Tuđman u kozaračkom kolu s Capom: Skromni heroj mislio je da se Tito grize zbog njega

Povjesničar, kolumnnist Expressa i 24sata Hrvoje Klasić još je 2017. otkrio nepoznate detalje o osnivanju Prvog sisačkog partizanskog odreda 22. lipnja 1941. Tog dana je Hitler napao SSSR, a sisački komunisti su, čuvši vijest, krenuli u šumu kako bi izbjegli masovna uhićenja. Odred, otkrio je Klasić, nije osnovan u šumi Brezovici (nego nešto zapadnije od Siska, tek se mjesec dana kasnije jedinica prebacila istočnije u Brezovicu, kad je ustaški zapovjednik Ante Moškov, po zapovijedi Slavka Kvaternika, pokrenuo veliku ofenzivu protiv partizana).

Već je otprije poznata priča kako je taj ustanak hrvatskih partizana u Jugoslaviji pao u drugi plan pa se kao Dan ustanka slavio 27. srpnja, kad je pobuna protiv okupatora i ustaša dignuta u Srbu, valjda kako bi se osnažilo proklamirano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba. No Klasić je otkrio i da je te manipulacije datumima bio svjestan i Tito, a dokaz za to našao je u rođendanskoj čestitki koju je 1979., pred smrt, Tito poslao Vladi Janiću Capi, narodnom heroju, prvom zapovjedniku Sisačkog partizanskog odreda i generalu JNA.

U tekstu Titove čestitke stoji da je Tito upućuje “prvom partizanu Jugoslavije”. Capo je, otkriva Klasić, i inače bio staložen i miran, rekao je samo: “Valjda Stari pred smrt hoće otići mirne savjesti”. Janić je umro 1991. a tad, povodom njegove smrti, telegram šalje Franjo Tuđman, kojemu je Capo bio šef u Generalštabu JNA. Tuđman, pak, hvali ulogu partije i ističe Capu kao primjer nacionalnog poštenja. No u Klasićevoj arhivi našao se još jedan zanimljiv dokument o vezi Tuđmana i Janića Cape, objavljen prije tri godine u tiskanom izdanju tjednika Express. Snimljena je povodom Janićeva odlaska u mirovinu, krajem pedesetih, a na njoj se Tuđman s ostatkom uzvanika vidi u karakterističnom hvatu kozaračkog kola. Taj priprosti ples raširen je cijelom Jugoslavijom još tijekom rata, kad je u partizanskim jedinicama služio za dizanje morala, a kasnije je desetljećima imao i jaku simboličku snagu plesa koji ujedinjuje narode i narodnosti SFRJ.

Vlado Janić Capo je umro u bolnici u Beogradu, no posljednjih 30 godina života proveo je u Dubrovniku. Zbog njegova djelovanja otac i dva brata su strijeljani, dok su majka i sestra bile zatočene u jasenovačkom logoru. Bio je skroman čovjek, izjašnjavao se kao Hrvat, a iza njega su ostali devet lovačkih pušaka, jedan pištolj i namje-štaj, svjedoče rođaci. Osim s Tuđmanom, Janić Capo je bio vrlo blizak s Andrijom Hebrangom starijim, otkrio je u Večernjem listu Vlatko Blazina, sin Capine sestre Ljubice.