Stvar je zdrave pameti čiju će bistu diplomati gledati na Pantovčaku

U samo dan-dva od useljenja u Predsjedničine dvore na Pantovčaku - ni slučajno u obećanu vilu u Visokoj - Kolinda Grabar-Kitarović je i slijepcu pokazala do kakvog joj je "hrvatskog zajedništva" stalo i s kim ga kani utjerivati. S osuđenim narkodilerom, ratnim zločincima, braniteljskim "poduzetnikom" koji je "ljubljenoj domovini" utajio 3,2 milijuna kuna i sudjelovao u preprodaji košarkaša, kockastima koji naplaćuju "domoljubnu" invalidnost 25.000 kuna mjesečno, simpaticusom koji bjesomučnim gliserom ubija talijanske turiste po Jadranu i gazi ljude automobilom po Žumberku…

Hvala na Hrvatskoj jednoumlja i zajedništva u kojoj će takvi i njima slični tipovi, kličući svojoj predsjednici, učiti građane o domoljublju, dignitetu Domovinskog rata i dostojanstvu hrvatskih branitelja! 

"Dosta je šatoraškog prijetvorništva i terora!" - glasila je u subotu znakovita poruka više stotina građana svih dobi, koji su došli prosvjedovati protiv "braniteljskog" cirkusa na Savskoj 66 u Zagrebu. Ako je istina to da policija već više od tri mjeseca istražuje tko su autori nečasnog, rušilačkog i nedemokratskog scenarija protudržavnog nelegalnog igrokaza pred Ministarstvom branitelja, ministar Rajko Ostojić morao je već prije više od dva mjeseca dati neopozivu ostavku zbog nesposobnosti da drži policijski sustav učinkovitim.

Već i mala djeca iz osmoljetke preko puta šatora znaju poimence tko i zašto održava taj ulični cirkus skupine ratnih veterana. A policija i tajne službe, kao - ne znaju! Oni istražuju!? 

Hajdemo, društvo na grbači poreznih obveznika, na burzu rada! Svi odreda, na čelu s ministrom Ostojićem i premijerom Zoranom Milanovićem. Građani nisu dužni mjesecima trpjeti u srcu metropole divlju logorsku vatru, gurmansku krkačinu i pijačinu pod šatorom, prešetavanja nekih uniformiranih spodoba, ustaške pjesme i molitve krunice, grobljansko paljenje lampiona…

Ako to Ostojić i Milanović ne znaju ili ne žele vidjeti izvan civiliziranih, demokratskih uzusa pravne države - kao da se boje otvorenih prijetnji "prosvjednika" krvoprolićem!? - neka pitaju bivšeg predsjednika Stjepana Mesića kako se učinkovito rješava problem protudržavne subverzije "hrvatskih domoljuba". Ni bivši predsjednik RH Ivo Josipović nije se u tom smislu iskazao uvjerljivijim od kilave seoske babe. 

Aktualna Grabar-Kitarović, kojoj je šatorski igrokaz ekstremista predizborno bio jak vjetar u leđa, nema šanse na toj platformi ultradesničarske mržnje i razdora ujediniti rascijepljenu Bijednu Našu i zajedništvom okupiti njezine građane. To se pokazalo u subotu prvim masovnim antiprosv jedom na kojem je policija uzorno trenirala strogoću pod smiješnom izlikom "narušavanja javnog reda i mira". Pa tko narušava javni red i mir opasnije i primitivnije od smrknute družine, koju samozvano predvode Đuro Glogoški, Josip Klemm i Ante Deur te donedavno Ilija Vučemilović, dok se nešto nije posvađao s rečenom trojicom. 

Nema "hrvatskog zajedništva" i prevladavanja podjela u društvu uvažavanjem želja i ukusa ekipe "iz lepoglavskog dvorišta za dnevne šetnje", kako je o dvjestotinjak ne-časnih VIP-ovaca s inauguracije lucidno primijetio kolumnist Boris Dežulović. Poruka subotnjih antiprosvjednika itekako se tiče ne samo Kolinde Grabar-Kitarović nego, znatno više, njezinog političkog očuha iz "novog HDZ-a" (novog? - sic) Tomislava Karamarka, koji se osobno već osramotio tvrdnjom da bi se jako uvrijedio kad bi ga netko nazvao antifašistom! 

Takvu nebulozu ne bi ni u snu bubnula uvažena kćerka luteranskog svećenika, ali jednopredmetno-dvopredmetni povjesničar Karamarko, eto, tresne i - ostade živ! Kao, građani bi mu Bijedne Našetrebali oduševljeno klicati: "Bravo, Tomo, kako si samo pametan! To je nešto najbolje što će nam živote učiniti sretnijim i bogatijim! Jebeš nezaposlenost i švicarski franak, samo da tebe čujemo kako dereš naživo te partizanske zlotvore!" Svjesna tih "povijesnih" spoznaja svog političkog očuha (otac je bio Ivo Sanader), "žena iz naroda" sa svjedodžbama osnovne i srednje škole s idilično prstenastog planeta Saturna (ne SFR Jugoslavije maršala Josipa Broza Tita!) pohitala je odmah po preuzimanju predsjedničke dužnosti ukloniti Titovu bistu iz predvorja Ureda. 

Postavio ju je po ulasku u Predsjedničke dvore njezin navodni idol Franjo Tuđman, a 15 godina nije smetala ni dvojici Tuđmanovih nasljednika, Stjepanu Mesiću i Ivi Josipoviću. Kolindi Grabar-Kitarović sada jako smeta Tito! Osobno ona nema ništa protiv njega, ali mora biti zahvalna onima oko sebe te ideološki ugoditi stranačkom očuhu Karamarku, šatorašima, ekstremnoj desnici i kojekakvim probisvijetima što su se enormno obogatili u Domovinskom ratu i poraću ili besramno za velike pare unovčili "hrvatsko domoljublje", "ratne putove", "katoličko pravovjerje" u zreloj dobi… 

Važno je njima poći niz dlaku, bez obzira što građani drže o liku i djelu čovjeka u čijoj su državi znatno bolje i sigurnije živjeli nago danas u RH. Ne misli "žena iz naroda" dalje od nosa: Tito je bio ne samo najveći hrvatski sin novijeg doba nego i jedan od najvećih svjetskih državnika prošlog stoljeća, kojem su se klanjali i carevi i kraljevi i šefovi najmoćnijih zemalja, dolazili mu na noge u zemlju četiri puta napućeniju od Tuđmanovog kiflića i primali ga u posjet s najvišim počastima. Za Oca Domovine (sic) Franju Tuđmana više nitko ne zna (barem po dobru!) ni u najbližem balkanskom susjedstvu, a pokojnom se Titu i dan-danas klanjaju narodi i usred crne Afrike. 

Tito ipak mnogo znači za ugled Hrvatske u svijetu, a Tuđman baš ništa, pa je samo stvar zdrave pameti čiju će bistu gledati strani diplomati kada državnim poslom budu navraćali u Predsjedničine dvore. Bez obzira na Karamarkovo totalno neznanje, kojim se blamira kad spominje Tita i antifašizam, Tuđmanov je zagorski susjed Joža upravo partizanskom borbom upisao Hrvate i Hrvatsku na zlatnu stranicu svjetske pobjede nad nacifašizmom u Drugom svjetskom ratu. Vratio je Hrvatskoj teritorije što ih je ustaški režim, uzor i ideal današnjih desnih ekstremista i savskih šatoraša, darovao fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj u znak zahvalnosti za postavljanje na vlast u tzv. NDH. 

Tito je i Hrvatsku uzdigao iz ratnog pepela na razinu srednje razvijene europske države, industrijski najjače u SFRJ i s deviznom turističkom zaradom koja ni danas nije premašena. Tuđmanov režim "velikih Hrvata, domoljuba i vjernika", s HDZ-om 18 godina (od 25) na vlasti, svu je tu 45-godišnju vrijednu narodnu muku ponovno srušio u - još gori pepeo.

Dopustio je uništiti i do gaća opljačkati najveći dio građana Bijedne Naše. Pod istim "domoljubnim" parolama kojima se licemjerno razbacuju Karamarko, šatoraši, katolički biskupi… i pod kojima, gle političke mudrosti, Grabar-Kitarović priziva nekakvo samo njoj i njezinima znano "hrvatsko zajedništvo". To joj mogu odobriti samo njezini glasači. Nitko drugi! 

Da "žena iz naroda" i njezin politički očuh znaju i pošteno žele priznati tko je zapravo i što je bio Tito, ne bi im smetala njegova bista. Bez Titove popudbine ne bi danas bilo ni hrvatskih branitelja zaštićenijih od ličkih medvjeda, s pravima kao nigdje drugdje u svijetu, ni Domovinskog rata, pa ni ovakve - makar i dozlaboga kilave - hrvatske države. Ipak u Titovim, avnojskim granicama, Kolinda Grabar-Kitarović "gradi zajedništvo" kao čardak ni na nebu ni na zemlji.

Subotnji prosvjed građana protiv šatoraša i prethodni njezin drugi, pogrebnički (s grobljanskim lampionom u rukama!?) posjet potpore/zahvalnosti kampu s logorskom vatrom potvrda su činjenice da u tom čardaku nema mjesta za tri četvrtine građana. 

Nema šanse da "žena iz naroda" bude predsjednicom i te tri četvrtine građana Bijedne Naše, koji su 11. siječnja u drugom izbornom krugu - apstinencijom, protivljenjem ili nevažećim glasačkim listićem - dali znati da ju ne žele za svoju predsjednicu. Može ona i dalje pisati o sebi spomenarske web pastorale o dječjim igrama na Grobinštini, zmijama, vjetriću na rumenim obrazima, mužnji blaga sitnog i krupnog zuba, penjanju po drveću…, ali - djela ju izdajnički prokazuju.

Tko joj uopće savjetuje da se gotovo svakodnevno i tako lakomisleno blamira u javnosti totalnim neskladom između onoga što misli, govori i radi!? 

Tekst je objavljen na portalu H-Alter.