U proteklih nekoliko godina srpska vojska i ratno zrakoplovstvo prolaze kroz dosta kompliciran proces modernizacije. Pomalo pretenciozno tabloid Alo piše da je srpska vojska nakon nekoliko desetljeća superiorna u donosu na zemlje bivše Jugoslavije.
Najveći problem teksta je što nabraja oružja koja će tek ući u arsenal srpske vojske.
Nora B52 nedavno je uvedena u opremu vojske Srbije, ali problem je što je ta samohodna haubica tek prepakirana verzija Nore koja je nastala još u vrijeme bivše Jugoslavije. Krajnjeg dometa od 41 kilometar, očekuje se da će u budućnosti imati projektile dometa do 57 kilometara. Negdje u budućnosti očekuje se da će Nora dobiti i nadogradnje za otkrivanje položaja protivničke artiljerije, ali tek kad ju usporedimo s njemačkim PzH 2000 hrvatske vojske vidimo koliko je čak i ova moderna Nora tehnološki inferiorna. PzH već sada može gađati ciljeve na 56 i više kilometara udaljenosti s 8-10 projektila u minuti, dok Nora ispucava šest projektila u minuti. Prednost PzH 2000 je i što može ispaliti više projektila sa simultanim slijetanjem što zahtjeva kompleksne izračune.
Višecijevni lanser raketa Oganj također je, prema pisanju Aloa, jedna od ključnih stavki srpske vojne opreme. Tekst prešućuje činjenicu da je riječ o oružju nastalom krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da je korišten u svim ratovima na području bivše Jugoslavije. Modernija varijanta tog sustava u obliku M87 Orkana korištena je za granatiranje Zagreba kao osvetu za uspješno provedenu operaciju Bljesak 1995. godine. Hrvatska već koristi varijantu istog tog sustava pod nazivom M96 Tajfun naoružanog lanserom raketa kalibra 122 mm, dok Oganj koristi 128 mm rakete. Tajfun je nešto manjeg dometa, ali su rakete neopisivo jeftine i tako nadoknađuju svoje nešto slabije karakteristike.
Trenutačno srpski vojni znanstvenici rade na razvoju rakete Šumadija. Proizvodnjom rakete Šumadija Srbija će se svrstati među deset zemalja svijeta koje izrađuju balističke rakete dometa do 300 kilometara, opisao je svojevremeno Blic. Tako bi se Srbija našla u društvu SAD-a, Kine, Tajlanda, Indije, Pakistana, Turske, Rusije i Izraela. Kažu da je to inercijski navođena raketa, što znači da ima preciznost od oko šestotinjak metara, a Hrvatska trenutačno pregovara s Pentagonom o nabavi višecijevnih bacača raketa opremljenih GPS-om i preciznih u nekoliko desetaka metara.
Miloš i Lazar su dva jako slična vozila. U slučaju Miloša riječ je o višenamjenskom borbenom vozilu s pogonom na sva četiri kotača. Opremljeno je strojnicom od 12,7 milimetara te bacačima dimnih zavjesa. Težina doseže 14 tona, a visina 2,3 metra. Kako bi osmočlana posada bila što bolje zaštićena, podvozje je dodatno oklopljeno u svrhu protuminske zaštite.
Lazar je oklopno vozilo na osam kotača, a i puno je bolje naoružano od nešto agilnijeg Miloša. Raspolaže automatskim bacačem granata od 30 milimetara i strojnicom kalibra 7,6 mm.
Hrvatska vojska koristi vozila američke proizvodnje MRAP kao ekvivalente Milošu, ali je znatno teže uspoređivati finske Patrije s Lazarima jer su potonji sličniji u namjeni MRAP-ovim, a primarna svrha im je patroliranje područjem gdje postoji visoka opasnost od zasjeda ili mina.
Alo dobro primjećuje da Rumunjska, od zemalja iz okruženja, daleko najviše ulaže. Godišnji vojni proračun im je iznad četiri milijarde dolara, planiraju kupovati nove američke F-16, 500 tenkova, 300 oklopnih vozila...
Naravno, najvažnija im je usporedba s Hrvatskom gdje priznaju da RH prednjači na polju oklopnih transportera. Rak rana hrvatske vojske je nadzvučna komponenta ratnog zrakoplovstva jer se i dalje oslanja na nekoliko jedva pokretnih MiG-ova 21.
U Nišu je u petak održana velika vojna parada na kojoj se srpska vojska pohvalila ruskom donacijom - tenkovima T-72MS. Pitali smo bivšeg ministra obrane RH Antu Kotromanovića za mišljenje i komentar i koliko će oni poboljšati vojnu moć susjedne države?
"Ova donacija ne mora uopće zabrinjavati Republiku Hrvatsku. T-72MS nisu uopće novi tenkovi i oni nisu ništa ni moderniji, ni operativniji od tenka T-74 koje je proizvodila bivša Jugoslavija. Takve tenkove imala je i Srbija i Hrvatska i ova donacija neće nimalo osnažiti vojnu moć Srbije. Rusi su počeli proizvoditi nove tenkove koje su pokazali na svojoj vojnoj paradi prošle godine, ali to ne doniraju, nego u Srbiju stižu stari, polovni tenkovi i oni neće nimalo utjecati na odnos snaga i naoružavanja između Srbije i Hrvatske. Razumljivo je da svaka zemlja želi osnažiti svoju obrambenu moć i sposobnost, a to što sad radi Srbija zapravo je posljedica onog što je započela Hrvatska prije nekoliko godina", kaže Ante Kotromanović.
