Andrij Portnov (51), bivši visoki dužnosnik i bliski suradnik proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, ubijen je u srijedu ispred škole u Madridu, nakon što je doveo djecu na nastavu. Ubijen je za volanom u svom autu. Prema španjolskom El Paísu, u ubojstvu su sudjelovale dvije do tri osobe. Napadači su pucali najmanje pet puta. Pogodila su ga tri metka, jedan u glavu. Portnov je bio uvršten u bazu podataka poznate ukrajinske web stranice 'Mirotvorac' na kojoj se nalaze pojedinci koje Kijev smatra proruski nastrojenima i koja objavljuje njihove osobne podatke.
Svojedobno se na njoj zbog izjava o Rusiji i Ukrajini našao i hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Hrvatski predsjednik završio je na notornoj stranici neposredno prije invazije na Ukrajinu. Milanovića su optužili za humanitarnu agresiju na Ukrajinu, pomaganje ruske agresije, distribuciju ruske propagande i podržavanje i opravdavanje ruske agresije na Ukrajinu. Bila je to reakcija na Milanovićeve riječi da se Hrvatska ni na koji način neće upletati u krizu dođe li do njezine eskalacije i da ondje neće imati svoje vojnike. Istaknuo je i da Ukrajini nije mjesto u NATO-u.

Pravnik s puno neprijatelja
Trenutačno nije poznato tko je izrešetao Portnova i tko je uopće naredio atentat u Madridu. Španjolska policija objavila je u četvrtak da istražuje ubojstvo kao vjerojatni obračun povezan s organiziranim kriminalom, ali nije isključeno ni politički motivirano ubojstvo.
Andrij Portnov nije bio stran kontroverzama. Bio je arhitekt ukrajinskog pravosuđa kojeg danas Ukrajinci smatraju korumpiranim. S vremenom je postao personifikacija Janukovičeve Ukrajine u raljama Rusije, piše Kyiv Independent koji se kao masa drugih novinara i medija našao s druge strane nišana Portnova u jeku njegovih brojnih tužbi koje je pokrenuo protiv ukrajinskih medijskih djelatnika.

"Bio je arhitekt Janukovičeva korumpiranog sustava i osobno je utjecao na imenovanja sudaca", rekao je Mihajlo Žernakov, voditelj pravosudnog nadzornog tijela Dejure, za Kyiv Independent. Do svojih polsjednjih dana Portnov je navodno imao ogroman utjecaj na pravosuđe i miješao se u rad sudova unatoč tome što je godinama bio odsutan iz Ukrajine. Kontroverzni pravnik rođen je 27. listopada 1973. u Luhansku. U siječnju 1997. Portnov je počeo raditi u Kijevu u Državnoj komisiji za dionice. Isprva je obnašao dužnost glavnog stručnjaka odjela za metodologiju i standardizaciju računovodstva i izvještavanja odjela za korporativne financije. Nekoliko mjeseci kasnije imenovan je zamjenikom voditelja odjela za kontrolu i pravne poslove te voditeljem odjela za provedbu zakona.
Andriy Portnov has been assassinated in Spain.
— Anonymous (@YourAnonCentral) May 21, 2025
He was a Ukrainian pro-Russia former deputy head of Yanukovych's regime, legal architect of anti-Euromaidan repression, sanctioned by the EU for corruption and rights violations, investigated for ties to Russia, and known for… pic.twitter.com/AO1dZSozva
Nakon korupcijskog skandala u Ukrajini u rujnu 2005., na sudu je zastupao interese državnog tajnika Oleksandra Zinčenka, koji je optužio šefa Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu i budućeg Zelenskovog prethodnika Petra Porošenka za korupciju. Porošenko je dobio spor. Prije parlamentarnih izbora 2006., Portnov je bio uvršten na listu Bloka Julije Timošenko (BYuT) i izabran je za zastupnika u Vrhovnoj Radi. No, porazom narančaste koalicije Timošenko-Juščenko i povratkom Janukoviča na vlast, Portnov u maniri pravog žetončića pravi kopernikanski obrat i prihvaća ponudu Janukoviča da preuzme dužnost zamjenika voditelja administracije predsjednika Ukrajine i voditelja Glavne uprave za reformu pravosuđa i pravosudni sustav.

Euromajdan i 'diktatorski zakoni'
Kolapsom proruskog režima krajem 2013. i početkom 2014., 'Revolucija dostojanstva' je dovela do tektonskih promjena i posijala uzroke rata kojem danas svjedočimo. Svoju ulogu imao je i pokojni Portnov koji je uveo tzv 'diktatorske zakone' 16. siječnja 2014. Zakoni su bili usmjereni na prosvjednike koji su podržavali Euromajdan i znatno su ograničili ustavna prava ukrajinskih građana. Portnov je 22. siječnja iste godine negirao umiješanost.
"Nisam sudjelovao u pisanju tih zakona, ali kao dužnosnik predsjedničke administracije u to vrijeme, zbog svojih funkcionalnih ovlasti, stavio sam svoj paraf kada su ti zakoni stigli iz parlamenta na potpis predsjedniku", rekao je Portnov. Slomom Janukovičevog režima, Portnov je napustio Ukrajinu krajem veljače 2014., nakon što je rekao da je bio fizički napadnut. Preselio se u Beč. Također je kupio nekretnine u Moskvi i njenoj okolici, prema istraživačkom novinarskom projektu Schemes. Dana 28. veljače 2014., Ured glavnog tužitelja Ukrajine poslao je zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova i Sigurnosnoj službi Ukrajine za hitno privođenje osoba povezanih s masovnim ubojstvima aktivista u središtu Kijeva od 18. do 22. veljače 2014. I Portnova su sumnjičili da je bio uključen u te događaje.
Europsko vijeće je 5. ožujka 2014. odobrilo blokadu imovine 17 bivših vladinih dužnosnika i osoba bliskih bivšem predsjedniku Janukoviču, pod sumnjom za nezakonitu uporabu proračunskih sredstava. Bivši zamjenik šefa predsjedničke administracije Portnov također je bio uključen na ovaj popis. U listopadu 2015. sud EU presudio je u slučaju Portnov protiv Europskog vijeća, priznajući da je nametanje sankcija isključivo na temelju suradnje s prethodnim režimom neprihvatljivo i Portnovu su ukinute sankcije. Sigurnosna služba Ukrajine je 2018. pokrenula istragu o izdaji zemlje protiv Portnova zbog navodnog sudjelovanja u ruskoj aneksiji Krima 2014. godine. Međutim, nije bio službeno optužen, a slučaj je zatvoren 2019. godine.
Povratak u Ukrajinu i suradnja sa Zelenskim
Tijekom predsjedničkih izbora 2019. godine, Portnov je pružio podršku Zelenskom. Uuoči drugog kruga predsjedničkih izbora 19. svibnja 2019. vratio se u Ukrajinu. Nakon toga, počeo je podnositi prijave Državnom istražnom uredu protiv bivšeg predsjednika Porošenka: optužbe za "kriminalna djela" tijekom incidenta u Kerčkom tjesnacu 2018. godine, "gospodarske zločine", nezakonitu kupovinu TV kanala Pryamiy. Ukrajinu je napustio nakon ruske invazije.