O predloženom saslušanju šefa ekipe za očevide Branka Lazarevića obrazloženo je kako bi se time “zašlo u domenu utvrđivanja onog što je osumnjičenik rekao policijskim djelatnicima, a to nije dopušteno”.
I za automatsku pušku koja je pronađena kod Stjepana Manđarela, a koju je on dobio od supruge Igora Mikole, utvrđeno je da je puška iz koje je ispaljeno osam hitaca u glavu i prsa Marije Zec, te sedam u glavu i jedan u nadlakticu Aleksandre Zec. Na remenu te automatske puške kemijskom olovkom ispisano je “MIGOR”.
Ali ni to ne znači da je iz tog oružja Mikola ispalio smrtonosne hice. I za vozila je utvrđeno da su ih koristili po potrebi svi pripadnici postrojbe.
Kad je Željku Mesiću rečeno da ode po golf, ključevi vozila bili su kod Muniba Suljića, “ali ta indicija niti sama po sebi niti u svezi s ostalim provedenim dokazima ne ukazuje da je okrivljenik zasigurno to vozilo koristio i u vrijeme izvršenja kaznenog djela, već samo dopušta tu mogućnost što međutim za donošenje odluke u ovom predmetu nije dovoljno”.
Jedna je Vukovarka posvjedočila da joj je Nebojša Hodak dan prije nego što je u novinama vidjela vijest o zločinu nad obitelji Zec, rekao da je “netko nekoga koknuo”. Moguće je da je nešto znao o ubojstvu, ali se ne može zaključiti je li u tomu imao kakvu ulogu, jer je to mogao čuti i od treće osobe.
“Sud, dakle, svaku, pa i ovu bitnu okolnost mora s potpunom izvjesnošću dokazati, no ukoliko neka okolnost ostaje u dvojbi, tada je treba tumačiti u korist okrivljenika”, podsjeća se u presudi na staro pravilo “in dubio pro reo”. “Na toj jednoj jedinoj indiciji sud ne može temeljiti osuđujuću presudu protiv Nebojše Hodaka”, obrazloženo je.
U kući obitelji Zec nijedan od izuzetih otisaka papilarnih linija nije odgovarao okrivljenicima, kao ni 16 otisaka pronađenih u citroenu kojim su nedvojbeno Aleksandra i Marija Zec vožene prije likvidacije.
U vozilu je nađeno 13 tekstilnih vlakana s majice i ogrtača koje su na sebi imale Marija i Aleksandra Zec. Ni pod noktima žrtava nisu nađeni tragovi.
Sudsko vijeće obrazložilo je i zašto tužiteljstvo nikakvim naknadnim manevrom nije moglo spasiti izdvojene zapisnike.
Prema tada važećem ZKP-u na njima se ne može zasnivati sudska odluka i “nema nikakve procesne mogućnosti da se zapisnici koji su izdvojeni pravomoćnim rješenjem u kasnijem tijeku postupka ponovno koriste”.
Ranije je iznimno postojala takva mogućnost, ali kad je propis preuziman u lipnju 1991. brisane su i odredbe koje su to iznimno omogućavale.
“Ovdje nema mjesta analogiji”, presuđeno je o pokušaju Rubeše da priznanja okrivljenika naknadno učini valjanim i spasi optužnicu.
Prema činjeničnom opisu iz presude, Igor Mikola bio je optužen da je pucao u Aleksandru i Mariju Zec, dok je prema rješenju o provođenju istrage za to bio sumnjičen Munib Suljić premda se u istrazi ništa nije promijenilo što bi trebalo dovesti do promjene osobe koja je pucala.
“Znači da se niti tužiteljstvo pri optuženju ne služi dokazanim činjenicama. Stvar je tužiteljstva koga će optužiti, ali osnovna dužnost suda je da krivim proglasi samo onu osobu za koju se dokaže da je pojedino kazneno djelo učinila.”
Sud je zaključio kako indicije protiv okrivljenika nisu takve kvalitete da bi se zaključilo kako su baš oni bili u spornim vozilima i ispalili hice iz spornih automatskih pušaka.
Te indicije nisu dovoljne niti za utvrđenje jesu li svi ili neki od okrivljenika uopće bili u kritično vrijeme na mjestu izvršenja kaznenih djela, a kamoli da bi se na temelju toga moglo valorizirati njihovo ponašanje na tim mjestima, navodi se u presudi.
Suljić i Rimac tada su osuđeni samo za iznudu oružja (pravomoćno na deset i šest mjeseci zatvora). Kako su Rubeša i Nobilo u međuvremenu otišli u odvjetnike, slučaj Zec je zbog žalbe dan zamjeniku okružnog državnog odvjetnika Branislavu Hajdukoviću.
On je o nepravomoćnoj presudi referirao na užem kolegiju Okružnog državnog odvjetništva, u radu kojeg su sudjelovali Mirsad Bakšić, Ivan Maračić i Pavao Vidić.
Na kolegiju u studenome zaključeno je da nema osnove za žalbu, tako da je oslobađajuća presuda postala pravomoćna 24. studenoga 1992. godine.
Tada je državni odvjetnik RH bio Stjepan Herceg (od 24. rujna 1992.) te je 8. ožujka podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv rješenja suca Jovanovića o izdvajanju zapisnika s priznanjima okrivljenika bez branitelja.
Vrhovni sud u vijeću pod predsjedanjem dr. Petra Novoselca, taj je zahtjev odbio kao neosnovan. Obrazloženo je kako je istražni sudac pravilno interpretirao smisao zakonske odredbe.
Zaključeno je kako je besmisleno “graditi” zakonitost na redakcijskoj grešci zakonskog teksta, te dodano kako bi suprotna interpretacija dovela do toga da obrana okrivljenika niti za jedno krivično djelo ne bi bila obavezna što je protivno temeljnim pravima okrivljenika.
Time je 14. srpnja 1993. zaključen slučaj Zec. Sudski zapečaćeni iskazi objavljeni su 20. svibnja 1994. u Globusu. Na suđenju Merčepu bivši optuženici iz slučaja Zec – Hodak, Rimac i Živanović – svjedočili su da ništa ne znaju o slučaju Zec.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
ubojstvo djeteta je nešto nezamislivo i za svaku je osudu. žalosno je da nitko nije osuđen za ubojstvo obitelji zec, ali zar je to čudno kada nitko nije osuđen za masakr 70 civila u škabrnji. jer ti škabrnjani su naši ... prikaži još!aši "zečevi", ali zbog velike brojke pobijenih izostao je individualni pristup, nemamo našega "zeca" i njegove obitelji, pa redatelji, novinari, razne udruge i političari više i ne spominju taj pokolj "zečeva".
Da i te ubice su "hrvatski branitelji", kaj ne?
Dokle se vračati u prošlost kad je pravosuđe i sada isto, ako toliko pišete,spominjete zločine a bilo ih je previše što ne pišete svako dnevno da se napravi reforma pravosuđa te da se korumpirani i neznalice ne privedu pravdi !