Indijska policija priopćila je u četvrtak da je uhitila američkog turista koji se ušuljao na otok sa strogim ograničenjima noseći kokosov orah i limenku Diet Coca-Cole plemenu koje nije dirnuo industrijski svijet. Mykhailo Viktorovych Polyakov, 24, kročio je nogom na ograničeni teritorij Sjevernog Sentinela – dijela indijskog Andamanskog otočja – u pokušaju da upozna Sentineleze ili Sentineležane, za koje se vjeruje da ih ima samo oko 150, piše Guardian.
Svim strancima, Indijcima i strancima, zabranjeno je putovati unutar 5 km od otoka kako bi se domorodački narod zaštitio od vanjskih bolesti i kako bi se očuvao njihov način života. "Američki državljanin izveden je pred lokalni sud nakon uhićenja i sada je u trodnevnom pritvoru radi daljnjeg ispitivanja", rekao je za AFP Dhaliwal, šef policije Andamanskih i Nikobarskih otoka.
Nema istrage za ubojstvo na Sentinelu
Ne zna se puno o Sentineležanima jer odbijaju kontakt. Vjeruje se da su potomci prvih ljudi koji su migrirali iz Afrike prije oko 60.000 godina. Njihov jezik je posve nepoznat i ne sličan jezicima drugih andamanskih plemena. Imaju kamenodobnu tehnologiju – koriste jednostavne alate, oružja i vatre. Kreću se u malim skupinama lovaca i sakupljača. Love divlje svinje, ribe, skupljaju plodove, školjke... Ne bave se poljoprivredom. Žive u privremenim kolibama ili skloništima, i to često u manjim grupama u unutrašnjosti otoka. Muškarci love i ribare, žene sakupljaju i čuvaju djecu – tipična podjela rada za lovačko-sakupljačka društva. Goli su ili minimalno odjeveni, koriste ukrase od prirodnih materijala.
Satelitske fotografije prikazuju otok obrubljen koraljnim grebenima – koji se na najširem dijelu proteže do nekih 6 milja – s gustom šumom i bijelim pješčanim plažama. Sentinelezi su posljednji put dospjeli na međunarodne naslovnice 2018. nakon što su ubili Johna Allena Chaua (27), američkog misionara koji se ilegalno iskrcao na njihovu plažu. Chauovo tijelo nije pronađeno i nije bilo istrage o njegovoj smrti jer indijski zakon zabranjuje bilo kome odlazak na otok.
Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća redatelj filma za National Geographic, kada se približio otoku napadnut je strijelom koja ga je pogodila u nogu. 2006. godine dvojica indijskih ribara koji su slučajno završili na otoku, ubijeni su, a tijela ostavljena na plaži kao upozorenje drugima. Susreti s pridošlicama, posebno britanskim kolonijalistima iz 19. stoljeća desetkovali su aboridžinske populacije i pretpostavlja se da su zato nepovjerljivi prema strancima.
Nema puno ljudi koji o Sentinelcima znaju više od indijskog antropologa T. N. Pandita, pisao je Express. On je u Ministarstvu za plemenska pitanja Indije kao nadležan za teritorij Andamanski i Nikobarski otoci desetljećima posjećivao izoliranu otočnu zajednicu.
Nosili im darove, tave, svinju... Odmah su je ubili
"Tijekom naših susreta on su nam znali prijetiti, ali to nikada nije došlo do točke da bi nekoga pokušali ubiti ili ozlijediti. Kada god bi se uzbudili, mi bismo se povukli", objašnjavao je za BBC. Pandit je prvi put posjetio Sjeverni Sentinelski Otok nastanjen isključivo tim plemenom, još 1967. u sklopu jedne ekspedicije. U početku su se Sentinelci od posjetitelja skrivali u džungli, da bi u kasnijim situacijama na njih ispaljivali strelice. Rekao je da su antropolozi na svojim posjetima njima nosili pažljivo odabrane predmete kako bi pokušali ostvariti kontakt s njima.
"Nosili smo darove kao posude, tave, velike količine kokosa, željezno oruđe poput čekića i dugih noževa. Sa sobom smo vodili i trojicu ljudi iz plemena Onge, jednog drugog lokalnog plemena, kako bi nam pomogli protumačiti jezik Sentinelaca i njihovo ponašanje", prisjećao se u jednom od eseja o posjećivanju tog otoka.
"Sentinelski ratnici dočekivali su nas ljutitim i mrgodnim licima, potpuno naoružani lukovima i strijelama, sve kako bi obranili svoju zemlju." Unatoč slabim uspjesima, oni bi ostavili svoje darove kako bi gradili vezu s tajnovitom zajednicom. Jednom prilikom rekao je da su im ostavili vezanu svinju, što se ovima očito nije svidjelo, jer su je naprosto proboli kopljem i zakopali u pijesku. Nakon nekoliko ekspedicija u kojima su pokušavali uspostaviti kontakt, prvi pravi napredak dogodio se 1991. kada je pleme mirno prišlo njima u oceanu. "Bili smo zbunjeni zašto su nam odjednom prišli", rekao je. "Bila je to njihova odluka da se s nama susretnu i sastanak se odvio pod njihovim uvjetima. Iskočili smo iz broda i stajali smo u moru dubine do vrata. Iskrcavali smo im kokosove orahe i druge darove. Ali nam nisu dopustili da stupimo na njihov otok."
Uljez Polyakov je očito umislio da je on istraživač poput Pandita. Dhaliwal je rekao da je Polyakov nastavio puhati u zviždaljku s obale otoka North Sentinel oko sat vremena kako bi privukao pozornost plemena prije nego što je otišao na obalu.
"Pristao je nakratko na oko pet minuta, ostavio je darove na obali, prikupio uzorke pijeska i snimio video prije nego što se vratio na svoj brod", rekao je šef policije obližnjih otoka. "Pregled snimke njegove GoPro kamere pokazao je njegov ulazak i slijetanje na ograničeni otok Sjeverni Sentinel." Policija je rekla da je Polyakov uhićen kasno u ponedjeljak, otprilike dva dana nakon što je izašao na kopno, te da je posjetio regiju dva puta u posljednjih nekoliko mjeseci.
Prvi put je koristio kajak na napuhavanje u listopadu 2024., ali ga je hotelsko osoblje zaustavilo, rekla je policija u četvrtak. Poljakov je napravio još jedan neuspješan pokušaj tijekom posjeta u siječnju 2025. Ovaj put Polyakov je koristio drugi gumenjak s motorom kako bi prešao otprilike 35 kilometara otvorenog mora od glavnog arhipelaga. Sentineležani, čiji jezik i običaji ostaju misterij za strance, izbjegavaju svaki kontakt i neprijateljski su raspoloženi prema svakome tko im se pokuša približiti. Fotografija koju su izdali indijska obalna straža i Survival International prije dva desetljeća prikazuje Sentinelesca kako gađa lukom i strijelom u helikopter u prolazu.
