Najah al-Hamid otvorila je svoju crnu abayu, gotovo histerična u svom olakšanju, dok su se ona i njezina djeca bacala pod noge Sirijskim demokratskim snagama (SDF), kurdskoj paravojsci koja je protjerala ISIL iz Raqqe.
Nakon tri godine pod vladavinom ekstremističke skupine i mjeseci granatiranja, čudo je da je obitelj Al-Hamid još uvijek živa. U posljednjim danima bitke za Raqqa, zračni udari su pogodili peterokatnicu u kojoj su živjeli.
Bomba je udarila u stražnji dio zgrade, nakon toga je uslijedila raketa koja je pogodila prednji dio. Obitelj je već bila vani kad se zgrada srušila, pobjegli su na vrijeme da izbjegnu smrt. Nakon višegodišnjeg života kroz grubu vladavinu skupine, preživljavanje je postalo druga priroda al-Hamidima.
Kao i mnoge obitelji koje su boravile na ISIL-ovim teritorijima, al-Hamidi su provodili svoje dane skrivajući u mračnom stanu - zavjese su uvijek bile navučene kako bi ih zaštitile od uvijek prisutnog pogleda ISIL-a, a djeca su rijetko ostavljaju izlazila iz stana.
Samo Haneen, pomalo svojeglava kći, izlazila bi u potrazi za hranom. Krala je gorivo iz parkiranih automobila kako bi mogli kuhati. Pretraživala je bombardirane zgrade u nadi da će pronaći hranu i vodu koju su iza sebe ostavili pokojnici i raseljeni.
U dobi od devet godina, Haneen je među najmanje ranjivom djecom obitelji al-Hamid. Njezin stariji brat bio bi zarobljen i prisilno mobiliziran. Njena 15-godišnja sestra, Shaimaa, bila je zrela za brak.
Jednog dana jedan ISIL-ov borac kucao je na njihova vrata. Rekao je ocu da želi uzeti Shaimu kao svoju nevjestu i da će platiti 10.000 dolara za njezinu ruku. Imao je 58 godina.
Prečuvši razgovor iz kuhinje, Najah se bacila u borbu protiv ISIL-ovca i povukla nož na njega. "Ili ćeš otići ili ću te ubiti", Shaima je čula majku.
"Binti, binti (To je moja kćer) ... što sam trebala učiniti?" Najah je rekla CNN-u, u suzama, dok se prisjećala incidenta.
Obitelji poput al-Hamida nisu imale izbora nego provesti svoje dane u zatvorenom prostoru, preživljavati na bulgur pšenici i preživljavati.
Al-Hamidi su dokumentirali preživljavanje videozapisima i fotografijama koje su kasnije podijelili s CNN-om.
Jedna od fotografija pokazuje da Najah čita Kur'an, nešto što ona kaže da nikad nije radila prije dolaska ISIL-a. Fotografija bi poslužila kao dokaz obiteljske pobožnosti, ako bi ih pregledavao neki borac ISIL-a.
Još jedan teški trenutak snimljen na videu uključivao je komad mesa, rijetkost za obitelji koja je često bila na rubu gladi. Haneen je uspjela nagovoriti jednog borca da joj pokloni komad mesa. Videozapis prikazuje djecu kako staju u krug oko komada mesa, cijelo vrijeme smijući se zato što napokon imaju meso za obrok.
Najah kaže da su pokušali pobjeći mnogo puta.
"Kunem se Bogom, pucat ću ti u glavu", govori petogodišnji Mays, oponašajući ISIL-ovca s kojim se susreo.
Sada, al-Hamidi imaju dva šatora kao dom u izbjegličkom kampu malo odvojenom od glavnog kampa za osobe raseljene iz Raqqe, a čuvaju ih naoružani ljudi. Ovo je logor u kojem je SDF smjestio obitelji pod sumnjom da su bili povezani s ISIL-om.
Optužbe koje oni odlučno odbacuju.
Ipak, kažu da se ne mogu žaliti. "Sve je bolje nego život pod ISIL-om", rekla je Najah.
Ona je strastveni pušač - ISIL je zabranio pušenje - i sada uživa u svakom dimu.
Šalila se da je zahvalna što nije samo preživjela, već je preživjela a da nije postala nevjesta ISIL-a. "Hvala Bogu da nisi umro", rekla je, podbadajući svog muža.
SDF kaže da će kontrolu grada predati nedavno osnovanom civilnom vijeću. Ali u neredu koji je ratom razoren Sirija, nitko ne zna u čijim rukama će Raqqa završiti ili kako će biti obnovljena.
Za sada, čak i kad uživaju u relativnom olakšanju izbjegličkog logora, životi al-Hamida su u limbu, njihova sudbina nije nimalo jasnija od sudbine njihova rodnog grada.
