Američki su se dužnosnici potajno sastajali s vojnim oficirima u Venezueli kako bi dogovorili državni udar na predsjednika Nicolasa Madura. Na kraju se od takvog rješenja odustalo. Tu su informaciju za CNN potvrdili bivši ali i trenutni američki visoki dužnosnici. Susreti su se odigrali krajem prošle godine na nagovor pobunjenih vojnih lica oko Madura, no Washington je na kraju skroz odustao od plana.
U skladu je to s godinama Obamine vanjske politike jer prošli američki predsjednik nije podržavao vrstu državnih udara kakve su tijekom desetljeća poticane u Latinskoj Americi posebno od strane CIA-e. Amerikanci generalima nisu pružili potrebnu podršku, a formalno, kaže nedavno pismo iz Bijele kuće, SAD "nastavlja podržava miran povratak demokracije u Venezueli" čiji građani, de facti, imaju zabranu ulaska u SAD, a sve ih više bježi u susjednu, i nešto stabilniju, Kolumbiju.
Koliko Trumpova administracija zaista podržava miran povratak demokracije (i uključuje li ta demokracija Madura ili ne) vrlo je upitno.
New York Times istodobno piše o otkriću da je upravo administracija Donalda Trumpa uspostavila tajni komunikacijski kanal, i to od samog početka Trumpovog mandata, kako bi s pobunjenim oficirima iz Venezuele raspravljali o mogućnosti puča u toj zemlji. NY Times navodi da je odgovor Bijele kuće bio da ona "nastoji biti u kontaktu sa svima koji mogu pomoći uspostavljanju demokracije u Venezueli".
NY Times na to primjećuje da je izbor tog čovjeka, venezuelanskog časnika s kojim su novinari imali kontakt i koji je bio na razgovorima s Trumpom, vrlo neobičan izbor za razgovor o demokraciji, jer je SAD, između ostalih, njega strpao na listu korumpiranih službenika Venezuele. Optužuju ga za mučenja ljudi, zatočenja stotina građana, trgovinu drogom, suradnju s FARC-om u Kolumbiji, marksističkom organizacijom koja je u Kolumbiji u postupku nacionalnog pomirenja, a koju su SAD i Zapad godinama vodili ili vode kao terorističku organizaciju.
U Venezueli je puč posljednji put jedva spriječen 2002., još u "zlatno doba" Huga Chaveza. Na Madura su u kratko vrijeme pokušana dva atentata; prvi rafalima iz helikoptera, drugi vrlo nedavno eksplozivnom napravom u kombinaciji s dronom. Unatoč tome što Maduro ne uživa preveliku podršku čak niti drugih lijevih vlada u latinskoj Americi, Srednja i Sjeverna Amerika jako su osjetljive na spomen ovakvih metoda zbog povijesti, posebno 20. stoljeća, s nizom vojnih, direktnih ili posrednih, intervencija SAD-a u tim zemljama.
Svjestan toga, Barack Obama je u svoje vrijeme, iako njegova administracija jest održavala kontakte s opozicijom u Venezueli, uvijek odbijao sastanke s militantnim pripadnicima takvih skupina. S Trumpom je to očito drugačije.
"To će odjeknuti poput bombe u regiji", komentirala je Mari Carmen Laponte koja je u drugom Obaminom mandatu vodila diplomaciju za latinsku Ameriku.
Sve to posebno sjeda u kontekst kada se uzme u obzir nova knjiga novinara Boba Woodwarda "Fear" koja govori o incidentu na sastanku gdje Trump svoje pobočnike pita "zašto se naprosto ne možemo riješiti tog Assada, samo ga ubiti".
"Trajno rješenje za Venezuelu i krizu koja ne prestaje jest ponovno ustanovljivanje vladavine prava, temeljnih sloboda, poštenih izbora", kaže Bijela kuća.
Venezuelanski ministar vanjskih poslova Jorge Arreaza reagirao je preko svog Twittera, rekavši da Maduro ni ne pomišlja na mogućnost intervencije u Venezueli od strane SAD-a.
"Imamo mnogo opcija na stolu za Venezuelu, jedna od njih je i vojna", rekao je svojedobno Donald Trump neuvijeno. Do sada su u pitanju bila diplomatska natezanja te niz različitih sankcija, pa bi otvoreno vojno djelovanje bila ozbiljna eskalacija odnosa, analizira CNN.
Na ljeto prošle godine Trump se kod svojih savjetnika ozbiljno raspitivao o invaziji države. Mnogo je to javnije i otvorenije od načina na koji je Amerika tijekom Hladnog rata organizirala pučeve i rušila vlade.
U Argentini su 1976. uklonili Isabel Peron, a doveli Jorge Rafaela Videlu, Kennedy šezdesetih daje podršku puču u Brazilu kako ne bi "postao nova Kuba", vječni kamen spoticanja. U Čileu Nixon svim raspoloživim silama gura Pinocheta umjesto Allendea. Tijekom rata u Salvadoru SAD daje novac desnim gerilcima, a kako bi zaustavio "širenje komunizma" u centralnu Ameriku pa onda na sjever Reagan pomaže maknuti lijevog demokrata Jakoba Arbenza i dovodi Efraina Montta, kasnije optuženog za niz zločina protiv čovječnosti. U Panami se bore protiv Sandinista, a CIA-ji navodno nacistički ratni kriminalac Klaus Barbie pomaže u pronalaženju Chea Guevare.
Reportaža o tajnim sastancima navodi 11 sadašnjih i bivših visokih dužnosnika i jednog nekadašnjeg venezuelanskog vojnog zapovjednika koji je pod sankcijama SAD-a jer ga se sumnjiči "za niz zločina".
Upravo je on Timesu potvrdio kako unutar venezuelanske vojske najmanje tri frakcije žele ukloniti Madura. On je Amerikancima, kaže, prišao preko ambasade jedne europske zemlje, a oni su se prvo bojali da je u pitanju namještaljka. Onda su poslali diplomata "samo i isključivo da sluša prijedlog", bez ikakvog pregovaranja. Shvatili su ubrzo da frakcije nemaju plan, ideju niti infrastrukturu te da to očekuju upravo od SAD-a, što se nikada nije dogodilo.
Pobunjenici su nekoliko puta, kaže vojno lice, pokušali sprovesti puč, no svaki bi puta "procurili" detalji plana i Maduro bi ih preduhitrio.
Izvori kažu kako je Chavezov nasljednik vjerojatno "znao za susrete s Amerikancima od samog početka".
Jedna od najbogatijih, i nekada najstabilnijih, država Latinske Amerike već je godinama u ekonomskoj, humanitarnoj, a sada i izbjegličkoj krizi kojoj se ne nazire kraj. Maduro koji teško i da će vratiti posrnulu zemlju na put prosperiteta, još teže to može učiniti ako su jedine stvari kojima se bavi pučevi i pokušaji atentata.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
CIA atentatima i državnim udariuma širi "demokraciju" tj. neokolonijalizam za svoje multinacionalne kompanije.