Požutjelih brkova od dima cigareta, Stipan Vukasović pali jednu za drugom, evo već šest godina i mjesec dana. Žena mu se u međuvremenu razboljela. Bori se sam. Liježe sa svojom mukom. Ovih dana došla je napokon dobra vijest - valjda prva od 24. kolovoza 2019., kad je njegov Kristian preminuo u splitskoj bolnici. S velikim hematomom na trbuhu koji je Stipan vidio i za koji se ni danas ne zna kako je nastao. Ako zadarski sud traži vještačenje od Medicinskog fakulteta u Zagrebu, to je jako dobar znak. U procesu Vukasović protiv države, smatra odvjetnik obitelji Vinko Ljubičić, umorni čovjek Stipan sad je favorit. Za 24sata kaže i da presudu očekuje do kraja godine. Dakle, na Božić će biti šest godina i četiri mjeseca otkako je Kristian preminuo.
U nekim drugim okolnostima, ‘ajde da se ne lažemo - u nekoj drugoj zemlji, s drukčijim pravosudnim i zatvorskim sustavom - Stipanov sin imao bi šansu. Bio bi živ.
Danas bi ručao s ćaćom i materom za obiteljskim stolom u Jesenicama. Imao bi 24 godine. Radio nekakav poslić, imao možda djevojku, išao na Hajduka... Istina, imao bi puno zdravstvenih problema. Ali živio bi s time. Znalo se, nabrojimo, da ima metabolički sindrom, astmu, iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a, psihijatrijske tretmane još od dječje dobi, oštećenje funkcionalnih sposobnosti III. stupnja, odnosno teži invaliditet...
Sve to znao je i splitski sud koji ga je bez imalo samilosti - o, božice pravde - osudio da guli zatvorsku kaznu s okorjelim kriminalcima sa splitskog asfalta, gdje intelektualno i fizički inferiorni momak iz zaleđa ima šanse kao crna slavonska svinja protiv afričke svinjske kuge. Nikakve. Ako je ne ubije kuga, ubit će je država. Slično je i u slučaju Kristiana Vukasovića. Nisu njega ubili splitski kriminalci, ako su ga u zatvoru tukli. Niti sudac Marijo Franetović, koji ga je poslao iza rešetaka. Kao ni zatvorski čuvari. Kristiana Vukasovića ubila je država.
