Recentna, a ponovna, rasprava o takozvanim cajkama, glazbi ovog ili onog stupnja turbofolka, novi je pokušaj obrane od plime koja je odavno došla i preplavila domaći prostor
U završnom dijelu ionako strašne, krajnje cinične i krajnje točne "Posmrtne trilogije" Mate Matišića, protagonist odlučuje počiniti "bezgrešno hrvatsko katoličko samoubojstvo na srpski pravoslavni način". Oksimoron, točnije niz oksimorona upisanih u tu nepojmljivu sintagmu plod su raskola uvjetovanog tipičnom matišićevskom igrom dedukcije: u njegovim tekstovima se, kao u najboljim kriminalističkim zapletima, istina otkriva polako, korak po korak, sve dok zbroj činjenica ne dovede do ultimativnog poraza svakog vjerovanja i uvjerenja, i stupice bez izlaza, u koju se, svojim djelovanjem ili nedjelovanjem, ili tek zbrojem nesretnih okolnosti i nimalo ljudskih odluka drugih ljudi, dovede protagonist kojem nerijetko ostaje tek jedan izlaz.
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
