Unatoč dostupnosti inzulina, lijekova i pomagala, samo trećina oboljelih od dijabetesa u Hrvatskoj liječi se kako treba. Ne pomaže ni činjenica da je dijabetes jedan od vodećih uzroka smrtnosti u našoj državi. Sve je više dijabetičara među djecom do pet godina, a među pacijentima je bila i beba od samo dva mjeseca.
Zbog nedostatka edukacije liječnika iz primarne zdravstvene zaštite i pacijenata, kao i koordiniranosti između institucija i pacijenata, čak 40 posto oboljelih se ne liječi. Dakle, nedostaje kvalitetna strategija liječenja. Mnogo ljudi niti ne zna da ima šećernu bolest, ne kontroliraju razinu šećera u krvi, a liječniku se javljaju tek kada se pojave ozbiljni simptomi. Struka je već naglašavala da je svakako jedan od problema nedostatak kadra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i nedovoljna educiranost mladih liječnika. Ujedno, oboljeli imaju iskustva da obiteljski liječnici u manjim sredinama više znaju o dijabetesu, dok su oni po gradovima manje zainteresirani za to područje, s obzirom da su u gradovima dostupni dijabetolozi i sve se prepušta njima.
Liječenja dijabetesa u prvom redu podrazumijeva promjene loših životnih navika, pravilnu prehranu, tjelovježbu i kućno mjerenje šećera u krvi. Ključna je dijabetička dijeta, i kad se ljudi prvi put suoče s tim pojmom preplaše se da će njihova prehrana biti rigorozna, teška za organizaciju. No u krivu su, jer kod dijabetesa se ne upotrebljavaju nikakve posebne namirnice i malo je onih koje su posve zabranjene. Što se tjelovježbe tiče, nužno ju je prilagoditi životnoj dobi i stanju oragnizma, kao i da ona postane redovita rutina. Ključno je odabrati onaj način vježbanja koji ne remeti rad srca i ne oduzima dah, i onda postupno pojačavati opterećenje. Za starije bolesnike dovoljna je svakodnevna lagana šetnja ili plivanje. Čak i neki kućanski poslovi mogu imati utjecaja, poput pranja prozora, glačanja ili polusatnog usisavanja tepiha.
Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 od početka za svoje liječenje trebaju injekcije inzulina i o njima su doživotno ovisni. Liječenje šećerne bolesti tipa 2 mijenja se sa trajanjem bolesti, pa se u blažim i rano otkrivenim slučajevima bolesnici liječe dijetom i tabletama. Oralni pripravci ne liječe bolest, već samo poboljšavaju iskorištavanje vlastitog inzulina u organizmu oboljelog. Ako bolest uđe u stadij prestanka proizvodnje inzulina, započinje se liječenje inzulinskim injekcijama. Inzulin se potkožno i bezbolno aplicira jednostavnim injektorima. U pojedinim slučajevima inzulin se može aplicirati pomoću inzulinskih pumpi. Liječenje dijabetesa, naravno, nezamislivo je bez kontrole razina šećera u krvi, i to je jedna od ključnih stvari.
Neki oboljeli za očitavanje razine šećera u krvi imaju na raspolaganju senzore i čitače. Senzor se pričvršćuje na nadlakticu, a čitačem se samo očitaju vrijednosti. No većina ih još koristi glukometar sa test trakicama. Prije uzimanja uzorka krvi važno je dobro oprati ruke sapunom u toploj vodi kako biste potaknuli kapilarnu cirkulaciju, a potom alkoholom dezinficirati jagodicu za ubod. Test trakice se nalaze u bočicama, i nakon otvaranja sav sadržaj se mora potrošiti unutar četiri mjeseca. Dok je glukometar isključen, umetnite test trakicu u otvor za testiranje, nakon čega će se glukometar uključiti. Potom pripremite lancetar s novom lancetom. Imajte na umu da se lancete koriste jednokratno i nikada ih ne treba dijeliti sa drugima. Nakon uboda istisnite kapljicu krvi i aplicirajte je na test trakicu. Pričekajte kratko da se kapljica uvuče u traku. Potom, nakon što se oglasi zvučni signal i na zaslonu počne odbrojavanje, odvojite vrh za uzorak test trake od kapljice uzorka. Imajte na umu da predugo zadržavanje vrha za uzorak može rezultirati netočnim mjerenjem. Očitajte vrijednost s glukometra te je zabilježite u dnevnik samokontrole kako bi liječnik imao uvid i po potrebi mogao prilagoditi terapiju. Vrijednosti glikemije nisu uvijek iste te ovise o brojnim čimbenicima, od prehrane, aktivnosti, stresa, pa i akutnih bolesti ili određenih lijekova. Osim kod hipoglikemije, vrijednosti valja kontrolirati prije svakog obroka te dva sata nakon njega, prije spavanja i povremeno tijekom noći, oko tri sata ujutro.
- Čak i kad se šećerna bolest dijagnosticira i preporuči terapija, nakon što osoba smršavi, prihvati zdrave životne navike vezane uz pravilnu prehranu i redovitu tjelovježbu, šećerna bolest može se dobro držati pod kontrolom i bez lijekova. A time se značajno smanjuju komplikacije dijabetesa. Zato nam je rano otkrivanje bolesti vrlo važno. Naime, nije svejedno hoće li netko otkriti šećernu bolest u dobi od 60 godina, zato što su se pojavile komplikacije bolesti koja je godinama bila neprepoznata, ili će šećernu bolest otkriti s 40 godina i dobro držati pod kontrolom, tako da komplikacije odgodi do 70-ih ili 80-ih godina života - kaže izv.prof.dr. Dario Rahelić, predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju "Vuk Vrhovac".
