Još prije šest dana kralj Saudijske Arabije Salman naglo ga je pozvao u posjet, unatoč tome što je samo koji dan ranije već bio u posjetu toj monarhiji. Libanonski premijer Saad Hariri još uvijek je u Rijadu i ono što je od prvih trenutaka njegove šokantne ostavke bilo vrlo sumnjivo, sad je jasno cijelom svijetu. Jedna apsolutistička islamistička, točnije vehabistička monarhija otela je premijera jedne parlamentarne demokracije.
A jasno je i da je cilj provociranje napada Izraela na Hezbolah u Libanonu i otvaranje općeg rata protiv Irana. Da ništa nije u redu premijer Hariri mogao je shvatiti već u trenutku kad njegov aviona u ponedjeljak sletio u Rijad. Nije ga dočekao nitko iz administracije monarhije, nego agenti državne sigurnosti. Libanonski kolege Haririja uspjeli su rekonstruirati da su im ovi upali u avion, da su njemu i članovima osiguranja oduzeli mobitele i satove, a samo nekoliko sati poslije Saad Hariri već je čitao pismo ostavke.
Pritom je „objasnio“ da odstupa zato što ima informacije da ga Hezbolah želi ubiti, da je za sve kriv Iran, koji „destabilizira regiju gdje god se upetlja; Libanon, Sirija, Katar, Irak, Jemen“. U državnom vrhu Libanona ostali su šokirani. Hariri jest uvijek bio u bliskim odnosima s Rijadom. Tamo mu je i obitelj, poslovanjem s tom zemljom se i obogatio.
Građevinska tvrka u kojoj ima bitan udio, Saudi Oger, od Saudijske Arabije potražuje 9 milijardi dolara, jer do jučer superbogata monarhija, zbog igranja s cijenom nafte kako bi srušila Rusiju, sama se financijski urušila i postala insolventna. Hariri je sunit, Hezbolah je šijitski. Hariri je Hezbolah uvijek krivio za atentat u kojem je 2005. ubijen njegov otac Rafik, također bivši premijer. Međutim, Hariri je prije svega Libanonac i oduvijek znao da je Libanon specifična zemlja, pa je zato i pristao biti premijer vlade u kojoj je i Hezbolah.
To što je čitao s papira u Rijadu, u kamere državne televizije Al Arabiye, on takve stvari nije govorio nikada. Usto, kamerama je pobjegao jedan krajnje izdajnički detalj. Dok je govorio čitajući s papira, vidjelo se da na desnoj ruci nema svoj prepoznatljivi sat. Imao ga je dok je ulazio u avion u Bejrutu. Nije ga imao u trenutku kad su mu ga oduzeli saudijski agenti u Rijadu. Nije ga imao dok je izgovarao ostavku na koju su ga, kako danas svi smatraju, u Saudijskoj Arabiji prisilili.
A onda, iznenađenje, opet ga je imao dok su ga snimali još nekoliko sati poslije na sastanku s kraljem Salmanom. I izgledao je vrlo loše. Istodobno, s njegovom ostavkom u Saudijskoj Arabiji krenuo je val uhićenja prinčeva, biznismena, zatvaranja tri TV kanala, sve pod objašnjenjem da je riječ o iskorijenjivanju korupcije.
Danas nema sumnje da je bila riječ o sječi prinčeva, o praktično puču u Saudijskoj Arabiji. Na vrhu akcije bio je princ prijestolonasljednik Mohammad bin Salman, 32-godišnjak koji doslovno vlada Saudijskom Arabijom umjesto kralja Salmana, koji je bolestan.
Pritom je jedan od prinčeva u tih 24 sata „poginuo u padu helikoptera“ sa svojim suradnicima dok je letio na jugu zemlje. Jedan drugi je poginuo u pucnjavi kad su ga od uhićenja stali braniti njegovi ljudi iz osiguranja. Sveukupno je uhićeno oko 60 ljudi, a njihova je imovina zaplijenjena. Tek nakon nekoliko dana, kad je prošao prvi šok takvim ponedjeljkom, iz Libanona je predsjednik Michel Aoun, kršćanin kojega je iz svoje kvote kandidirao Hezbolah, zatražio da Saudijska Arabija izvoli objasniti zašto se premijer ne vraća.
I da ga što prije vrati. Nekako u to vrijeme Wall Street Journal dosjetio se zbrojiti bogatstvo svih uhićenih koje su organi represije princa prijestolonasljednika Mohammada bin Salmana zaplijenili – 800 milijardi dolara. Reuters je od izvora iz Bejruta bliskih Saudijskoj Arabiji doznao da je Saad Hariri morao biti srušen jer je odbio zahtjev iz Rijada da se otarasi Hezbolaha.
Nastavak na sljedećoj stranici...
