Šampon za kosu Syoss u Njemačkoj košta 2,65 eura a u Hrvatskoj 4,95 eura. To je 87 posto viša cijena! Deterdžent za robu - ista robna marka - u Njemačkoj košta 3,25 eura a kod nas 4,80 eura. To je u postocima 48 posto više. Tablete za perilicu suđa Finish sličan su primjer. U Njemačkoj 50 komada košta 9,75 eura, kod nas 54 komada koštaju 18,95 eura. Nijemac po tableti potroši manje od 0,19 eura, Hrvat 0,35.
Građani su mjesecima unatrag na društvenim mrežama objavljivali tablice usporednih cijena u Hrvatskoj i Sloveniji ili Njemačkoj, u istim lancima, što je dovelo do provale narodnoga gnjeva, koji je kulminirao spektakularnim uspjehom potrošačkog protesta, koji je, kako se ispostavilo, organizirao Josip Kelemen, piše Boris Rašeta za Express.
"U zaštiti potrošača sam 25 godina”, kazao nam je Kelemen. “Sudjelovao sam u izradi nacrta prvog teksta Zakona o zaštiti potrošača. Bio sam urednik serijala na mreži lokalnih televizija Hrvatske CCN pod nazivom ‘Halo, inspektore’. Godine 2019. pokrenuli smo Facebook stranicu pod istim imenom..."
Sve ovo radim volonterski i potpuno transparentno, dodaje.
No pozadina cijele priče o Kelemenu, puno prije bojkota, itekako je mutna.
On je devedesetih bio novinar u Glasu Slavonije, kod Drage Hedla. Kotirao je kao Glavašev čovjek.
“Kad me Glavaš smijenio s mjesta glavnog urednika Glasa Slavonije”, otkrio nam je Drago Hedl, “dan-dva kasnije na mojem je mjestu osvanuo Josip Kelemen. Oko njega je puno čudnih priča...”
Josipa Kelemena u Glasu je početkom devedesetih zaposlio upravo Hedl. Danas pisac i novinar Telegrama, od Glasa Slavonije napravio je medijsku senzaciju - bio je to prvi kolor dnevni list u Jugoslaviji. Branimir Glavaš u nj je unio još dojmljiviju, crno-bijelu inovaciju - AK 47, jurišnu strojnicu poznatu kao kalašnjikov, čime je Hedlova urednička karijera zapečaćena. Nije ga razvlastio urednički kolegij nego naoružani glavaševci.
“Čuj, Drago”, kazao mu je novi šef, Kelemen, koji je u Glas Slavonije došao iz Slobodnog tjednika, “ti možeš nastaviti pisati. Naravno, ne o politici. Bio bi nam super u kulturi”. Hedl je to odbio. “Zamolio sam ga da mi napiše rješenje za godišnji odmor kako bih mogao potražiti novi posao. Još me nagovarao da ostanem, a onda nazvao tajnicu i kazao joj da mi napiše to rješenje. Otišao sam doma, gdje me dva sata kasnije čekalo veliko iznenađenje. Došao mi je poštar, koji mi je uručio rješenje o otkazu. Na njemu je stajao Kelemenov potpis. Rješenje je, naravno, bilo ispisano prije, nije Kelemen stigao taj dan potpisati ga i uručiti u poštu, to mi je bilo odmah jasno. Otkaz je bio potpisan par dana ranije. Nazvao sam ga i pitao zašto me mulja. Rekao je da nije on to potpisao. Onda sam mu rekao da nema potrebe muljati, neka mi otvoreno kaže. Na kraju je kazao da mu dnevno na stol dolaze stotine papira, pa ne stiže sve pogledati...”
Cijelu priču o Josipu Kelemenu možete pročitati OVDJE.
