Lani je proslavljeno 120 godina od početka rada Splitskih toplica, a ove godine nekadašnje lječilište sumpornim vodama u rujnu zauvijek zatvara svoja vrata. Toplice su bile i još su dio KBC-a Split, odnosno Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom, a zatvaranju ove lokacije presudila je upravo njegova lokacija. Smještene u samom centru grada, u Marmontovoj ulici, za pacijente koji su tamo upućeni na rehabilitaciju, a uglavnom je riječ o pacijentima s ozljedama nogu ili kroničnim bolestima lokomotornog sustava, nisu bile idealna opcija jer je riječ o pješačkoj zoni te se u skladu s tim do zgrade ne može automobilom.
Kako je riječ o secesijskoj zgradi i zaštićenom kulturnom dobru pri Ministarstvu kulture, ni samu zgradu nije moguće jednostavno prilagoditi i modernizirati s obzirom na to da svaka eventualna intervencija zahtijeva blagoslov konzervatora. Koja je buduća namjena ove zgrade za sada nije poznato. Kako navode iz KBC-a Split, za ozbiljnije zahvate na zgradi Toplica potrebna su velika ulaganja, a zbog velike vrijednosti i suradnja svih službi lokalnih vlasti. Stoga, iz tog razloga Uprava KBC-a Split još nije donijela odluku o budućim koracima u svezi zgrade Splitskih toplica.
Arhitekt Dragan Žuvela otkriva nam što bi tamo volio vidjeti u budućnosti. I ono što po njemu nikako nije najsretnija opcija.
- Volio bih tamo vidjeti neki javni sadržaj. Mislim da se primjer te zgrade i njezine buduće namjere može proširiti na cijeli centar koji je postao samo ljuska urbanosti zbog monokulture turizma. Svakako bi trebalo štititi javne funkcije jer centar grada je realno postao ono što se upozoravalo godinama. Mi smo izgubili centar kao dio grada koji živi, zimi je to grad duhova i jedna od stvari koju bi sistemski trebali raditi jest unositi društvene sadržaje. To je lakše reći nego napraviti, ali uz pravu strategiju sve se može. Postojala je ideja da se u staru jezgru implementira sveučilište sa studentskim domovima koji, kao što je primjer u nekim talijanskim gradovima, pa i Zadra, drže jezgre živima. U ovom trenutku mi ne gubimo bitku, mi smo je već izgubili. Možemo otvoreno početi pričati o socijalnoj revitalizaciji stare jezgre. Rješenje se ne može naći čarobnim štapićem, toj zgradi trebalo bi naći buduću funkciju koja će pridonijeti životu u staroj jezgri. Ono mora biti povezano sa suvremenim realnostima, a ta akademska, sveučilišna domena je jedna od rijetkih živih koje bi u tom smislu mogla pomoći. Najgore bi bilo da bude hotel. I nekako ne vjerujem da ona, uz svu problematiku koju nosi, ne može ostati u službi rehabilitacije, tako da se pri pružanju usluga maksimalno prilagodi pacijentima - naglašava Žuvela.
Dragan Žuvela
Sami projekt gradnje zgrade sumpornog kupališta još 1901. godine napravio je arhitekt Kamilo Tončić po povratku sa školovanja u Beču. Izgrađena je i otvorena dvije godine poslije, no od izvornog projekta se tijekom te dvije godine ipak malo odmaknulo jer tlocrtno nije izvedena kako je zamišljeno, a i samo pročelje nije napravljeno raskošno kako je to zamislio Tončić. Lokacija je izabrana upravo zbog sumpornih izvora, koji su u tom dijelu Splita bili nadaleko poznati i stoljećima unatrag.
Tako, primjerice, još 1675. godine francuski putopisac, arheolog i liječnik Jakob Spon spominje sumporne potočiće jugozapadno od Dioklecijanove palače koji teku u more. Prema njegovim zapisima, dva su izvirala na Matejuški, jedan iz samostana sv. Frane, a drugi pokraj samostana. Taj je bio poznat kao Piškera. Čak su na jednom od crteža iz 18. stoljeća, autora škotskog arhitekta Roberta Adama, prikazane fontane, odnosno kupke, ali i žene koje u potoku peru rublje. One su bile takozvane lavandere, odnosno pralje. Piškera kao izvor sumporne vode spominje se i 1808. godine u kontekstu perilišta koje je bilo idealno jer bi rublje zbog djelovanja sumpora izbijelilo. Kad je podignut blok kuća od samostana sv. Frane do Tomića stina, nestali su i izvori vode zvani Piškera.
Tijekom 19. stoljeća na samim izvorima je podignuta manja zgrada, prva zgrada toplica, i te toplice su u to vrijeme reklamirane kao savršeno mjesto za liječenje svih vrsta kroničnih reumatičnih i neurotskih bolesti, sifilisa, pa čak i impotencije. Pacijenti su se mogli kupati u šest salonitanskih sarkofaga u koje se ulazilo drvenim stepenicama. Voda se i flaširala, a ljekovito blato koje je obilovalo jodom i litijem prodavalo se na kilograme. Potvrda ljekovitosti vode iz splitskih izvora stigla je odmah po gradnji zgrade sumpornih toplica, a priznanje je stiglo u obliku zlatne medalje te diplome na svjetskim izložbama u Beču, Rimu, Londonu i St. Louisu u Americi.
Joško Belamarić, ugledni konzervator i povjesničar umjetnosti, za časopis Vijenac navodi kako je između Piškere, lokaliteta uz samostan sv. Frane, gdje se roba prala sve do 1930. godine, i same Dioklecijanove palače postojalo čak dvjestotinjak manjih ili većih izvora žive vode iznimno ljekovitih svojstava, koji su nedvojbeno bili presudni što je Palača podignuta u dnu uvale ranijeg Asphalatosa.
Joško Belamarić
“Ako tome dodamo i glas o iznimnoj kvaliteti vode iz Jadra (car Konstantin Porfirogenet još u 10. stoljeću ističe da je to najbolja voda u Carstvu), motivi za izbor pozicije splitske palače postaju jasniji. Dioklecijan je, naime, patio od gihta i kronična reumatizma, a splitske sumporne banje bijahu upravo idealne za liječenje Joviusa, Jupiterova sina, kakvim se car držao. Uostalom, može se spekulirati da se i njegov nagli oporavak, nakon što je po abdikaciji 305. došao u Split, može pripisati ljekovitosti vode i blata iz splitske uvale, vode za koju su Splićani tvrdili, notornim svojim smislom za dramatiku, da potječe od ugasla marjanskog vulkana”, piše Belamarić.
Od zgrade u kojoj su se desetljećima liječili pacijenti prošle se godine oprostio sad bivši ravnatelj splitske bolnice, dr. Julije Meštrović.
- Puno je generacija naših kolegica i kolega fizioterapeuta, medicinskih sestara, zdravstvenih i drugih djelatnika radilo ovdje za naše sugrađane. I ja sam bio pacijent Splitskih toplica i zahvalan sam svima koji su mi pružili svoje znanje i pomoć - naglasio je dr. Meštrović, koji je tad najavio radove na odjelu za fizikalnu terapiju na Firulama koji je godinama zapušten, a novouređeni kvadrati ubuduće će primati i pacijente iz Marmontove.
- Već je uređeno oko 500 kvadrata tog prostora, a kreće se s uređenjem i preostalih 750 kvadrata. Imamo projektnu dokumentaciju, odabran je izvođač radova i očekujem najkasnije do kraja iduće godine da ćete raditi u boljim uvjetima za naše pacijente, u suvremeno opremljenom prostoru koji će biti dostupniji svima - naglasio je tad dr. Meštrović dodavši kako je KBC Split s Ministarstvom zdravstva osigurao gotovo 1,3 milijuna eura za uređenje i opremanje prostora.
Taj prostor je Splitu i svima koji gravitiraju prema splitskom KBC-u itekako potreban. Naime, zbog problema s nedostupnošću zgrade stacionar Zavoda preselio se na lokalitet Križine još 2014., a na lokalitetu toplica trenutno se obavlja dio specijalističkih ambulantnih pregleda.
“Od postupaka fizikalne terapije, na navedenoj se lokaciji provode elektroterapija, kineziterapija i termoterapija (parafin). Prosječno se tijekom jednog mjeseca obavi oko 900 pregleda i oko 20.000 procedura fizikalne terapije. Iako se radi o pozamašnom broju, činjenica je kako je broj pregleda i terapijskih procedura nešto manji nego što bi mogao biti radi ograničenja samog prostora”, kažu nam u splitskom KBC-u.
Liječenju u Marmontovoj najviše su tijekom godina gravitirali pacijenti iz šireg centra grada kojima je tu ipak bilo najzgodnije doći, no takvih stanovnika sve je manje s obzirom na njihovo kronično iseljavanje. Zatvaranje splitskih toplica, ma koliko god je takvo rješenje najbolje u smislu pružanja kvalitetnije usluge na nekoj novouređenoj i pristupačnijoj lokaciji, ipak ostavlja žal. Nekadašnji simbol grada tako će se uskoro pridružiti “starom Hajdukovu placu”, “starom rodilištu” i “staroj vjenčaoni” pod imenom “stare toplice”, i ono će, poput drugih “starih” objekata, među Splićanima postati tek još jedan sjetni orijentir u prostoru.
Kronologija sumpornih banja
Od početka rada Splitskih toplica prošlo je 120 godina, a sad lječilište sumpornim vodama u rujnu zauvijek zatvara svoja vrata.
Jakob Spon - Francuski putopisac, arheolog i liječnik spominje sumporne potočiće još 1675.
Robert Adam - Škotski arhitekt nacrtao je kupke i žene koje u potoku peru rublje.
Kamilo Tončić - Izradio je 1901. projekt gradnje zgrade sumpornog kupališta.
Ljekovite vode - Tvrdi se da su sumporne banje izliječile Dioklecijana od gihta i reumatizma.
