Ako je atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki najkontroverznija i teško shvatljiva epizoda američke povijesti, onda je vjerojatno najsramotnija bila odluka američkih vlasti da usred Drugog svjetskoga rata, nakon Pearl Harbora, svoje državljane i doseljenike japanskih korijena jednostavno na silu izbaci iz njihovih domova pa, pod sumnjom da bi mnogi među njima mogli biti špijuni, prebaci cijele obitelji u posebne relokacijske centre, ograđene bodljikavom žicom. Uokolo su patrolirali naoružani stražari. A od tamo bi nakon nekoliko mjeseci bivali prebačeni u "ratnu rezidenciju", takav je bio plan.
Američka povelja o pravima koja jamči slobodu građana? Zaboravite, to se nije odnosilo na Japance nakon Pearl Harbora. Njih oko 117 tisuća nisu imali nikakva prava. Tretirali su ih kao pse.
Predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao je Izvršnu naredbu 9066 u veljači 1942. pozivajući na "interniranje" japanskih Amerikanaca nakon napada na Pearl Harbor. TI kampovi postojali su sve do ožujka 1946. godine, dakle pune četiri godine trajao je progon 117 tisuća ljudi samo zato što su bili Japanci.
Zatvorili sve Japance na četiri godine i oteli im između dvije i pet milijardi dolara
K tome, ti ljudi morali su rasprodati svoje kuće, stanove u kratkom vremenu prije odlaska i za svoje mukotrpno stečene domove dobivali su, naravno, mizeriju. Tisuće su izgubile poslove, obiteljske biznise, krov nad glavom. Kad su napokon pušteni s "robije" nakon četiri godine većina njih bili su sirotinja.
Preračunato, američki Japanci izgubili su između dvije i pet milijardi današnjih dolara, tolika je bila vrijednost njihove izgubljene imovine i tvrtki.
Ovih dana u 82. godini preminuo je Grant Ujifusa, Amerikanac japanskog porijekla koji se 80-ih borio da SAD napokon prizna pogrešku, ispriča se desecima tisuća obitelji i isplati im odštetu. Na koncu, 1987. godine, dakle 45 godina nakon što su im uništili živote, bez razloga ih izbacili iz njihovih domova i potrpali praktički u geta, administracija tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana se službeno ispričala i svakom preživjelome, a bilo ih je oko 80 tisuća, isplatila 20.000 dolara odštete.
Na hipodromu naoružani stražari i 17.000 ljudi ograđenih bodljikavom žicom
Heart Mountain Relocation Center bio je, primjerice, samo jedan od logora u unutrašnjosti okružen bodljikavom žicom u kojem su zatočenici, od kojih su većina bili američki građani, bili lišeni posla, domova i slobode. Za lokacije su američke vlasti namjerno birale udaljena mjesta u unutrašnjosti poput jezera Tule ili Manzanara u Kaliforniji; ostale lokacije bile su rijeka Gila i Poston u Arizoni; Jerome i Rohwer u Arkansasu, Minidoki u Idahu; Topaz u Utahu; Heart Mountain u Wyomingu; i Granada u Coloradu. Tamo su dizali cijela naselja i ogradili ih bodljikavom žicom. Njih 17.000 bilo je zatočeno samo na hipodromu u Santa Aniti, primjerice.
Ujifusa je došao na ideju da pošalje pismo Ronaldu Reagana od sestre Kazua Masude, japansko-američkog vojnika ubijenog u Italiji tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1945. Masudin rodni grad u Kaliforniji odbio ga je pokopati na lokalnom groblju zbog njegova podrijetla.
Vojska je, osjetivši priliku za propagandu, poslala mladu filmsku zvijezdu - osobno Ronalda Reagana - da govori na ceremoniji te godine kojom je posthumno odlikovan Masuda. "Krv koja je natopljena pijeskom na plažama je jednobojna", rekao je mladi Reagan na ceremoniji.
A četiri desetljeća kasnije June Masuda, vojnikova sestra, podsjetila je predsjednika na tu epizodu i njezino pismo uručio je guverner Tom Kean iz New Jerseya, republikanac. Tako je počela cijela priča oko isprike za sraman čin.
Ujifusa je 2012. dobio Orden izlazećeg sunca od strane japanske vlade kao priznanje njegovu doprinos reparacijama za japanske Amerikance.
