Koncern Ivice Todorića, preko kojeg je 25 godina vladao Hrvatskom, u potpunosti će nestati. Bit će razmrvljen, rasprodan, a pitanje je koliko će tvrtki uopće preživjeti a koliko otići u stečaj. I nakon svega toga plimni val krize u Agrokoru će udariti po tisućama dobavljača i banaka, a pitanje je hoće li se i država izvući te izbjeći tužbe koje bi mogle podići pojedine banke, ali i posjednici obveznica.
Iako je zaista u pitanju opstanak gospodarstva, a posljedice su goleme, ako slušate poruke Vlade, ali i oporbenih političara, teško da ćete dobiti takav dojam. Oni o budućnosti, pa makar ona bila i za dva mjeseca, uopće ne žele govoriti. A kamoli o onome što će biti za godinu dana ili za četiri godine. Tipično je to zabijajanje glave u pijesak kako se javnost ne bi uznemiravala lošim vijestima.
Pogotovo kad su pred vratima lokalni izbori, koji znače opstanak ili pad političkih moćnika: od premijera Andreja Plenkovića, preko SDP-ova šefa Davora Bernardića, pa vjerojatno i Bože Petrova iz Mosta, koji sad postaje najžešći kritičar HDZ-a. Još majka nije rodila političara u Hrvatskoj koji bi otvoreno obećao "krv, znoj i suze" i pozvao narod da ga u tome podrži. To se jednostavno ne događa. Drži vodu dok cijev ne eksplodira, a slučaj Agrokora to zorno pokazuje.
Strategija je jasna: loše vijesti se skrivaju, pušta se javnost da se zasiti i Agrokora, i Todorića, spinovima političari prebacuju odgovornost jedni na druge. Tako će se lakše progutati gorke pilule koje neminovno slijede. Ali nije da Vlada nema plan za Agrokor. Itekako ga ima. No tako je brutalno jednostavan i banalan da ga je bolje davati u malim dozama. Ivica Todorić je poput hrčka sakupljao tvrtke i svaštario s raznim poslovima. Htio je biti kralj poljoprivrede, pa je preuzimao posrnule poljoprivredno-industrijske kombinate.
Kad se pružila prilika, ušao je i u graditeljstvo. Kroz svoj kanal je postao i distributer proizvoda i logističar. Kroz Konzum i kupnju Mercatora postao je najveći trgovac u regiji. Proizvodio je vodu, meso, sladolede, ulje... Bavio se prodajom putovanja, ali i sam ušao u hotelski biznis. Rano je shvatio kako prodajom oglasa može utjecati i na ono što se o njemu objavljuje, pa je išao na prodaju oglasa, ali i držao plakatna mjesta u Zagrebu.
Osnivao je tvrtke za energetiku, a Tisak pretvorio u mjesto u kojem i kupujete kavu, i kockate, i podižete novac kao na bankomatu... Popis svih tvrtki koje su poslovale pod kapom Agrokora vjerojatno nitko, pa ni sam Ivica Todorić, ne bi mogao sastaviti. Osnivane su tvrtke kćeri, a onda su one osnivale tvrtke kćeri. Neslavno je propao pokušaj da čak uđe i u telekomunikacije.
Uglavnom, njegov cilj je maltene bio da od najmanjeg režijskog troška pa do svakodnevnog rada, prehrane i na kraju odmora, građanin Hrvatske ne može izbjeći doticaj s Agrokorom. I ostaviti mu koju kunu. "Sve će biti rasprodano, i to po principu tko da više. Treba riješiti što više dugova i pokušati ih zamijeniti za vlasništvo nad tvrtkama. Agrokor više neće postojati nego će se prodati", otkriva nam plan sugovornik blizak Vladi.
U njemu je samo jedna tvrtka o kojoj će se voditi posebni državni interes. To je Konzum, najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, koji u Vladi smatraju strateškim dijelom kompanije. Ivica Todorić uzdigao je i stvorio Konzum na temelju socijalističkog Unikonzuma, koji je preuzeo brzinskim i čudnim otkupom preko menadžera, samo s jednim ciljem. Imati prodajni lanac preko kojeg će plasirati svu robu koju proizvodi u drugim svojim tvrtkama. Od vode, preko mesa i povrća, pa do turističkih aranžmana.
Konzum je ključna karika čije bi pucanje ugrozilo Agrokor da ga Todorić i nije prezadužio i tako dotjerao sam sebe do zida i prepustio ga, s više od 50 milijardi kuna duga, državi. Država je u bitnom preuzela tu osnovnu Todorićevu premisu i želi nastaviti ono što je on počeo. Iako će sve tvrtke biti rasprodane, pa će - u najboljem slučaju - u Vinkovicima, Vukovaru, Baranji, Istri, proizvoditi neki drugi vlasnici u bivšim Agrokorovim tvrtkama, tamo će još raditi Hrvati.
A kako bi oni imali posla, Konzum bi trebao poslužiti kao ključno mjesto za distribuciju svih proizvoda. "Bitno je sačuvati Konzum, njegove police i hrvatske proizvode na njima", kaže naš sugovornik. Misao vodilja koja ostaje iza svega je da je "vlasnik polica kralj", a Vlada to nije sama izmislila.
Istu strategiju je koristio i Todorić, samo što sad iz Vlade obećavaju da će to biti na potpuno drukčijim osnovama. Todorić je koristio snagu svojih polica da postavlja uvjete svima koji na njih žele. Vlada je nedavno usvojila i Zakon o sprečavanju nepoštene trgovačke prakse, a u njemu je pobrojila desetke nameta koje je mali i srednji proizvođač morao platiti. Tako proizvođači voća i povrća moraju snositi toršak za sve ono što trgovcu istrune i propadne, baš kao što oduvijek koji istrune jer ih trgovac nije prodao.
Razni rabati, popusti, ucjene, plaćanja. Sve to omogućava famozna polica. Čak je i premijer Andrej Plenković javno na sjednici Vlade rekao da će uz krizu u Agrokoru i novi način poslovanja, te navedeni zakon, napokon uvesti pošteniji način poslovanja. Premijer je iskoristio priliku i za promociju, ali kako je Todorić gubio moć, tako su glasniji bili i oni koji su javno govorili što su sve morali platiti i zašto su mjesecima čekali svoj novac, samo da bi bili na policama Konzuma.
Ivica Todrić je kroz tjednik Nacional poslao samo jednu poruku, a ona je identična onome što tvrdi Vlada da je njen jedini cilj. "Cilj je spasiti Agrokor i sva radna mjesta u kompaniji, da tvrtke nastave poslovati. A jednako je važno riješiti problem s dobavljačima", poručo je Todorić. S malom modfikacijom, iz Vlade žele to isto. Samo što njihovo spašavanje tvrtki iz sastava Agrokora znači njihovu rasprodaju. Dok bi ključnu ulogu namijenili Konzumu.
Vlada će se svim silama truditi da Konzum, sa stotinama super velikih, ali i malih prodajnih mjesta, ostane u hrvatskim rukama, dok ih za ostale tvrtke i nije previše briga tko će biti vlasnik. Već su odaslani signali najvećim dobavljačima, poput Kraša, Francka, Atlantica, Podravke, kako bi bilo poželjno da oni zamijene dio dugova za suvlasništvo nad najvećim prodajnim lancem. Opet, kao i puno puta dosad, računaju na mirovinske fondove, koji su već zbog krize u Agrokoru i burzi nagriženi.
"Idealno bi bilo da oko 65 posto Konzuma preuzmu dobavljači a 35 posto mirovinski fondovi. Tako bi zadržali najvažniji lanac i osigurali da hrvatski proizvođači imaju gdje prodavati", kaže naš sugovornik. Ova ideja je stigla navodno iz Kraša, od njihove svemoćne prokuristice Marice Vidaković. Božo Petrov je ovaj tjedan otkrio da se intenzivno sastajao s dobavljačima, a onda je i sam preuzeo tu ideju očuvanja gospodarstva kroz trgovinu.
Krašu, ali nekim drugim dobavljačima, naravno, odgovaralo bi da imaju siguran lanac opskrbe. Ideju je zato preuzeo prvo Božo Petrov, a sad i ministrica Martina Dalić. Marica Vidaković je imala ključne ljude koji su na to mogli utjecati. Miroslav Šimić iz Mosta, koji je predsjednik Kluba Mostovih zastupnika, donedavno je bio zaposlenik Kraša. Preko njega je Vidaković navodno i došla do Petrova još prije nego što je kriza u Agrokoru eskalirala.
Nije ni čudo da su se prvi sastanci dobavljača odvijali baš u Krašu, a Vidaković opisuju inače kao ženu koja djeluje iz sjene i ima izuzetno dobre veze, preko kojih gura interese svoje kompanije. No plan Vlade ima jednu doista veliku rupu. Tu su s jedne strane ruski Sberbank i VTB banka, koje drže više od 10 milijardi kuna kredita koje su dali Agrokoru. S druge strane su domaće i zapadne banke, ali i kupci Agrokorovih obveznica s još 11 milijardi kuna.
I to bez famoznih 535 milijuna eura kredita koje je Todorić dignuo za kupnju Mercatora te dodatnog duga od šest milijardi kuna koji je Mercatorov. Naš sugovornik upućen u odnos Vlade, Agrokora i Rusa, koji imaju ključnu ulogu u cijelom procesu, kaže da su Rusi Vladi nedavno poslali poruku koju je, kažu zagrebački kuloari najlakše prevesti kočijaškim rječnikom: "Nemojte se za..bavati s Agrokorom".
Podsjetimo, ruske banke su, u zadnji tren, odbile prije mjesec dana sudjelovati u novom kreditiranju Agrokora. Agrokor je od domaćih banaka dobio 80 milijuna eura, što mu je bilo dovoljno tek za mjesec dana poslovanja i plaćanja dijela dobavljača. Do kraja ovog tjedna, ili najdalje do kraja mjeseca, Anti Ramljaku kao izvanrednom povjereniku treba bar još 250 milijuna eura kredita za normalno poslovanje tijekom ljeta.
Ramljak se nada da će banke ipak uskočiti jer mogu zaraditi pet posto kamata u godinu dana zbog zakonske odredbe da se taj kredit prvi vraća. Ruske, ali i zapadne bankare i investitore, iznimno ljuti što se Vlada pravi kao da oni ne postoje, kao da oni ne drže većinu duga, kao da Agrokorovo daljnje poslovanje ne ovisi upravo o njima. Naši izvori bliski ruskim bankarskim krugovima tvrde kako su Rusi spremni dati kredit od 400 milijuna eura, ali da žele znati na što će se novac točno trošiti.
Također intezivno ih zanima plan restrukturiranja Agrokora i njegova koncerna. Rusi su zabrinuti što i dalje nije jasno na koji će se način prodavati tvrtke unutar Agrokora, a to je u jednom od svojih medijskih istupa već rekao i Vladin povjerenik Ante Ramljak. Naime, Rusi se zalažu da se prodaje preko javnih natječaja ili preko javne aukcije i licitacija kako bi se dobila najbolja cijena.
No oni se boje da su Martina Dalić i Ramljak krenuli u akciju izravnih prodaja tvrtki, zbog čega bi se mogle postići niže cijene, a tvrtke završiti u podobnim rukama onoga za koga Vlada želi da bude vlasnik. Zbog toga Rusi žele prije transakcije jasan odgovor na pitanje koji je Vladin plan i što će se biti da bi odlučili o kreditu, ali i sudbini prijašnjih kredita.
Da je situacija veoma ozbiljna i da Rusima, koji su ostavili silne milijarde u Agrokoru, ne pada na pamet pasivno promatrati situaciju, svjedoči i to što će se početkom lipnja sastati ministar Davor Ivo Stier i moćni ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Potvrđeno nam je da će tema sastanka biti i Agrokor, a Rusi očekuju da im Stier ponudi odgovore na konkretna pitanja o budućnosti koncerna i daljnjim potezima.
Upravo su to odgovori koji se dosad potpuno izbjegavaju dati hrvatskoj javnosi dok traje predizborna kampanja i spremaju se novi parlamentarni izbori. U Vladinu planu postoje još neke rupe, a na jednu je javno upozorio i poduzetnik Goranko Fižulić. On je naglasio da su kupci obveznica Agrokora ugledni i brojni zapadni fondovi, ali i dio lešinarskih koji nikada ne propuštaju priliku da se naplate. Ako Vlada bude vukla jednostrane poteze, potpuno zanemarivala njihove interese i novac, moguće su tužbe i od njih i od ruskih banaka.
Sva potraživanja od Agrokora, koja će biti minimalno 50 milijardi eura, ali i sva imovina, trebali bi biti popisani do 10. lipnja. Nakon toga će se imenovati i vjerovničko vijeće od devet članova, u kojem će biti predstavnici svih onih kojima duguje Agrokor. Iluzorno je očekivati da će hrvatski dobavljači imati više od tri člana, a ostali bi trebali biti bankari i vlasnici obveznica. Bez vjerovničkog vijeća Ante Ramljak kao izvanredni Vladin povjerenik ne može donositi odluke. Osim ako ih planira zaobići na bilo koji način, ali to je zaista ruski rulet.
Svi oni se moraju složiti kako će se prodavati imovina i kako će se novac podijeliti nakon toga. Nema tu previše ljubavi i sentimenta za hrvatske dobavljače i Vladin plan zaštite dobavljača o kojem zvone na sva zvona. Male su šanse i da se sav dug vrati dobavljačima, a da banke izgube dio svog novca. To jednostavno tako ne funkcionira, objašnjava nam sugovornik upućen u nagodbe nakon propasti poduzeća.
"Za državu je najbolja nagodba sa svima. Ako je ne bude, ide stečaj, iz kojeg će se banke i fondovi koji su kupovali obveznice dijelom naplatiti, a za ostatak bi mogli tužiti državu", rekao nam je on. Također, razmatrajući Vladin plan za Konzum, drugi konzultant otkriva nam da bi time Vlada u biti pokušala zadržati dogovornu ekonomiju, koju je toliko forsirao Ivica Todorić.
"S današnjom konkurencijom, taj model više ne funkcionira. Konzum ne može poslovati bez gubitaka na način da se s najvećim dobavljačima poput Francka i Kraša dogovaraju više cijene, a on im zauzvrat prazni skladišta! Mislite da su oni šutjeli uzalud dosad? Svi su bili uključeni u tu dogovornu ekonomiju. Oni moraju naći nova tržišta i partnere jer oslanjanje na Konzum neće nikamo odvesti.
Nije ni čudo da bi ga željeli zadržati jer nisu konkurentni u drugim lancima i tržištima, a Vlada im u tome očito pomaže", kaže nam sugovornik.
