Mogućnost izbijanja rata na nekom području proporcionalna je broju zagovornika mira na istom tome mjestu. Prije 26 godina Sarajevo je bilo prijestolnicom mirotvorstva: tko god je na prostoru između Đevđelije i Triglava imao reći nešto u prilog miru, bio je u Sarajevu ili se preko tamošnjih medija oglašavao, praćen zborom takozvanih običnih građana, upornih u ignoriranju činjenice da određeni niz incidenata, ipak, čini pravilo.
Rat u BiH započeo je, naime, u godini ranije, granatiranjem sela Ravno, da bi se širio u naizgled nepravilnim vremenskim razmacima i na, jednako naizgled, nepovezanim mjestima. Sve po planu koji je imao kodni naziv “Ram” i, što je jedan u nizu apsurda, bio objavljen u listu Slobodna Bosna. Koliko su efikasne bile poruke protiv rata govori i sudbina Sarajeva, grada koji je bio pod opsadom 1425 dana! Iskustvo jednog proživljenog i preživljenog rata temeljno je za očekivanja od budućeg.
No reprize povijesnih događaja moguće su samo u kontekstu premijernih zbivanja, onih koje upravo rat najefikasnije i nepovratno mijenja. Današnja, daytonska i postratna Bosna i Hercegovina, na onu BiH s kraja 20. stoljeća, sliči malo više nego na Bosnu Tvrtka Kotromanića. Tigrova koža – kako je nazivana mapa iz koje je bila vidljiva etnička izmiješanost stanovništva – je oderana, oni što nemaju sjećanje na neku drugu BiH osim sadašnje već su dospjeli za pušku i vojsku, problemi koji su sprečavali izbijanje mira nisu nimalo drukčiji i ništa manji...
Ideje neporažene na bojnim poljima preživjele su dulje nego što je očekivano, dok su njihovi čuvari dobili moćnu potporu u globalnoj igri moći. “Jesu li otklonjeni problemi zbog kojih su izbili ratovi na Balkanu? Nisu. Ovo je samo intermezzo između nekih novih sukoba, ne zbog Srba, nego zbog neriješenih pitanja na Balkanu”, rekao je krajem prošle godine ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić.
Njemu, kao i valjda svima što su u proteklim mjesecima prijetili ratovima, a ima ih, hvala na pitanju, odgovara se, baš kao onog proljeća 1992. godine, pacifističkim porukama koje se, uz minimalna odstupanja, svode na isto: da nitko nema ni volje, ni želje, ni snage za ponavljanjem zbivanja od 1992. do 1995. godine. Zaboravlja se, međutim, kako ne postoji mjesto na kojemu bi se povijest mogla ponoviti jer, da ponovimo, one BiH u kojoj su se zaposjednuta područja mogla kontrolirati samo ako se temeljito etnički očiste više nema.
Ne znači to, naravno, kako nema ni mogućnosti rata, ali on ne može nalikovati na onaj nekadašnji, što je utješno koliko i spoznaja da od neizlječivih bolesti ne mogu oboljeti oni što su godinama dokazano mrtvi. “Naš interes je Republika Srpska i srpski narod, a ne BiH i tu nema kompromisa. Na Drini ne može biti NATO granica”, rekao je predsjednik manjeg entiteta u BiH i kandidat za člana Predsjedništva države Milorad Dodik.
Riječi jesu njegove, ali misao, posebice ona o granici, došla je iz Moskve, koja Republiku Srpsku vidi kao svoju karaulu pred vratima mrskog neprijatelja. Još 2014., uoči tadašnjih općih izbora – a novi se održavaju u listopadu ove godine – 90 bivših i aktivnih pripadnika ruskog FSB-a boravilo je u Banjoj Luci. Oni, ne možda isti ljudi, ali njihove kolege, obučavat će pripadnike specijalne policije MUP-a Republike Srpske koji je samo u prošloj godini opremljen s dodatnih 4000 automatskih pušaka i, što je nepotvrđeno, ali je lako moguće, protuavionskim raketama Igla 1-V, prilagođenima za montiranje na policijske helikoptere.
Miloradu Dodiku to je nedovoljno za proširivanje granica RS-a, ali je dostatno za njihovo pretvaranje u neprelazne i za njega te nekoliko država koje bi priznale neovisnu Republiku Srpsku, međunarodne. To što tu, samostalnu, silom odvojenu RS ne bi priznavali, recimo, SAD, Njemačka ili Velika Britanija, za BiH bi značilo onoliko koliko Ukrajini znači nepriznavanje Krima, a Gruziji i Moldaviji dijelova njihova teritorija na koje predstavnici središnje vlasti mogu stupiti kao i Vučićevi izaslanici na Kosovo.
Odluči li Moskva ispaliti hitac u NATO, učinit će to daljinskim, preko Milorada Dodika i njegove policije kojoj se, zapravo, i nema tko suprotstaviti. Oružane snage BiH bi se u slučaju primjene ukrajinskog scenarija raspale, dok bi katastrofalni odnosi bošnjačkih i hrvatskih lidera, a i to u najboljem slučaju, onemogućili bilo kakav policijski odgovor iz Federacije. U gorem i izvjesnijem, Washingtonskog sporazuma bi se sjetili u, možda, Washingtonu.
Bošnjaka i Hrvata u RS-u, gdje uvijek mogu dijeliti zajednički osjećaj ugroženosti, ima dovoljno tek da se svi skupa isele za jedno poslijepodne. O sim što ne može nalikovati na prošli, novi rat ne može ni jednako dugo trajati. Sklepana mirovna inicijativa zaustavila bi borbe u startu i zaledila zatečeno stanje u kojem RS za ostatak BiH neće biti samostalna država, BiH za RS neće postojati, kao što neće biti nikakve mogućnosti da se širenje Europske unije i NATO-a nastavi istočnije od Hrvatske i, to posebice, preko rijeke Drine.
Takav je rasplet sasvim povoljan za Rusiju koja gubitak Crne Gore možda ne može kompenzirati Republikom Srpskom, ali preko nje može još aktivnije djelovati u regiji ionako premreženoj krupnim kapitalom i još krupnijim sigurnosno-političkim operacijama čiji krajnji cilj nije radikalno nacionalistička, ksenofobna, izolacionistička i marionetska vlast samo u Banjoj Luci, nego ista takva i u Zagrebu. To što u njoj ne bilo Srba, Putinu je bitno koliko i činjenica da je njegov odani i, uz sve ostalo, homofobni i primitvni namjesnik u Čečeniji, Ramzan Kadyrov, musliman. Dovoljno je što je vlastoljubiv i na svaki način ovisan o Kremlju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Zarađivao sam od $ 25,000 do $ 300,000 mjesečno k0ji rade kod kuće na računalu kod kuće. Radim ovo 6 mjeseci, a prošli mjesec sam zaradio prvu peterostranu plaću ikada! Posjetiti...........>>>>> Jobnet70.com
Ne znam kako Hrvatska kupuje borbene avione kad ima besplato sljedovanje kao clanica natoa