Svaki novinarski tekst o SDP-u danas zvuči poput osmrtnice. Tako je bilo i prošlog vikenda kad su ankete najprije pokazale da je rejting stranke u daljnjem padu, postajući gotovo duplo gori od HDZ-ova, da bi onda propao pokušaj rušenja Davora Bernardića na Glavnom odboru stranke. Jadan je predsjednik koji SDP vodi u propast, a još su jadniji oni koji takvog predsjednika već treći put ne uspijevaju srušiti. I svi zajedno, u koloni po jedan, mjesečare preko litice.
Zbog toga svaki spomen SDP-a u proteklih nekoliko mjeseci ima prizvuk epitafa: velikim dijelom zahvaljujući Davoru Bernardiću, ali dobrim dijelom i zbog svih onih SDP-ovaca koji ne uspijevaju promijeniti takvog šefa stranke. SDP je time potvrdio da je izrazito konzervativna organizacija. Ona će stajati iza svog predsjednika, bez obzira na to radi li se o destruktivnom ili diletantskom lideru. Ovdje se očito radi o jednoj posebnoj vrsti mazohizma.
"Neuspješni pokušaj mog rušenja došao je u trenutku kad je HDZ opterećen brojnim aferama i kad praktički uništava zemlju", rekao je Bernardić nakon subotnjeg stranačkog puča pištoljem na vodu.
"Tako direktno pomažu HDZ-u".
I to je sad pravo pitanje: tko zapravo direktno pomaže HDZ-u? Je li to aktualni šef stranke kojemu već mjesecima rejting curi kroz prste kao pijesak ili su to oni koji ga žele srušiti upravo zato kako bi sačuvali taj isti rejting (kao i sebe)? Bernardić je opjevani diletant. Lider oporbe kakvog HDZ treba suhim zlatom platiti. Njegova neuspješna politika vodi mrtvu trku s nemuštim nastupima, iza kojih slijedi novi pad rejtinga. Čime Bernardić direktno pomaže HDZ-u.
Jasno, pomažu mu i svi oni koji najprije ne mogu srušiti ovakvog Bernardića, a onda svojim rovarenjem i propalim pučevima dodatno destabiliziraju SDP. Zatvoren je to krug. I zato je priča o SDP-u priča o umiranju. Umiranju stranke koja se u četvrt stoljeća tek dvaput uspjela dokopati vlasti, a kako sad stvari stoje, neće se te vlasti tako skoro opet dokopati.
To je umiranje opozicije koja sve više otvara prostor populističkim i destruktivnim organizacijama u usporedbi s kojima se čak i ovakav HDZ nameće kao jedini čuvar liberalne demokracije. Ovo je i priča o umiranju ljevice, premda ta priča traje jako dugo, uzela je zamaha u mandatu Zorana Milanovića, a pod Bernardićem probija sva ograničenja brzine. Nije stvar u tome da u Hrvatskoj nema ljevičara, dapače ima ih na bacanje.
Problem je u tome što ta ljevica ima sve manje šanse voditi državu. Prije tri i pol godine Tomislav Karamarko je obećao da će po dolasku na vlast "SDP temeljito demontirati i svesti na pet ili šest posto glasova". Nakon što su se HDZ-ovci na brzaka s njim obračunali, Davor Bernardić nastavio je raditi na ispunjavanju njegova proročanstva. Uz postojani blagoslov vlastite stranke.
