Situacija u 'regiji' nije nasljeđe Jugoslavije nego nasljeđe njenog nestanka

Danko Goldstein (1932.-2021.), mlađi brat Slavka Goldsteina, u svojoj je 26. godini službeno promijenio ime i prezime u Daniel Ivin. Novi identitet posvetio je svom ocu Ivi - karlovačkom knjižaru kojega su ustaše ubile u prvim mjesecima svoje strahovlade, najvjerojatnije u ličkom logoru Jadovno - a prvi ga je puta upotrijebio u jednoj reportaži za Vjesnik u srijedu kako bi se razlikovao od Slavka, odnosno kako u istom broju ne bi bila potpisana dva autora prezimena Goldstein. Dvojica braće židovskog porijekla do tada su već proživjela nekoliko života. Zajedno s majkom Leom jedva su 1941. spasili živu glavu pobjegavši najprije u Kraljevicu pod talijanskom upravom, a zatim i u partizane gdje su izbliza upoznali strahote rata i mnoge kasnije utjecajne ljude. Uslijed jačanja poslijeratnog staljinističkog režima otišli su u kibuc u Izrael, gdje su odslužili i vojsku, ali su se 1952. ipak vratili u Jugoslaviju ohrabreni općom društvenom liberalizacijom. Do svoje smrti prije nekoliko godina Ivin je - između ostaloga - bio novinar, povjesničar u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske kod Franje Tuđmana, filmski radnik, komercijalist, politički disident, suosnivač HSLS-a i HHO-a, aktivist za ljudska prava. Ipak - kako piše Vuk Perišić u svojoj novoj knjizi - Ivin je “više od svega bio Don Quijote”. “Demokracija je bila njegova Dulcineja. Bio je, poput svakoga, i žrtva vlastitih zabluda, ali bez zabluda, kao naličja istine, nema spoznaje.” Perišiću je Ivinova biografija poslužila kao svojevrsni lajtmotiv opširnog djela o jednom turbulentnom povijesnom razdoblju Hrvatske i Jugoslavije, koje je pod naslovom “Pojedinac i povijest - Građanin Daniel Ivin” na više od 600 stranica upravo objavila nakladnička kuća Fraktura. Rođen u Rijeci 1962. godine, Perišić je u svom rodnom gradu završio Pravni fakultet. Dio svoje karijere radio je kao odvjetnik, ali je javnosti puno poznatiji kao esejist, pisac i prevoditelj. Od sredine osamdesetih objavljivao je priče, eseje i kolumne u nizu časopisa i portala. Izabrane eseje ukoričio je u knjizi “Od Weimara do Vardara” (2015.), a objavio je i dva romana, “Simfonije” (2003.) i “Signali i svjetionici” (2022.). Preveo je i uredio brojne publicističke knjige s naglaskom na povijest 20. stoljeća. U svojoj najnovijoj, možda dosad najambicioznijoj knjizi “Pojedinac i povijest - Građanin Daniel Ivin”, Vuk Perišić je - kronološki prateći život svog protagonista - zapravo ispisao osobni esejistički portret jednog vremena koje je svjedočilo najdubljim ponorima i najslavnijim vrhuncima povijesti južnoslavenskih naroda. Povodom objavljivanja knjige ljubazno je pristao na razgovor za Express.