Jedna školska ideja 15-godišnjaka na kraju se pretvorila u jedan od najvećih privatnih projekata uzgoja nosoroga u Namibiji. Čovjek koji je tu zamisao pretvorio u stvarnost, Jaco Muller, poginuo je u 53. godini u padu žirokoptera kojim je nadlijetao područje svojeg rezervata i nadzirao životinje.
Muller je stradao 19. rujna nedaleko od grada Outja u Namibiji. Tog je dana iz zraka provjeravao stanje nosoroga, ali i područja na kojima su se ponovno pojavljivali požari. Bio je to posao koji je godinama obavljao gotovo rutinski: iz zraka je tražio tragove mogućih uljeza i krivolovaca te nadgledao životinje rasprostranjene na velikom području.
Iza sebe je ostavio projekt koji je od 2013. godine zabilježio čak 197 rođenih nosoroga.
Kako piše Los Angeles Times, sve je zapravo počelo mnogo skromnije. Mullerova obitelj uzgajala je antilope, a ideju o uzgoju nosoroga prvi je iznio njegov tada 15-godišnji sin u sklopu školskog projekta. Muller je u toj zamisli prepoznao nešto mnogo veće. Godine 2010. obiteljsko gospodarstvo počeo je pretvarati u projekt koji će poslije postati poznat kao Rhino Momma Project, smješten u namibijskoj regiji Kunene.
Njegova logika bila je jednostavna: ako se bijelim nosorozima osigura dovoljno zaštićeno područje na kojem se mogu razmnožavati, njihov se broj može povećavati, a životinje se potom mogu vraćati u druge dijelove Afrike. Prvo mladunče u okviru projekta rođeno je 2013., a program je tijekom sljedećih godina prerastao u jedan od većih privatnih uzgojnih projekata te vrste u Namibiji.
Zaštita nosoroga, međutim, iznimno je skupa. Životinje moraju biti pod stalnim nadzorom zbog krivolovaca koji ih ubijaju zbog rogova, pa je Muller pokušavao pronaći modele kojima će financirati čuvare i održavanje imanja. Godine 2018. otvorio je Kifaru Lodge, turistički objekt čiji je prihod pomagao u pokrivanju troškova projekta.
Opasnost od krivolova postajala je sve veća. Samo tijekom šest tjedana 2022. krivolovci su na privatnim farmama u Namibiji ubili 14 bijelih nosoroga. Zbog toga su vlasnici životinjama počeli preventivno uklanjati rogove kako bi prestale biti toliko zanimljive lovcima. Muller je jednom priznao da je gotovo zaplakao dok su jednoj ženki uklanjali rog dug oko 86 centimetara. Za njega je, međutim, osakaćeni nosorog bio prihvatljiviji prizor od ubijenog.
Upravo zbog iskustva s ogromnim troškovima zaštite Muller je zastupao vrlo kontroverznu ideju – legalizaciju trgovine rogovima nosoroga. Smatrao je da postojeći sustav najviše koristi kriminalcima: krivolovci zarađuju milijune, dok vlasnici rezervata i organizacije za zaštitu prirode snose troškove čuvanja životinja.
Njegov argument bio je da uklanjanje roga ne mora ubiti niti trajno ozlijediti nosoroga te da rog ponovno raste. Uspoređivao je takav postupak sa šišanjem ovaca i tvrdio da bi strogo kontrolirana prodaja rogova mogla osigurati novac upravo za zaštitu vrste. Protivnici takvog pristupa upozoravali su, međutim, da bi legalno tržište moglo povećati potražnju ili poslužiti za prikrivanje rogova dobivenih krivolovom.
Los Angeles Times navodi i jedan od najkontroverznijih Mullerovih poteza - 2024. čak 42 bijela nosoroga iz njegova Kifaru Lodgea prevezena su u Teksas. Muller je vjerovao da budućnost vrste ne bi trebalo vezati samo uz jednu državu ili jedno područje te se pozivao na primjer arapskog oriksa, vrste koja je spašena upravo zahvaljujući uzgoju u zatočeništvu i kasnijem vraćanju u prirodu.
Takvi potezi nisu uvijek nailazili na odobravanje, ali Muller je ostao dosljedan ideji da je najvažniji konačni rezultat – imati što više živih nosoroga koji se uspješno razmnožavaju.
Kada je poginuo, projekt koji je počeo kao školski zadatak njegova sina već je odavno prerastao granice jedne obiteljske farme. Od rođenja prvog mladunca 2013. do Mullerove smrti zabilježeno je 197 novih nosoroga.
Čovjek koji ih je godinama iz žirokoptera čuvao od krivolovaca na kraju je upravo u toj letjelici izgubio život.
