Trenutačno radi na sastavljanju slomljene nožne kosti. Svaki njen pokret je odmjeren i pažljiv. Dragana Vučetić, Srpkinja u ranim četrdesetima radi sama u mrtvačnici u Tuzli. Nekoliko dana prije obilježavanja obljetnice genocida u Srebrenici pokušava identificirati barem još jedan od kostura. Pa još jedan, i još jedan... Oko tisuću obitelji još uvijek traži posmrtne ostatke svojih najmilijih, više od 7000 ih je dosad identificirano, piše BBC.
Kostur izložen na njenom laboratorijskom stolu izvučen je iz dva različita groba.
- Često biste imali slučajeve da su tijela zakopana poslije ubojstva, a potom ponovo otkopana i preseljena na neku drugu lokaciju zato što su se počinitelji bojali da će biti otkriveni - objašnjava ona.
U tom procesu, dijelovi kostura bi zaostali na starom mjestu.
Dragana i njene kolege iz Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) koriste uzorke krvi žive rodbine da bi pronašli poklapanje DNK sa posmrtnim ostacima.
Usprkos tome, i dalje može doći do konfuzije kad je ubijeno nekoliko muških članova iste porodice - svaki sa sličnim DNK.
Tada sve ovisi o rođacima koji pokušavaju identificirati mrtve na temelju ostataka odjeće ili osobnih predmeta pronađenih na tijelu.
Ovo je posao koji je pukim slučajem postao Draganin. Vikendima se vozi preko granice u svoje rodno mjesto u Srbiji.
Kad je pitaju kako izgleda biti Srpkinja i raditi na masovnom ubojstvu muslimana, Dragana odgovora:
- Ja sam antropologinja, a ne srpska antropologinja. Moji prijatelji u Srbiji uvijek se iznenade kad čuju šta radim. Uvijek me pitaju: 'Je li stvarno istina ono što se dogodilo tamo u Srebrenici, ti zločini?' I uvijek se iznenade kad im objasnim šta se stvarno desilo. Ne mogu vjerovati da su živjeli u neznanju 25 ili 30 godina - kaže Dragana.
- To je stvarno tužno, zato što mislim da se mi, kao narod, nismo suočili sa prošlošću na pravi način - da smo mnogo stvari pomeli pod tepih.
Jedinice Vojske Republike Srpske predvođene generalom Ratkom Mladićem zauzele su 11. srpnja 1995. grad Srebrenicu - jednu od šest Sigurnih zona Ujedinjenih nacija. Žene i djeca muslimani odvezeni su autobusima, ali je više od 8000 muškaraca i mladića zarobljeno i streljano. Pripadnici UN-a nisu poduzeli ništa da bi spriječili masakr, a šef nizozemskog bataljuna UN-a Thom Karremans s Ratkom Mladićem je tih dana ispijao rakiju, pisala su 24sata.
