zanijekalo znanje – otuda tvrdnje Prigožina i njegovih pristaša da je već u to vrijeme ljubomorno rusko Ministarstvo obrane (MO) pokušavalo potkopati Wagnera.
Neslužbeno, Wagner je sirijska naftna polja čuvao za 25 posto profita od prodaje nafte.
