Iz Vinice, gdje se spaja zapadni i središnji dio Ukrajine, tada maloljeti Danilo Javhušišin pobjegao je od rata 2022. s roditeljima u Njemačku. Vinica je inače u Hrvatskoj bila u svim medijima jer je baš od tamo, pokazala je istraga, ispaljen onaj dron koji je pao na Zagreb. Greškom ga je ispalila ukrajinska strana.
Tada još golobradi mladić, koji će tek napuniti 18 godina u izbjeglištvu, imao je međutim sreću da je velik i snažan pa je godinama prije, trenirajući hrvanje, 2019. nastupio na juniorskom svjetskom prvenstvu u sumu u Osaki. Tu je upoznao Aratu Yamanaku, kapetana sumo-momčadi na Kansai sveučilištu i taj detalj promijenit će mu život, piše Guardian.
Kad je završio u Njemačkoj, Danilo Javhušišin preko društvenih mreža je kontaktirao Aratu i kroz nekoliko tjedana sam je doputovao u Japan, uz posebnu dozvolu tamošnjega ministarstva sporta. I počeo trenirati uz dozvolu sveučilišta makar nije bio njihov student. Fantastično je talentiran za taj sport i u nešto više od dvije godine postao je velika zvijezda u Japanu.
Ukrajinski sumo-borac uzeo je japansko ime Aonishiki Arata i na ovogodišnjem turniru u Tokiju izborio je plasman u elitni sumo-razred s 12 pobjeda i svega tri poraza. Tek mu je 20 godina. Sa svojih 182 centimetara i 136 kilograma Danilo alias Aonishiki sad kreće u borbu za titulu među elitom, najboljim japanskim sumo-borcima.
U nedjelju će započeti 15 dana borbi u Osaka bashou kao maegashira broj 15, najmlađi rang u elitnoj makuuchi diviziji, a neki sumo stručnjaci vjeruju da može postati prvi europski "yokozuna veliki prvak".
Kad je došao nije znao riječ japanskoga i bio je klinac, danas je Danilo mrcina od 136 kilograma i uzeo je iz zahvalnosti prema Arati Yamanaki, prijatelju i mentoru čija ga je obitelj prihvatila, ime Aonishiki Arata.
"Više sam uzbuđen nego nervozan", rekao je novinarima i obožavateljima u javnom nastupu uoči velikog turnira u Osaki.
Prepun samopouzdanja, dodao je: “Veselim se što ću se natjecati protiv teških protivnika. Želim pobijediti u više od 10 mečeva i osvojiti jednu od tri nagrade.”
Čim je stigao u Japan, unatoč kulturološkom šoku i tjeskobi zbog rata u domovini, "Danja" - kako su ga prijatelji zvali - bio je dominantna sila u sveučilišnom sumo ringu sa svojom fizičkom snagom i besprijekornom tehnikom.
"Nikad nisam formalno pobijedio Danju ni u jednom od svojih 200 mečeva protiv njega", rekao je za novine Asahi Shimbun Akihiro Sakamoto, 21, bivši kapetan sumo tima Sveučilišta Kansai.
Aonishiki se popeo u ljestvici od svog profesionalnog debija u rujnu 2023., skupljajući rekorde pobjeda na uzastopnim turnirima, dok mu je kosa narasla dovoljno dugo da se može vezati u čvor, a kilogrami koje je nabio čine ga još teže pobjedivim.
- Danja će na kraju postati yokozuna - rekao je Sakamoto.
- On je strašan.
Danja alias Aoishiki Arata sa sveučilišta je otišao u tim Ajigawa iz istočnog Tokija.
Još jedan borac iz Ukrajine se u međuvremenu pojavio a japanskim sumo-turnirima, on je uzeo ime Shishi Masaru.
Više od 2700 Ukrajinaca potražilo je utočište u Japanu nakon ruske invazije u sklopu sheme koju je pokrenula japanska vlada koja im daje pravo na radne vize i dugoročni boravak. Ostalo ih je skoro 2000.
U prošlogodišnjem istraživanju Zaklade Nippon, koja je osigurala životne i druge troškove ukrajinskim izbjeglicama, 39% je reklo da želi ostati u Japanu "što je dulje moguće", dok je 34% reklo da se želi vratiti kući kada se tamo situacija stabilizira.
U svojoj dokumentarnoj emisiji What's up Japan jedan od najboljih sumo klubova posjetio je HTV-ov Goran Milić.
- Sumo je ipak japanski nacionalni sport. Od prvog koraka u svijet suma, sve počinje i završava poštovanjem. Japanski bonton je prvo što učinimo kako ne bismo uvrijedili protivnika. Stil sumo-borbe podrazumijeva uvažavanje protivnika. Zato nastojimo ne pokazivati veselje u ringu - rekao je Miliću sumo borac Kotozakura Masakatsu II.
Pobjednik se ne smije veseliti, ali poraženi se ima pravo ljutiti, ali na sebe, ne na protivnika. Između borbi, ono što bismo mi nazvali ring, njima je sveto mjesto gdje ne smiju koričiti uljezi, čisti se i zaljeva japanskim pićem "sake", a posipa solju.
Borbe traju vrlo kratko, pobjeđuje onaj koji izgura protivnika iz svetog kruga s pijeska. Susret divova počinje praskom.
- Obično treniramo ujutro i jedemo dva obroka na dan. Nakon treninga kupamo se i jedemo. Spajamo doručak i ručak, no neki ujutro pojedu nešto lagano. U pravilu pojedemo ručak i večeru, a oni gladniji jedu i nakon večere. Hrana je važna za jačanje tijela pa svi jedemo svom snagom - rekao je Kotozakura za HRT.
Oni više rangirani dobivaju i mjesečnu plaću od koje se mogu sami uzdržavati.
- Čak i oni u nižim rangovima imaju osiguran smještaj. Isto vrijedi i za obroke, ne moraju se ni o čemu brinuti...
Hijerarhiju neprikosnoveno poštuju. Mlađi pospremaju nakon objeda, a i kod kupanja se zna red - prvo se kupaju oni najstariji i važniji, a početnici na kraju. Zabrajeno im je voziti automobile. Kad izlaze na ulicu moraju biti odjeveni u kimono.
Karijera kod svakog borca traje različito, ali vrhunac je obično između 25. i 30. godine. Oni od 30 do 36 godina smatraju se veteranima, a najčešće se povuku u 36. godini.
