Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman rođen je prije 103 godine na današnji datum, 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću. Mladost mu je obilježila obiteljska tragedija, najprije smrt majke Justine 1929. godine, kad mu je bilo samo sedam godina, a potom smrt oca Stjepana i pomajke Olge kad su mu bile 24 godine, o kojoj je različito govorio sam Tuđman, a drukčije svjedoci iz Velikog Trgovišća. Kuću u kojoj je Tuđman živio kao dijete sagradio je obrtnik iz Varaždina 20-ih godina prošlog stoljeća. Franjin otac Stjepan gradnju kuće plaćao je na rate.
- I tada se živjelo na kredit. Obrtnik mu je napravio kuću na poček, na kredit. Kako nisu mogli živjeti samo od poljoprivrede, jer je bilo puno braće pa je zemlja bila rascjepkana, Stjepan je odlučio biti gostioničar. Zato je kuću dao sagraditi na raskrižju puteva za Zagreb. Tek poslije je gostionicu ipak preselio u centar - kazao je svojedobno za 24sata Antun Prekrat, tadašnji kustos i domar u Tuđmanovoj kući i obnovljenoj Spomen-školi “Dr. Franje Tuđmana”.
Vladimir Pavlinić, prvi glavni urednik Glasa Koncila, čovjek koji je Tuđmanu 1977. izradio i predao falsificirane pasoše, politički robijaš, novinar, slikar i prevoditelj, član londonskog uredništva slavne emigrantske revije Nova Hrvatska, 2017. je ekskluzivno za Express opisao svoja autentična sjećanja na poratne godine. Pavlinić je odrastao u blizini Velikog Trgovišća pa dobro poznaje Tuđmana i njegovu obitelj. Smrt Tuđmanovih roditelja i dosad je bila predmetom kontroverzi, a sam Tuđman je u svojim dnevnicima iznio verziju po kojoj je njegova oca 1946. ubila Ozna, navodno zbog hrvatstva. Štoviše, pisao je i da mu se javio svjedok koji je znao imena navodnih ubojica, koja su i objavljena u dnevnicima. Pavlinić, pak, iznosi drukčiju teoriju, koja upućuje na samoubojstvo, i to zbog razočaranja u poratni komunistički teror, nasilje i otimačinu. To, navodno, piše i u oproštajnom pismu o kojem svjedoči Pavlinić. No pismo je, kako on pretpostavlja, sa sobom u inozemstvo ponio sin liječnika i mrtvozornika Hrenčevića.
- Tuđmani su bili ugledna obitelj u onom kraju. U Velikom Trgovišću imali su dvije gostionice i trgovinu mješovitom robom. Išao sam u istu pučku školu kao i Franjo Tuđman prije mene te pohađao istu crkvu. Dobro se sjećam Stjepana Tuđmana, Franjina oca, koji je bio načelnik općine Trgovišće, također dugogodišnji vođa mjesnog ogranka Hrvatske seljačke stranke. Moj otac, krojač i mali 'dućandžija' u četiri kilometara udaljenom selu Dubrovčanu, bio je oduševljeni mačekovac i aktivan Tuđmanov suradnik u HSS-u - pričao je Pavlinić za Express.
- Tako je moja obitelj bila na neki način povezana s Tuđmanima. Kad je mladi Franjo usred rata iskočio kao vodeći propagandist i propagator partizanskoga pokreta u Zagorju, u tom je smjeru preokrenuo i oca. Moj otac, koji je odmah 1941. procijenio da ustaše vode Hrvatsku u zlo, prekinuo je i s Tuđmanom. Nije to više bila njegova Hrvatska seljačka stranka. Sva radićevština koju su ovi bučno izvikivali bila je samo varava maska za pridobivanje nezadovoljnih, lakovjernih seljaka... Njima se nije govorilo o nekakvoj novoj Jugoslaviji, ne, bit će to prava radićevska Republika Hrvatska, u kojoj će vlast biti u rukama naroda i, što je najvažnije, neće biti poreza. Moj otac je uvidio kako seljaci propovijedanu 'narodnooslobodilačku borbu' spremno prihvaćaju kao bezvlađe, u kojem možeš nekažnjeno mrskom susjedu 'u ime naroda' napraviti svaku pakost. Ne treba više trošiti novce na fiškale i sudove zbog 'mejaša' te uzajamnih psovačkih uvreda, svatko može svoj spor dosuditi sam.
Najkontroverznije pitanje u vezi s Tuđmanovima jest pogibija njegova oca Stjepana i pomajke Olge...
- Bio sam u školi u Zagrebu kad se to dogodilo, u travnju 1946. Kad sam došao na praznike, saznao sam da se stari Tuđman ubio. Šaputalo se kako je prvo ustrijelio svoju ženu, zatim sebe. Istom mnogo kasnije čuo sam opširniju priču. Godine 1971. otišao sam iz Zagreba u Dubrovčan da za Kanu intervjuiram umirovljenog liječnika dr. Jurja Hrenčevića, o iskustvima njegova dugogodišnjeg rada u zagorskim selima. U godinama rata i poslije službovao je u Velikom Trgovišću.
Pavlinić je priču o smrti Tuđmanovih ispričao s puno detalja, dobro ih je poznavao.
- Živo se sjećam Hrenčevića iz 1943., kad sam ga sreo na cesti u Trgovišću s velikom drvodjeljskom pilom u ruci. Vraćao se kući sa željezničkoga kolodvora, gdje je u čekaonici otpilio nekoliko nogu i ruku ovamo dopremljenih seljaka i seljakinja. Jutarnjim su vlakom krenuli u Zagreb na tržnicu sa svojim proizvodima, vlak je naišao na minu. Vidio sam čekaonicu punu naslaganih mrtvih tjelesa. (I sâm sam iduće godine, srećom, izišao čitav iz marvinskoga vagona, kakvi su većinom tad služili kao putnički, pod kojim je eksplodirala mina.) Nakon smrti bračnog para Tuđman susjedi su prvo pozvali doktora Hrenčevića u izvid. Ispripovjedio mi je, dakako ne za objavu, kako je u kući našao mrtve Stjepana i Olgu Tuđman u krvi. Stjepan je u ruci držao neki papir, i on je to uzeo i spremio u džep. Bilo je to Tuđmanovo oproštajno pismo. Napisao je da ne želi više živjeti zbog terora i otimačine što je ova država donijela narodu; duboko je razočaran, to nije ono za što su se borili. Dr. Hrenčević mi je kazao da je taj papir priložio dvama svescima svoga dnevnika, što ga je vodio onih godina, kad je često morao ići okolo po selima na izvide ubijenih ljudi, koje je 'gutala noć'. Te je dnevnike dao svome sinu, koji živi u inozemstvu (mislim u Italiji), i osigurao je novac da se njegovi zapisi jednom, u slobodnim prilikama, objave kao knjiga. Nažalost, do ponovnog otkrića Hrenčevićevih bilježnica niti objave nikad nije došlo. Kad to nije zanimalo Franju Tuđmana, ja sam se tu i tamo nakon 1990. raspitivao o Hrenčevićevu sinu, je li negdje još živ, ali bez rezultata.
Kad je 1. srpnja 1999. godine prvi hrvatski predsjednik otvorio svoju obnovljenu rodnu kuću u Velikom Trgovišću, bilo je to i posljednji put da je posjetio svoj rodni kraj. Franji Tuđmanu tada su potekle suze, pisala su 24sata.
- Bilo je jako emotivno. Inače je Tuđman uvijek bio odrješit kad bi govorio, no tada je i zaplakao. Glas mu je drhtao kad je spomenuo majku Justinu koja je umrla 1929. godine kad je imao samo sedam godina. Volio je Tuđman svoje Trgovišće - ispričao je svojedobno za 24sata Antun Prekrat, tadašnji kustos i domar u Tuđmanovoj kući i obnovljenoj Spomen-školi “Dr. Franje Tuđmana”.
Franjo je krenuo u prvi razred pučke škole 1929., kad mu je umrla majka. Njegova učiteljica Darinka Domitrek stanovala je u kući njegove majke. Svjedoci tvrde da mali Franjo nije zato imao nikakve privilegije. Naprotiv, od njega se više očekivalo nego od ostale djece.
- Dobila sam đaka u razredu kakvog nisam imala u svojoj 35-godišnjoj praksi. Vjerojatno ga ni generacije poslije mene neće imati - rekla je učiteljica svojim ukućanima. Taj đak bio je Franjo Tuđman. Iz Franjine svjedodžbe iz trećeg razreda, čija je kopija izložena u učionici njegove škole u Trgovišću, vidljivo je da je prolazio s odličnim uspjehom. Jedino je te godine iz ćudorednog vladanja imao vrlo dobar. U Trgovišću se govori da je bio pametan, načitan, bistar i odličan đak, ali živahan i nemiran te previše znatiželjan i brbljiv. Te je školske godine 1932/1933. imao odličan iz Nauka vjere, Narodnog jezika, Računarstva i geometrije, Stvarne obuke, Risanja, Pjevanja, Gimnastike te Gospodarstva i ručnog rada za dječake. Izostao je 20 školskih sati, no ni jedan izostanak nije bio neopravdan.
Na internetskoj stranici tudjman.hr, koju je pokrenula obitelj, stoji:
"Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja u zagorskom mjestu Veliko Trgovišće od oca Stjepana i majke Justine. Otac mu je bio istaknut član Hrvatske seljačke stranke i jedan od glavnih pokretača otpora u Hrvatskom Zagorju, te član ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Imao je još dvojicu braće, Ivicu i Stjepana. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkog pokreta 1943. godine, a oca i pomajku Olgu u proljeće 1946. likvidirala je tajna jugoslavenska policija OZNA zbog kritika upućenih novoj komunističkoj vlasti.
Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, a srednju školu i trgovačku akademiju u Zagrebu, gdje je sudjelovao u nacionalnom demokratskom pokretu zbog čega je 1940. godine dva puta bio uhićen..."
