Priča koja zvuči poput scenarija za holivudski film odigrala se u srcu Japana, u dvorani Fukuoka Kokusai Centra. Mladić koji je prije samo tri godine pobjegao iz ratom razorene Ukrajine s jednim koferom i snovima koji su se činili nedostižnima, sada stoji na vrhu svijeta drevne japanske borilačke vještine. Danylo Yavhusishyn, 21-godišnjak poznat pod borilačkim imenom Aonishiki, postao je prvi Ukrajinac koji je osvojio elitni sumo turnir, podigavši prestižni Carski kup. U odlučujućem meču, koji je gledatelje ostavio bez daha, Aonishiki je srušio velikog favorita, mongolskog yokozunu Hoshoryua, i time ispisao nove stranice povijesti ovog sporta.
Nakon 15 dana iscrpljujućih borbi, Aonishiki je završio turnir s impresivnim omjerom 12-3. Isti rezultat imao je i Hoshoryu, iskusni mongolski borac koji nosi titulu yokozune, najvišeg mogućeg ranga u sumu. Pravila su jasna – kada dva borca imaju isti omjer na kraju turnira, pobjednika odlučuje "playoff", odnosno jedna finalna borba na sve ili ništa.
Mnogi su očekivali da će iskustvo i snaga Hoshoryua, koji je prošlog mjeseca slavio i na turniru u Londonu, prevagnuti. No, mladi Ukrajinac imao je drugačije planove. U meču koji je trajao kratko, ali je bio prepun intenziteta, Aonishiki je izveo spektakularno bacanje unatrag i poslao velikog prvaka na tlo.
- To je osjećaj koji se ne može izraziti riječima - rekao je Aonishiki neposredno nakon pobjede za nacionalnu televiziju NHK, dok su mu se emocije miješale s znojem na licu.
- Osjećao sam se kao da samo puštam tijelo da radi svoje, koristeći vlastitu snagu. Marljivo sam radio ono što mi je moj učitelj govorio i to je dovelo do ovog rezultata - dodao je skromni prvak.
Od Vinnytsije do Tokija: Bijeg od rata
Da bi se razumjela veličinu ovog uspjeha, potrebno je vratiti se tri godine unatrag. Godine 2022., život tada 18-godišnjeg Danyla u središnjoj Ukrajini, u gradu Vinnytsiji, preokrenuo se naglavačke. Ruska invazija na Ukrajinu uništila je snove milijuna ljudi, uključujući i mlade sportaše. Dvorane za hrvanje i judo, gdje je Danylo provodio svoje djetinjstvo, bile su uništene ili zatvorene.
Obitelj Yavhusishyn donijela je tešku odluku o bijegu. Spakirali su najnužnije stvari i krenuli prema Zapadu, pronašavši privremeno utočište u Njemačkoj. Za mnoge bi to bio kraj sportske karijere ili barem duga pauza. No, Danylo nije želio odustati od svoje strasti.
- Mislio sam da bi bila šteta tamo završiti sportsku karijeru - prisjetio se Aonishiki u dokumentarcu koji je emitiran ranije ove godine.
- Volio sam sumo, osjećao sam da bih se nekako trebao okušati u tom sportu na putu koji sam odabrao - objasnio je.
Dok su njegovi roditelji ostali na sigurnom u Njemačkoj, Danylo je donio hrabru odluku. S tek napunjenih 18 godina, sjeo je na avion za Japan. Nije znao jezik, nije poznavao kulturu, a u džepu je imao samo nadu i telefonski broj jednog prijatelja. Godinama ranije, kao 15-godišnjak, Danylo je nastupao na Svetskom juniorskom prvenstvu u sumu. Tamo je upoznao Aratu Yamanaku, mladog japanskog hrvača. Iako su dolazili iz različitih svjetova, povezala ih je ljubav prema sportu.
Kada je rat izbio i Danylo tražio način da nastavi trenirati, sjetio se svog japanskog prijatelja. Yamanaka, koji je u to vrijeme bio kapetan sumo kluba na Sveučilištu Kansai, nije oklijevao. Ponudio je Danylu smještaj u svojoj obiteljskoj kući i dogovorio mu treninge u sveučilišnom klubu.
- Sreo sam ga samo jednom uživo i on me primio, iako nisam znao ni riječ japanskog - rekao je Aonishiki 2024. godine, prisjećajući se tih dana.
- Bio sam iznenađen kad je rekao OK. Da je situacija bila obrnuta, ja bih vjerojatno odbio - iskreno je priznao Ukrajinac.
Taj čin dobrote bio je temelj na kojem je Aonishiki izgradio svoju karijeru. U novoj zemlji, okružen nepoznatim jezikom i običajima, bacio se na posao. Počeo je učiti japanski jezik nevjerojatnom brzinom, istovremeno trenirajući s fanaticima ovog sporta.
Uspon kroz rangove
U svijetu profesionalnog suma, napredak je obično spor i mukotrpan. Hrvači provode godine u nižim divizijama, boreći se za svaku pobjedu kako bi se popeli ljestvicu više. No, Aonishiki nije imao vremena za čekanje.
Nakon što se pridružio staji (klubu) Ajigawa u Tokiju, njegov uspon bio je munjevit. Iako sa svojih 140 kilograma i 183 centimetra visine spada među lakše borce u najvišoj diviziji – gdje mnogi teže i preko 180 kilograma – Aonishiki je koristio svoju tehniku, brzinu i snagu stečenu u judu i hrvanju kako bi nadmudrio veće protivnike.
Do turnira u studenom 2025., dosegao je rang Sekiwake, treći najviši rang u sumu. To mu je pošlo za rukom nakon samo 13 turnira, što je rekordna brzina u modernoj povijesti ovog sporta. Njegov ulazak u gornje divizije bio je peti najbrži od kada je 1958. godine uveden trenutni sustav od šest turnira godišnje.
Stručnjaci su bili zapanjeni. Kako je moguće da mladić koji se profesionalnim sumom bavi tek od srpnja 2023. godine dominira protiv boraca koji su cijeli život proveli u dohyu (sumo ringu)? Odgovor leži u njegovoj nevjerojatnoj radnoj etici i motivaciji koja dolazi iz želje da predstavi svoju domovinu na najbolji mogući način.
Ime koje nosi boju zastave
Kada sumo hrvači ulaze u profesionalne vode, dobivaju 'shikonu'– borilačko ime koje ima duboko značenje. Danylo je odabrao ime Aonishiki. Prvi dio imena, "Ao", na japanskom znači "plavo". To je izravna posveta ukrajinskoj zastavi, simbolu neba iznad žitnih polja njegove domovine.
- Nadam se da će ljudi u Ukrajini vidjeti moj uspjeh i pronaći u tome ohrabrenje - izjavio je Aonishiki, svjestan da njegove borbe prate i sunarodnjaci u teškim ratnim uvjetima.
Njegov uspjeh ima i širu europsku dimenziju. On je prvi Europljanin u gotovo osam godina koji je osvojio Carski kup, prekinuvši dominaciju mongolskih i japanskih boraca. Prije njega, put su utabali borci poput Estonca Baruta ili Bugara Kotooshua, ali Aonishikijev uspon dogodio se u specifičnim, puno težim okolnostima.
Nakon pobjede u nedjelju, Japanski sumo savez odmah je sazvao izvanredni sastanak. Tema je bila jasna: promocija Aonishikija u rang Ozeki, drugi najviši rang u sumu, odmah ispod Yokozune.
- Sretan sam sada, ali postoji još jedan status iznad ovoga. Želim raditi prema tome - rekao je Aonishiki, jasno aludirajući na titulu Yokozune, velikog prvaka.
U intervjuu nakon ceremonije proglašenja pobjednika, novinari su ga pitali je li zadovoljan svojim rezultatima nakon tri godine u sumu. Njegov odgovor bio je kratak i jasan, pokazujući mentalitet pravog šampiona:
- Ne, mislim da je ovo tek početak - odgovorio je.
