Znamo kako izgleda unutrašnjost vile Franje Tuđmana u Nazorovoj, vidjeli smo Vidoševićeve ljetnikovce i mnoga druga obitavališta znamenitih i zaslužnih Hrvata, ali Gazda u svoj prostor nije pripustio takozvanu širu javnost. Nikad nijedna novinarska ekipa nije zavirila u Todorića dvore. Podsljemenski Xanadu je tajna. Vise li u njemu slike Matissea, Picassa? Ima li Henryja Moora, Giaccometija, ili bar Meštrovića?
On bi to mogao kupiti, novca je bilo. Vidi li se tu koja knjiga, barem od onih koje se kupuju na metre, što je bio običaj viših klasa čak i u socijalizmu? Ivo Sanader i Nadan Vidošević su se natjecali u kupnji umjetnina, ali Gazda nikad nije viđen ni u jednoj galeriji, niti nadohvat umjetničkih slika – osim ako to nije bila neka aukcija poput onih koje je priređivala zaklada Ankice Tuđman, gdje se nisu kupovale umjetnine nego prodavale indulgencije. U poslovnim prostorima Agrokora oko njega se moglo vidjeti ponešto Glihinih gromača, solidan mainstream, ali ništa više. Tko zna, možda iz njegovih podruma, u kojima ima dosta jelena i medvjeda – Ivica Todorić je lovac, i tu se uklapa u norme starog sustava – iskrsne i kakvo umjetničko remek-djelo. No ne bi bilo pametno kladiti se na to.
Tako su i Bandiću u vikendici prilikom istrage našli desetke slika, a Pavle Kalinić se kleo da Bandić ne razlikuje Murtića od omota za bombonijeru, i nije bilo razloga da mu se ne vjeruje. Unutrašnjost Dvora, koju ćemo, sva je prilika, uskoro svi upoznati, velika je tajna. Od početka do kraja svoje velike poslovne karijere, najveće u Hrvata, svih vremena, prvi tajkun nije uspio nadrasti tvrdi zavičajni karakter, dinarsku psihologiju čovjeka koji živi u dva svijeta. Jedan je zatvoreni krug obitelji, iz koje ne smije iscuriti ni jedna tajna, indiskrecija, afera ili bilo što slično.
Drugi je vanjski svijet, kojega treba fascinirati bogatstvom, sjajem, moći, ali s kojim nikad ne treba uspostaviti odnos baziran na povjerenju jer je taj svijet neprijateljski, zavidan, uvijek spreman na radost u slučaju tuđe nesreće. Ivica Todorić najsavršeniji je lik Raosovih “Prosjaka i sinova”, on je najveća karijatida u niski imotskih Glembaya… Nikad nije htio priznati da je bogat: dobro je znao koliko su bogati ljudi kod nas omrznuti, posebno ako ih nije moguće pitati za prvi milijun. Kod njega prvi možda nije bio problematičan, ali deseti, stoti, tisućiti… možda jest, uskoro ćemo i to znati. - Ma Todorić je Matan - kaže njegov poznanik i dodaje: - Unatoč milijardi, on nikad nije nadrastao okvir iz kojeg je potekao.
To ga je i odvelo u propast… - reći će, na tragu slavne rečenice engleskog pisca Williama Mackpeacea Thakeraya, autora “Sajma taštine”: one osobine koje ljude vuku prema vrhu najčešće su iste one koje ih survaju na dno. U konkretnom slučaju: neumjerena ambicija. - Pogledajte kako se odijeva: na njemu su uvijek staromodna, skupa ali jednoobrazna odijela od najboljih štofova, kojima pečat ipak daje jedna greška koja bezuvjetno otkriva da nije riječ o rafiniranom liku.
Ivica Todorić uvijek će vam uzeti kravatu i rubac za džep u istom uzorku - a to ljudi koji imaju stila nikad ne rade. To je jednostavno nedopustivo, kaže jedna komunikacijska stručnjakinja pa dodaje: - Što vam to još govori? Pa to da se Ivici Todoriću nitko nije usudio reći, sugerirati, da promijeni tu lošu naviku, koja ga, kao čovjeka koji je pod povećalom javnosti, ipak dezavuira… A kako onda dati neku ozbiljniju primjedbu, veće težine?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kod nas hrvata je uvriježeno da neopraštamo tuđi uspijeh!, ja se stim ne slažem!!! Mi neopraštamo uspijeh stvoren lopovlukom!!!