Ruski dronovi su ogromni, tri i pol metra dugi. Kad čujete zujanje, kasno je. Pomolite se

Rusko "neviđeno" kršenje poljskog zračnog prostora ranije ovog tjedna jasno je pokazalo jednu stvar - nije samo Ukrajina ta koja se treba brinuti zbog ruskih bespilotnih letjelica dugog dometa, piše Kyiv Independent. Najmanje 19 ruskih dronova ušlo je u poljski zračni prostor tijekom noći 10. rujna, što je bio prvi slučaj izravnog angažmana NATO-a protiv ruskih vojnih sredstava tijekom invazije na Ukrajinu u punom opsegu.

Za većinu ljudi izvan Ukrajine, referentni okvir za dron je tipičan kvadkopter, čija se veličina obično može mjeriti u desecima centimetara. Tisuće ih se svakodnevno koristi s obje strane na frontu u Ukrajini za napad na neprijateljsko osoblje i vozila, a veće i snažnije verzije sada igraju ključnu ulogu u opskrbi i logistici. Ali dronovi dugog dometa koje Rusija lansira u stotinama gotovo svake noći protiv ukrajinskih gradova su u vlastitoj ligi i, u usporedbi s njihovim kvadkopterskim pandanima, apsolutno su masivni.

Prve dronove Shahed korištene u ruskoj invaziji velikih razmjera bili su Shahed-131 i Shahed-136 iranske proizvodnje , prvi put lansirani protiv Ukrajine 2022. godine.

Ovi relativno jeftini dronovi dugog dometa, ponekad opisani kao "kamikaze dronovi", programirani su da lete izravno prema meti i detoniraju kada je pogode. Do 2023. godine Moskva je počela proizvoditi vlastite verzije pod nazivima Geran-1 i Geran-2, temeljene na iranskim dizajnima, ali sastavljene u pogonima unutar Rusije.

Geran-1, baziran na Shahed-131, dug je oko 2,6 metara, ima raspon krila od 2,2 metra i domet od oko 900 kilometara. Ali čak je i to patuljasto u usporedbi s Geranom-2 temeljenim na Shahed-136 koji je dug 3,5 metara s rasponom krila od 2,5 metra. Upravo se taj tip sada masovno proizvodi u Rusiji. Iako vizualno slični svojim iranskim kolegama, ruski Geran-2 prošli su kroz nekoliko modifikacija.

RUSKO ORUŽJE ZA OMETANJE 360° Tajna Gerbera, ruskog drona u Poljskoj: Ptica od plastike i pjene, cijena mu je 9300 €

Njihove bojeve glave postale su snažnije, do 90 kilograma, a navigacijski sustavi otporniji na ometanje, a novije jedinice koriste napredne satelitske nizove ili čak module mobilnih mreža za poboljšanu preciznost. Geran-2 mogu doseći brzinu od 185 km/h i letjeti do 2500 kilometara.

Masovni ruski napadi bespilotnim letjelicama koriste više od jedne vrste jurišnih bespilotnih letjelica, obično se sastoje od kombinacije jurišnih bespilotnih letjelica Geran-2 i dronova mamaca zvanih Gerbere. Dizajnirana kao mamac za nadvladavanje ukrajinske protuzračne obrane, manja Gerbera izrađena je od pjene i šperploče, teži manje od 20 kilograma i ima domet do 600 kilometara. Prema izvješćima, dronovi Gerbera su 10. rujna narušili poljski zračni prostor.

Geran-2 ima prepoznatljiv trokutasti oblik i uska, ravna krila. Straga se nalazi mali propelerski motor koji ispušta prodorno zujanje, zvuk koji se često uspoređuje s mopedom ili motornom pilom. Upravo taj zvuk čini ruske dronove ne samo oružjem za uništenje, već i oružjem za psihološko ratovanje. Tijekom masovnih napada, noćni zrak iznad ukrajinskih gradova često je ispunjen zujanjem ovih dronova. Ljudi su usklađeni s osluškivanjem porasta i pada tona koji pokazuje ubrzavaju li ili usporavaju, penju li se u zrak ili spuštaju niže.

Pri njihovom posljednjem spuštanju prije nego što se zabiju u svoje mete, zujanje se dramatično povećava i po glasnoći i po visini, podsjećajući na njemačke ronilačke bombardere Stuka tijekom Drugog svjetskog rata. Vjeruje se da originalni Shahed-136 ima domet do 2500 kilometara. Ruska domaća verzija, Geran-2, održava isti domet u svojoj standardnoj konfiguraciji, prema ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi.

Ovaj domet je dovoljan za dosezanje gotovo svake zemlje NATO-a u Europi s lansirnih točaka unutar Rusije ili okupiranih teritorija poput Krima. Na primjer, Brjansk, ključno lansirno mjesto u blizini sjeverne granice Ukrajine, nalazi se manje od 600 kilometara od Poljske, Litve i Latvije. Južnije, dronovi lansirani s Krima mogu lako dosegnuti ciljeve u južnoj i središnjoj Ukrajini, Moldaviji i Rumunjskoj.

UKRAJINSKI PATENT 360° Rat s ruskim dronovima: Balon koji nosi 'presretača', to bi moglo donijeti pobjedu

Međutim, nisu svi Geran dronovi isti. Ukrajinska obavještajna služba izvijestila je početkom 2024. da je Rusija uvela teže verzije Gerana-2 s većim bojevim glavama - do 90 kilograma - što im smanjuje domet na otprilike 650 kilometara. Tu su i dronovi Gerbera, koji se razlikuju ne samo po namjeni već i po performansama. Ovi dronovi imaju puno kraći domet - do 600 kilometara - ali i dalje dovoljno dug da pređu na teritorij NATO-a. Njihov ulazak u poljski zračni prostor potvrdio je da čak i ovi lakši dronovi predstavljaju izravnu prijetnju izvan granica Ukrajine.

Ruski dronovi tipa Shahed prvenstveno se proizvode u Posebnoj ekonomskoj zoni Alabuga u Jelabugi, Tatarstan, oko 1000 kilometara istočno od Moskve. Pokrenuta 2023. godine, tvornica dronova u Jelabugi postala je jedno od ključnih središta ruske proizvodnje dronova, a navodno je od sredine 2025. godine sposobna proizvoditi preko 5000 dronova mjesečno.

Ruski državni mediji opisali su objekt kao "najveću i najtajniju tvornicu dronova na svijetu". Tvornica ima ljevaonice metala, kovačnice i potpuno interne montažne linije, što Rusiji omogućuje neovisno vođenje proizvodnje. Prema riječima obrambenih dužnosnika, proizvodnja u svibnju 2025. bila je gotovo devet puta veća od prvobitno planirane. Prema ukrajinskim i zapadnim procjenama, Rusija planira proizvesti do 30 000 dronova dugog dometa i 2 milijuna FPV dronova samo u 2025. godini, što bi Moskvi omogućilo lansiranje stotina ili čak tisuća dronova dnevno.

Cijenu drona teško je odrediti. Cijene se značajno razlikuju ovisno o tome gdje i kada je dron nabavljen, kako je proizveden i koje su komponente korišteneProcjene za dronove Geran-2 ruske proizvodnje kreću se od 50.000 do čak 20.000 dolara po jedinici, posebno jer se masovna proizvodnja proširila u domaćim pogonima poput tvornice Alabuga.

.Nasuprot tome, procurili dokumenti pokazuju da su iranski Shahedi, kupljeni ranije tijekom rata, Rusiju mogli koštati između 193.000 i 290.000 dolara po komadu, uključujući logistiku i cijene narudžbi na veliko. Ali čak ni ovi brojevi ne uzimaju u obzir skrivene troškove: modifikacije na terenu, transport, rad posade ili lansirnu infrastrukturu. Neki dronovi su nadograđeni satelitskim navigacijskim sustavima ili modemima, što povećava njihovu stvarnu vrijednost.

Cijena dronova-mamaka poput Gerbere dodatno komplicira sliku. Procjenjuje se da koštaju samo nekoliko tisuća dolara po jedinici. Ukrajinska obavještajna služba sugerira da njihova najskuplja komponenta - motor - košta samo 350-500 dolara, a ostatak je izrađen od laganih, jeftinih materijala.

Zbog te varijabilnosti, vojni stručnjaci preporučuju mjerenje ne samo cijene po dronu, već i ruske sposobnosti da ih zamijeni. Prema trenutnim stopama, Rusija navodno može proizvesti do 100 dronova tipa Shahed dnevno, dovoljno da nadoknadi gubitke od velikog napada unutar tjedan dana, što pokazuje da trošak nije glavno ograničenje.