Ukrajinci navlače odijela od neoprena, peraje. Dezerteri plivaju 600 m

Na krajnjem jugu Ukrajine Dunav je mnogo više od državne granice. S druge strane rijeke nalazi se Rumunjska, Europska unija i, za dio ukrajinskih muškaraca koji ne žele završiti u vojsci, izlaz iz zemlje. Neki pokušavaju prijeći rijeku čamcima, drugi odijevaju neoprenska odijela, stavljaju peraje i kreću plivajući, a graničari su nailazili i na bjegunce opremljene podvodnim skuterima.

Na prvi pogled granica kod Izmaila djeluje gotovo idilično. Dunav je na pojedinim mjestima širok oko 600 metara, a rumunjska obala jasno se vidi s ukrajinske strane. No iza mirne površine krije se snažna struja, zbog čega ilegalni prelazak može završiti tragedijom.

Ukrajinski graničar Andrij, koji patrolira tim područjem, kaže da su muškarci koje najčešće zaustavljaju uglavnom u tridesetim i četrdesetim godinama. Njihov je cilj isti - izaći iz Ukrajine bez službenog dopuštenja i izbjeći mobilizaciju.

Kako piše njemački Tagesschau, ljudi se za prelazak pripremaju kao za ozbiljan pothvat. Nabavljaju neoprenska odijela, peraje, čamce, pa čak i uređaje koji im pomažu pri kretanju kroz vodu. Problem je što mnogi podcijene Dunav. Rijeka izgleda mirno, ali njezina struja može biti mnogo jača nego što očekuju, a udaljenost do druge obale veća nego što se čini.

Andrij se prisjeća slučaja iz ožujka kada su dvojica muškaraca pokušala preplivati rijeku. Jedan je počeo tonuti pa su ga graničari izvukli iz vode. Dok su ga spašavali, drugi je uspio doći do druge strane i pobjeći.

Deseci tisuća muškaraca napustili su zemlju

Točan broj muškaraca koji su od početka ruske invazije ilegalno napustili Ukrajinu nije poznat. Prema ukrajinskim istraživanjima na koja se poziva Tagesschau, do kraja 2025. zabilježeno je oko 70.000 ilegalnih prelazaka granice muškaraca u dobi od 18 do 60 godina.

Graničari se pritom ne susreću samo s ljudima koje moraju uhititi ili vratiti. Neki ih pokušavaju nagovoriti da zažmire.

Andrij kaže da su mu pojedini muškarci objašnjavali svoje okolnosti i izravno ga molili da ih propusti. Priznaje da prema nekima osjeća suosjećanje, ali istodobno kaže da kao graničar nema mnogo prostora za odluku – ilegalan prelazak granice ostaje kršenje zakona.

Jedan od onih kojima je bijeg uspio danas živi u Poljskoj. Volodimir Korenejev prije nekoliko godina nije izgledao kao čovjek koji će pobjeći iz Ukrajine. Dok su se vodile teške borbe u Donbasu, odlazio je prema bojištu kako bi pomagao ukrajinskim vojnicima. Po zanimanju je frizer pa je svakih nekoliko tjedana pakirao svoju opremu i odlazio na front gdje je vojnicima besplatno šišao kosu.

Za njega je to tada bio način da sudjeluje u obrani zemlje bez oružja.

Mnogi njegovi prijatelji nakon ruske invazije 2022. dobrovoljno su otišli u vojsku. On nije. Govorio je da se ne vidi kao borac, ali da želi pomoći ljudima koji su odlučili ratovati.

Vojnici su njegove posjete doživljavali kao kratki povratak normalnom životu. Na položajima, gdje su tjednima gledali ista lica i živjeli u ratnoj rutini, dolazak frizera bio je mala promjena koja je značila više od same frizure.

Mobiliziran je, a onda pobjegao

Nekoliko godina poslije sve se promijenilo.

Korenejev je 2025. mobiliziran u ukrajinsku vojsku. Prema njegovoj priči, nakon otprilike mjesec dana pobjegao je s poligona za vojnu obuku, a kasnije je ilegalno napustio zemlju kopnenim putem prema Rumunjskoj.

Danas radi kao frizer u Varšavi.

Tagesschauu je rekao da ga je prije svega bilo strah ponovnog odlaska u vojsku. Mobilizaciju opisuje kao gubitak kontrole nad vlastitim životom. Svjestan je i kako će dio Ukrajinaca gledati na njegov postupak.

Kaže da se, s jedne strane, može smatrati izdajnikom. No tvrdi i da su ga neki muškarci koji već služe u vojsci podržali u odluci jer drugima ne žele iskustvo kroz koje sami prolaze. Korenejev smatra da ukrajinskoj vojsci trebaju prije svega ljudi koji žele ratovati i koji imaju motivaciju za borbu.

Njegova priča pokazuje jedan od sve težih problema s kojima se Ukrajina suočava nakon godina rata. Dok vojska treba nove ljude za obranu zemlje, dio muškaraca poduzima sve opasnije korake kako bi izbjegao mobilizaciju.

'Ja sam odlučio služiti'

Ni graničar Andrij na pitanje o bjeguncima nema jednostavan odgovor.

On dobro zna što znači napustiti dom. Dolazi iz Mariupolja, grada koji su ruske snage zauzele 2022. godine. Oko mjesec i pol proveo je pod okupacijom prije nego što je uspio otići s obitelji i stići na teritorij pod ukrajinskom kontrolom. Na kraju je završio na jugu zemlje, na granici uz Dunav.

Zbog toga razumije da ljudi svoje odluke ne donose uvijek lako.

Smatra da bi svaki čovjek želio sam odlučiti kamo će otići i što će učiniti sa svojim životom. Njegova odluka bila je drukčija od odluke ljudi koje danas zaustavlja na Dunavu.

On je odlučio ostati i služiti. U Ukrajini koja ulazi u još jednu godinu rata pitanje tko će ostati, tko će otići i tko će biti spreman boriti se više nije samo osobna dilema. Postalo je jedno od ključnih pitanja za sposobnost zemlje da nastavi rat.