Donosimo drugi dio reportažnog eseja pjesnikinje Monike Herceg i naše fotoreporterke Sandre Šimunović s Banije
Ako krenemo od kraja, točke u kojoj nas na Baniji, nakon cijelog dana hodanja i razgovora s ljudima, već hvata mrak, u maloj smo kuhinji koja je nadograđena na dva kontenjera. Selo Luščani, odmah nakon Peckog. Slavka Gvojić sipa nam rakiju, ispred nas već je na stolu domaća kobasica. Slavka baca u peć drva koja nosi u runjaku, reže nam kruh, a njene ruke ponekad se spuste i na Milaninu glavu. Damjan je izašao namiriti životinje pred mrak. Mrak na Baniju pada nježno, sumrak se rasuo obližnjim voćarima i brdima kao maleno čudo svjetla i boje pred potpunu tamu.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
