Hrvatska ima samo jednog proizvođača, kako se to stručno definira, radioaktivnih izvora. Ostali radioaktivni izvori ili uređaji s radioaktivnim izvorima moraju se uvoziti. Njihova uporaba je uobičajena u medicini, industriji, znanosti... Kad se jednom prestanu upotrebljavati, onda se njihov status mijenja u iskorišten ili pak u radioaktivni otpad (RAO) i stižu tu.
Ono što se od temelja planira graditi u Čerkezovcu jest armirano-betonski i protupotresni objekt za dugoročno skladištenje niskog i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško (NEK).
“Za to moramo imati novi objekt”, otkriva on. Već godinama taj se otpad odlaže u privremenom skladištu u krugu nuklearke. Republika Hrvatska mora preuzeti svoj dio rukavica, kapa, zaštitnih odijela, filtera i svega drugog što je kontaminirano radijacijom i ugurano u zapečaćene metalne bačve.
“Prije dolaska u Čerkezovac, bačve će se transportirati u neki od centara za obradu radioaktivnog otpada u Europi. Tamo će biti pretvorene u betonske spremnike okvirnih dimenzija 2x2x2 metra”, govori inženjer Kukmanović. Te obrađene kocke od betona ne sadržavaju tekućine i plinove. “Pa time, logično je reći, nema opasnosti od bilo kakvog ispuštanja otpada u okoliš iz našeg skladišta”, dodaje Kukmanović. E, da okoliš... Lokalne ekološke udruge, s obje strane granice, nemaju nimalo razumijevanja za planove Fonda. Argumenti su uobičajeni. I jaki. Strah. Pogotovo nakon katastrofalnog potresa. A kad se u to ucijepe ambicije lokalnih političara, nastaje lijepi kaos. Jer takvima je sve isto: nuklearni ili niski i srednji radioaktivni otpad. A razlika je golema...
“Istina. Razlika je ogromna. Često se u javnosti koristi izraz nuklearni otpad, no pod tim pojmom možemo jedino govoriti o istrošenom nuklearnom gorivu”, objašnjava Goran Kukmanović. Pitamo ga ima li planova da se on ikad odlaže na Trgovskoj gori?
“Za sada zasigurno znamo da se takav otpad ne može odlagati na Trgovskoj gori, a s obzirom na geološke aspekte, mala je vjerojatnost da bi to moglo uopće biti na teritoriju Republike Hrvatske.”
Gdje onda?
Zbrinjavat će se u krugu Nuklearne elektrane Krško. Najprije u mokrom skladištu (bazenu), a zatim u suhom skladištu do otprilike 2100. godine, nakon čega će s visoko radioaktivnim otpadom biti prevezeno u duboko geološko odlagalište.
Ima li indicija gdje bi to moglo biti?
Niti Republika Slovenija, niti Republika Hrvatska, niti bilo koja zemlja u Europi još nemaju sagrađeno odlagalište takve vrste otpada. Iz tog razloga Republika Hrvatska sudjeluje u nekoliko međunarodnih inicijativa koje se bave pronalaskom zajedničkog, multinacionalnog rješenja odlaganja istrošenog nuklearnoga goriva i visoko-radioaktivnog otpada. Za sada je najnapredniji projekt ovoga tipa razrađen u Finskoj.
