Svjedočanstva veterana koji su okupirali Zapadnu obalu

Avi Mograbi (1956.) odrastao je u jednoj od najvažnijih i najpoznatijih izraelskih kinodvorana, Cinema Mograbi, koje je 1930. sa svojom braćom utemeljio njegov djed. Stalan boravak između redova sjedalica na preklapanje, pogleda uvijek usmjerenog prema filmskom platnu, uvelike je odredio kretanje, barem profesionalnog dijela, Mograbijeva života. Iako je studirao filozofiju na Sveučilištu Tel Aviv, Avi Mograbi danas je jedan od najpoznatijih izraelskih redatelja-dokumentarista i sigurno jedan od žešćih kritičara izraelske okupacije Zapadne obale. Toj je temi posvetio gotovo cjelokupni stvaralački opus - od najranijeg, kratkog filma “Deportation” iz 1989. pa do posljednje “Prve 54 godine: skraćeni priručnik za vojnu okupaciju” istražuje i kritizira paradokse izraelskog društva koje s jedne strane slavi stoljećima stare mitove o nasilju istovremeno prozivajući i kažnjavajući Palestince jer čine isto. Posljednji je film možda i najžešće prodiranje u tkivo izraelskog društva, jer Mograbi o izraelskoj okupaciji Zapadne obale progovara jezikom i glasom onih koji su u njoj najaktivnije sudjelovali, ratnih veterana okupljenih u udruzi “Breaking the silence”, u čijem je osnivanju sudjelovao prije 17 godina. Kako bi svjedočanstva približio gledatelju, sebe je postavio u ulogu iskusnog stručnjaka za okupaciju i oblikovanjem satiričnog priručnika za njezinu uspješnu provedbu pokazao u kolikom je, zapravo, nesrazmjeru papirnata strategija s onim što se na terenu zaista događa. Nakon predstavljanja na Berlinaleu, “Prve 54 godine” prikazane su i u sklopu programskog okvira “Majstori Doxa” ovogodišnjeg izdanja ZagrebDoxa, na kojem je redatelj primio nagradu “Mojoj generaciji”, koju već tradicionalno, za izniman doprinos dokumentarnom filmskom stvaralaštvu, dodjeljuje direktor festivala Nenad Puhovski.