Krah Agrokora Putinova je kazna Hrvatskoj, rekao je svojedobno Franjo Gregurić, koji je godinama slovio za najvažnijeg "hrvatskog igrača" na teritoriju Rusije. Tamo je godinama poslovao kao direktor predstavništva zagrebačke Astre, vrlo važnog poduzeća u okvirima bivše države. Vratio se u Hrvatsku na Tuđmanov poziv i kasnije postao i ratni premijer Vlade nacionalnog jedinstva.
Poduzeće Astra imalo je u vrijeme bivše države godišnji prihod od oko 750 milijuna dolara, trgovalo je energentima - naftom i ugljenom - te strojevima, tekstilom, linoleumom...
Ivica Todorić imao je nekoliko stotina milijuna razloga za čvrste veze s Rusijom prije nego što će propasti Agrokor. Ruska banka davala je naime kredite s visokom kamatnom stopom kojima je nekako držao glavu iznad vode, a zapravo postajao ovisan o Sberu. Kasnije će mu Rusi navodno velikodušno ponuditi da zadrži 49 posto dionica, funkciju direktora i službeni auto, zapravo da prepusti Agrokor i da se tako prebije dug, ali Todorić će to odbiti.
No u dobrim danima, dok je Agrokor još bio moćan, a skupa s njime i Todorić, on je bio važna mušterija ruskih bankara. Gotovo pa esencijalno za Gazdu bilo je biti u što boljim odnosima s Rusima. Stoga je koncem 2007. na otok Smokvica Vela, kojeg se bio domogao Todorić, odnosno Agrokor, pozvao posebnoga gosta - Dmitrija Medvjedeva, koji se te godine pripremao zarotirati s Vladimirom Putinom i preuzeti predsjedništvo Ruske federacije, prije negoli se ovaj opet vrati na vlast.
Medvjedev je tad bio još predsjednik upravnog odbora energetskog diva Gazproma i proveo je 13 dana s obitelji na Smokvici. Stigao je sa suprugom i bodyguardima, bila su najmanje osmorica. Četvorica bi se brinula o sigurnosti Putinova najbližeg suradnika, drugog čovjeka po važnosti u Rusiji, a četvorica bi nekoliko sati odmarala. Iz tog vremena datira i anegdota o gospođi Svjetlani Medvjedev, koja je poželjela posebnu vrstu francuskoga sira. U Hrvatskoj je nije bilo za kupiti pa je Todorić poslao privatni zrakoplov u Pariz samo zbog sira!
U rogozničkom kraju domaći su ostali šokirani vidjevši da je jedan od najmoćnijih Putinovih ljudi - mini Rus! Naime, Medvjedev je visok svega 168 centimetara. Za vrijeme boravka na Smokvici tek pokoji put su otišli na kopno, imali su na raspolaganju privatnu jahtu i helikopter.
Iz tog vremena je i anegdota o Medvedevljevim tjelohraniteljima, tajnim agentima koji su u razdoblju dok nisu pazili na njega također odmarali, ali su znali potegnuti do Splita, recimo. Tamo su u nekakvom klubu bili prilično bahati i podcijenili moć domaćih pa su u nekom trenutku "poljubili pod" i za spasiti ih iz nezgodne situacije trebalo je angažirati jednog bivšeg hrvatskog nogometaša sa čvrstim vezama na splitskom području. Spašavanje Rusa bilo je uspješno.
Kad je otišao Medvedev, čistači angažirani na Smokvici imali su što vidjeti - on, supruga i osam tjelohranitelja za sobom su ostavili točno 85 praznih boca vrhunskog viskija i votke. Bili su tamo 13 dana, dakle - ispijali su više od šest boca žestokog pića na dan! Netko se očito nije trijeznio danima. Po viski i votku nisu morali u Pariz.
Hrvatsko-ruske veze davnašnje su i vrlo komplicirane. Tako još iz vremena Franje Tuđmana datira priča o tome kako je hrvatsku putovnicu, zapravo više njih, imao Simon ili Simeon Mogiljevič. Vrlo opasan tip. Ruski Corleone.
U svojoj knjizi "S političarima u četiri oka, dnevničke bilješke glavnog urednika, nekadašnji urednik večernjaka Branko Tuđen je zabilježio trenutak kad je Tuđman poludio saznavši o kome se radi.
"Tuđman je žestoko napao Šarinića, Gregurića i Hebranga, ali nije spominjao nikakav puč. Događaj se zbio 1. listopada 1998. nešto poslije 12 sati. Prije toga Tuđman je razgovarao s nas nekoliko hrvatskih novinara te vatikanskim novinarima, uoči skorašnjeg posjeta Pape. U očekivanju objeda na koji smo pozvani, Tuđman se povukao u jedan kut sobe u prizemlju i čak je Tihomira Vinkovića, tadašnjeg glasnogovornika, udaljio od nas nekoliko. Valjda da ne čuje, iako je griješio ako je pretpostavljao da će novinari sačuvati tajnu", piše Tuđen.
"Na vrhuncu obračuna jedne skupine hadezeovaca sa Šarinićem, Hebrangom i Gregurićem, Tuđman se opredijelio protiv svoga šefa kabineta Šarinića i novoga ministra obrane Hebranga. Šarinić mora ići, gotovo šapće Tuđman. Žao mi je, ali što mu je trebao onaj intervju nakon toliko godina suradnje i poslije pobjede u Bosni, a prije Papina dolaska (….) Zatim se Tuđman okomio na Gregurića koji da je Šariniću podvalio onoga Rusa kojem smo dali putovnicu vjerujući kako Gregurić zna sve o Rusima."
Tuđmana su navodno uvjerili da se radi o ruskom trgovcu oružjem koji nam je bio važan u vrijeme Domovinskog rata.
Onaj Rus je dakle Simeon Mogiljevič, kojeg su američke tajne službe proglasile "ruskim donom", odnosno šefom mafijaškoga klana Solncevo, odnosno "Solncevskaja bratva" 1997. dobio je hrvatsku putovnicu i državljanstvo, očito na preporuku Franje Gregurića. Mafijaš židovskog porijekla, inače rođen u Ukrajini, koristio je 17 lažnih identiteta i od 2003. jedan je od najtraženijih kriminalaca na listi FBI-ja. No nije ga uopće imalo smisla tražiti kad su znali gdje je, da se slobodno kreće Rusijom, ali ne mogu do njega. Putin ga nije dao.
O bliskim vezama Putina i Mogiljevičeva klana govorio je Aleksander Litvinenko, bivši FSB-ovac koji je prebjegao u London raditi za britansku službu MI-6. Ruske tajne službe ubile su ga 2006. podmetnuvši mu u čaj radioaktivni polonij 210.
Litvinenko je u snimci objavljenoj nakon njegove smrti objašnjavao da su Mogiljevič i Putin u bliskim odnosima još od 1993. ili 1994. i da je Mogiljevič nabavljao oružje i za Al-Qaidu.
Solcnevskaja bratva nastala je u predgrađu Moskve, okrugu Solcnevo 80-ih. Počeli su kontrolirati uvoz auta u Rusiju i sasvim ojačali početkom 90-ih nakon rata u podzemlju s Čečenima. Jednom je u kinu, u revolveraškom obračunu, ubijeno šest Čečena i četvorica iz Bratve. Od automobila unaprijedili su poslovanje na naftu, plin. Radi se o milijunima, vjerojatno i milijardama eura zarade.
Opskrba država EU plinom povezana je s ruskom mafijom, tvrdio je u svojoj depeši američki veleposlanik u Kijevu još dvijetisućitih, objavio je Wikileaks još 2010.. Radilo se o tvrtki RosUkrEnergo (RUE). Ukrajinski biznismen Dmitrij Firtaš priznao je u neslužbenom razgovoru s veleposlanikom da iza tvrtke stoji moćan klan na čelu sa Semjonom Moglijevičem. Bez njih je, kaže, bilo nemoguće ući u biznis s naftom ili plinom.
Mogiljevič je čak 2008. bio uhićen u Rusiji zbog poreznih nepravilnosti u njegovu lancu parfumerija, ali je oslobođen bez objašnjenja i nije procesuiran.
Od hrvatskih igrača u Rusiji svakako je važna figura Krešimir Filipović. On je do 2022. bio 85-postotni vlasnik ruske tvrtke Velesstroy i ruski istraživački novinari s medijske platforme Proekt objavili su film o izgradnji Putinove velebne palače n Crnome moru, u gradu Gelendžiku. Gradila ju je navodno baš Filipovićeva tvrtka Velesstroy. U filmu ga nazivaju “Putinovim hrvatskim novčanikom“. Filipović je i jedan od vlasnika hotelske grupacije Jadranka Grupa koja posluje na Kvarneru te otocima Lošinju i Cresu.
Kako je pisao portal Oštro, Pandorini dokumenti otkrivaju stvarne vlasnike lošinjskog turističkog diva Jadranke i kako su preko poreznih oaza prebacivali milijune eura iz Rusije. Od toga su 3,1 milijun dividendi ruskog Velesstroya prebacili na Lošinj za obnovu od požara uništenog restorana.
Svojedobno je bio zainteresiran za kupnju udjela u Fortenovi.
OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting Project) pisao je o Velesstroyu u kontekstu prebacivanja u inozemstvo i pranje milijuna dolara zarađenih od poslova s državnim Transneftom. Ruski Sobesednik pisao je 2019. da je Filipović izvanbračni suprug zamjenice gradonačelnika Moskve Anastasije Rakove, no kako posljednjih mjeseci viđaju ga s bivšom Todorićevom nevjestom i bivšim misicom Martinom Novosel. Osobno mu je Putin 2017. uručio posebnu zahvalnicu za njegov rad.
Filipović je zbog svojih ruskih poslova završio na britanskoj crnoj listi s početkom rata u Ukrajini.
Prvi Hrvat koji je uopće završio pod sankcijama bio je Željko Runje, kao drugi čovjek uopće po hijerarhiji u ruskom gigantu Rosnjeft, državnoj naftnoj kompaniji. Britanci su objavili kako Rosnjeft financira plaćeničku grupu Wagner, pa je i Sinjanin Runje završio pod sankcijama. Runje se prvi put pojavio u hrvatskim medijima nekoliko godina ranije, jer je u Bobovišću na Braču pokušao izgraditi nevjerojatan bespravni objekt. Naime, njegova je vila, čiji je dobar dio pod zemljom, imala pravi pravcati podzemni tunel od dnevnog boravka do plaže! Mještani su se žalili da im je onemogućio pristup plaži, postavio kamere posvuda... Gradilište je zatvoreno zbog nepravilnosti 2019. godine.
