Njemačka u jesen 1977. Pripadnica terorističke organizacije Frakcije Crvene armije (RAF) Silke Maier-Witt je 19. listopada nazvala njemačku novinsku agenciju DPA iz telefonske govornice na Glavnom željezničkom kolodvoru u Frankfurtu i priopćila novinaru: "Nakon 43 dana okončali smo jadnu i korumpiranu egzistenciju Hansa Martina Schleyera." Deutsche Welle podsjeća da je nakon toga navela adresu u francuskom Mulhouseu (njemački Mühlhausen) gdje se može naći leš smaknutog predsjednika Saveza poslodavaca.
To je jedan od dramatičnih događaja u samo nekoliko tjedana koji su nazvani "Njemačkom jeseni". Uz otmicu Schleyera, tu su i otmica Lufthansinog zrakoplova "Landshut", spektakularno oslobađanje talaca, ubojstvo predsjednika Saveza poslodavaca i samoubojstva vodećih terorista RAF-a u zatvoru u Stammheimu. Schleyer se na udaru ekstremnih ljevičara u Njemačkoj tog doba našao zbog svojih funkcija i tvrdih antikomunističkih stavova koje je iznosio u medijima.
Popularnosti nije pridonijelo da je kao mladić i u Drugom svjetskom ratu bio žestoki nacist, konačno i pripadnik SS-a. Silke Maier-Witt nije nikad vidjela Schleyera. Ona je imala druge zadaće u malom krugu terorista RAF-a. 40 godina kasnije ona je obitelj Schleyer zamolila za oprost. Izrekla je to Jörgu Schleyeru (63), sinu ubijenoga, u makedonskom Skopju gdje danas 67-godišnja bivša teroristica živi kao umirovljenica.
Susret je organiziran uz posredovanje tabloida Bild. Sin ubijenoga i bivša teroristica razgovarali su sedam sati: o pojedinostima otmice u Kölnu, o tomu kako je Hans Martin Schleyer provodio dane u "RAF-ovom narodnom zatvoru" u jednom iznajmljenom stanu, o krivici. Bivša teroristica je 1991. bila osuđena na deset godina zatvora, ali ne zbog slučaja Schleyer. U zatvoru je provela polovicu kazne. Od uhićenja je pokazivala pokajanje zbog svoga djelovanja kao teroristica. I tvrdi da ju je "sram".
Po tomu se ona razlikuje od većine pripadnika te terorističke organizacije, prve i druge generacije. Već prije deset godina ona je pozvala svoje nekadašnje suborce da prekinu šutnju. Ali, već tada su njezine nade da će se to dogoditi bile slabe.
Ona je pak Jörgu Schleyeru u studenom rekla gotovo sramežljivo: "Možda zvuči banalno, ali htjela bih zamoliti za oprost." Sin ubijenog joj kaže da joj ne može oprostiti, da on nije mjerodavan za oprost grijeha. Ali ipak priznaje da njezina molba zvuči "vrlo uvjerljivo". Od svog uhićenja 1991. bivša teroristica se, kaže, stalno pita, zašto se priključila terorističkoj skupini?
