Jednu stvar o budućoj vladi - tko god je bude sastavljao - već sad možemo tvrditi s ozbiljnom izvjesnošću. Ta će vlada, naime, vjerovatno biti - loša.
Bude li je sastavljao Zoran Milanović, od nje možemo očekivati isto što i do sad. Beskoncepcijsko tumaranje, ad hoc rješenja, serije vatrogasnih mjera. Milanovićev je kabinet bio inertan, lijen, zazirao je od reformi, ponašajući se konzervativno.
Nekoliko dobrih stvari, poput fiskalizacije ili rješavanja pitanja brodogradnje, svakako im treba priznati, kao i sustavan trud oko građana zaduženih u francima (uradili su neusporedivo više od HDZ-ove vlade, koja je nudila tek balon kredite - djelujući kao veleposlanstvo bankara na Markovom trgu).
No, Hrvatska vapi za ozbiljnim resetiranjem. Naša je zemlja kao velika, moderna prometnica sa šest traka, zasuta snijegom - da bi se njom brzo i udobno prometovalo, potrebna nam je snažna, široka ralica, koja se ne boji zapuha i hladnoće. No Milanović je u čišćenje te auotstrade ponio tek lopatu, koja, ma kako velika, ne može prokrčiti put.
Hrvatska naime može i mora rasti po stopama od četiri do pet posto godišnje. Za objašnjenje dugotrajnog i vrlo žilavog rasta industrije i izvoza zadnjih godinu dana trebala bi stručna analiza, no on sve svakako jednim dijelom može objasniti i potezima Milanovićeve vlade. No nejasno je koliko su gospodarstvenici takav uspjeh postigli mimo, pa i nasuprot Markovu trgu.
Ni Karamarkova vlada nije nedokazano sposobna
Ukoliko prihvatimo tezu kako ovdje imamo posla s dokazano nesposobnima - što je malo zaoštrena ali u biti točna ocjena - onda je kategorizacija Karamarkove vlade kao nedokazano sposobne siguno točna. Oni bi tijekom madanata mogli promijeniti tu ocjenu, ali zasad se ne čini da je to vjerovatni put ove zemlje.
U zadnjih godinu dana Karamarko, naime, ni jednom nije pokazao da zna u kojem je stanju zemlja i što mu je činiti. On je, naročito u ekonomskim pitanjima, još i gori improvizator od Milanovića.
U zadnje vrijeme doznali smo i da famozni njemački plan nipošto nije sigurna opcija naših takozvanih konzervativaca. Ako je rađen onako kako vjerujemo - njemački precizno, pametno, provedivo - Karamarko bi ga mogao provesti jedino po cijenu odricanja od biti te stranke. Jer, već sad pred njegovom kancelarijom čekaju kolone ljudi koji mirišu ratni plijen, a ne nekakvi reformatori koji će masno tkivo našeg sustava pretvoriti u jedan djelotvorni, brzi, mišićavi mehanizam.
Možemo li zamisliti Karamarka u posjeti terenu, pogonima, industrijama, kako rješava problem i donosi odluke? Kako se sučeljava s problemima? Teško. On se nije usudio sučeliti ni s Milanovićem, a čeka ga rijeka izbjeglica, golema rata duga 2017. i reforma cjielog javnog sektora.
Koju novu viziju mogu donijeti Tomo, Vaso, Jandroković, Milošević? Pa sve su to bili ministri Sanaderove vlade - koja, na žalost, nije bila najnesposobnija ali je bila najefikasnija u otimačini, da upotrijebimo blag izraz.
Vladu s trećom opcijom Hrvatska još neće vidjeti. Čeka nas, dakle, dolina suza - pobijedili oni koji je najavljuju, ili oni koji se protiv nje bore.
