Nakon točno godinu i pol predsjednik Trump najurio je i Joha Boltona, svog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Kad je u ožujku prošle godine na toj poziciji zamijenio Herberta Raymonda McMastera, svijet je imao razloga za strah.
Vjerovalo se da će Trump s Boltonom zaoštriti američku vanjsku politiku i da je na pomolu, ako ne Treći svjetski rat, a ono barem sukob većih razmjera ili sa Sjevernom Korejom, ili u Afganistanu s Talibanima, ili na nekom trećem svjetskom žarištu.
Mnogi su se prisjetili Boltonovog govora s kraja 90-ih kad je sasvim neuvijeno rekao da međunarodni zakoni ne vrijede za SAD:
"Velika bi pogreška bila davati bilo kakvu važnost međunarodnom pravu zato što, čak i kad se čini da kratkoročne ide nama u prilog, svi oni koji misle da međunarodno pravo znači išta, su oni koji želi ograničiti moć Sjedinjenih Američkih Država."
Tim riječima je John Bolton ujedno označio uspon neokonzervativaca tijekom dvaju mandata Georgea Busha.
Svima onima koji se sjećaju katastrofalnih američkih ratova u Iraku i Afganistanu, jasno je da je Bolton gotovo nevjerojatno opasan bilo gdje u vanjskoj politici, a kamoli kao njezina okosnica. Boltonu se mora dati za pravo nekoliko stvari.
Prvo, ima vrhunsko obrazovanje i diplomirao je kao najbolji u generaciji na Yaleu. Proveo je jedno vrijeme zaposlen za najbolju odvjetničku tvrtku u Washingtonu. Nešto više od godinu dana radio je kao veleposlanik SAD-a u Ujedinjenim narodima, a posebno se isticao radom po raznim institutima i analitičkim kompanijama fokusiranima na vanjsku politiku.
Problem koji mu čak i okorjeli konzervativci poput autora Jona Utleya predbacuju je činjenica da se nije obrazovao niti je živio igdje izvan SAD-a.
Osoba koja ima tako malo iskustva s drugima i drugačijima teško može razvijati diplomatske odnose. Čak i onda kad uspije ostaviti dojam, često je taj dojam negativan. Primjerice, iransko ministarstvo vanjskih poslova u nekoliko navrata ga je opisalo kao iznimno grubog i "nediplomatskog". Proveo je nekoliko godina u američkoj diplomaciji i gotovo je šokantno što je sve uspio uraditi kako bi uništio američki ugled u svijetu.
Boltona predstavljaju i kao glavnog i odgovornog za propadanje jedne ženevske konferencije o biološkom naoružanju početkom milenija. Ujedinjeni narodi tražili su da se napokon počne provoditi konvencija o biološkom oružju iz 1972. godine i nad SAD-om. Amerikanci su uporno tvrdili, a Bolton je bio najglasniji, da bi inspektori UN-a u nenajavljenim inspekcijama mogli ugroziti nacionalnu sigurnost. UN je tražio mogućnost pregledavanja lokacija za koje sumnjaju da kriju biološke agense, ali Bolton to nije htio dopustiti.
Unatoč činjenici da Amerikanci dosta glasno kažu da od 1969. godine ne istražuju biološka oružja za ofenzivne svrhe, Bolton je bio uvjeren da je bolje ignorirati UN.
Gotovo jednako kontroverzno je i sklapanje bilateralnih ugovora kojima se jamči da američkim vojnicima neće biti suđeno pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Rimski statut, kojim se uspostavlja tribunal za progon ratnih zločinaca, SAD je prvotno potpisao.
Međutim, Boltonovim dolaskom na poziciju moći taj potpis su brzinom munje i povukli. Kasnije se prisjećao i govorio da je najsretniji trenutak njegova života bio kad je SAD povukao svoj potpis s Rimskog statuta.
Brojne glasine o njemu su se pojavile i nakon njegova odlaska iz američke diplomacije. Najgora je da je namjerno skrivao informacije koje mu se nisu sviđale od Colina Powella i Condoleezze Rice. Nije ni čudno da se čitavo desetljeće nije ni primakao američkoj diplomaciji, a čak i kod Trumpa, plesao je samo jedno ljeto.
No, već dan nakon njegovog odlaska CNN se pita što se može očekivati ubuduće? Kao i svi u Trumpovom disfunkcionalnom timu za vanjsku politiku i on je bio dobrodošao jer je spretno čitao instinkte svog šefa čekajući svojih pet minuta slave.
Jedino se u bizarnoj Trumpovoj orbiti moglo naći mjesta za nekog koga zovu agresivnim jastrebom. A sad kad njega više nema Trump će možda imati više slobode da se oslanja na svoje instinkte koji se uglavnom zasnivaju na velikim obećanjima i vrlo malo djelovanja.
Američka će diplomacija vjerojatno još više sličiti kakvom reality showu. Bit će još impulzivnija, još manje strateška i još više usmjerena na kreiranje ikoničkih trenutaka poput onog kad je s Kim Jong Unom prošetao Sjevernom Korejom.
Demokrat John Garamendi pozdravio je Boltonov odlazak zbog njegovih radikalnih nagona, ali je najavio period nestabilnosti.
"Trump misli svojom glavom a mi se često pitamo što je zapravo u njoj jer tu često puta vlada kaos", rekao je CNN-u Garamendi, koji je inače član Komiteta oružanih snaga.
Problem je što se iduće godine bliže predsjednički izbori i Trump je svjestan da mora učiniti nešto veliko na domaćem ili međunarodnom planu i dokazati se još jednom kao veliki lider.
Bolton u svojoj odlučnosti da nametne SAD kao svjetsku velesilu koju se sluša, barem je bio dosljedan. Protivio se susretu s Kim Jong Unom, zazivao rat s Iranom, podržavao puč u Venezueli i pokušavao dovesti na vlast Juana Guaida, a spriječio je i Trumpa u naumu da pozove Talibane na mirovni sastanak.
I na kraju, Trumpa bi, kako pokazuju ankete, u ovom trenutku podržalo tek 36 posto ispitanika, a njih 39 posto misli da je na skliskom terenu. Američki predsjednik mora smisliti nešto jako mudro da bi popravio svoj imidž.
Otpuštanje Boltona jedan je korak prema tom cilju, no ne treba sumnjati da će Bolton, zahvaljujući svojim vezama s medijima, sigurno imati potrebu podrobno izvještavati javnost o svom boravku u Bijeloj kući.
