Umalo je poginuo u strašnoj Bejrutskoj eksploziji, a onda je odmah o njoj snimio film

Dan je 4. kolovoza 2020. godine. U Bejrutu je kasno poslijepodne, ljudi se voze kućama na kraju radnog dana, piju kave s prijateljima, neki su možda još na poslu, ili naprosto ne rade ništa uživajući u još jednom vrućem ljetnom danu. Zemlju je već zahvatila teška gospodarska kriza, no generacija libanonske revolucije još se nada mogućnosti promjena koje bi zauzdale državnu korupcijsku hobotnicu i zaustavile daljnje proklizavanje stanovništva u siromaštvo i kaos. Sve do tog sudbonosnog dana, kad je točno u 18 sati po lokalnom vremenu u samom srcu tog milijunskoga grada, usred napučene gradske četvrti i na nekoliko koraka od popularnih mjesta za izlazak, eksplozija snage manje nuklearne naprave sravnila sa zemljom bejrutsku luku, i s njom domove 300.000 Libanonaca. Oko 2800 tona amonijeva nitrata eksplodiralo je u lučkom skladištu snagom jednakom potresu magnitude 3,3 po Richteru, pri čemu je život izgubilo 212 ljudi, a više od 6500 je ozlijeđeno. Nakon te tragedije, koja se pripisuje političkom nemaru, korupciji i kriminalu, ništa više nije moglo biti isto. Razorna silina toga događaja i duboka trauma koju je izazvao ostavila je trajne, još neprevladane posljedice, s kojima se libanonsko društvo nije do danas uspjelo uspješno suočiti, ni u smislu obnove grada, a još manje u smislu psiholoških posljedica eksplozije. Slučaj je htio da je baš dan ranije u grad sletio Karim Kassem (1990.), mladi njujorški filmaš libanonskog podrijetla, autor niza kratkih filmova, koji je ondje namjeravao snimiti drugi dio planirane doku-fikcijske trilogije koja je počela dugometražnim filmom “Only the Winds” (2020.). U trenutku eksplozije nalazio se u hotelskoj karanteni nedaleko od luke. Toplinski udar od eksplozije doslovno ga je katapultirao u mahniti bijeg za spas golog života. Nakon što je gotovo poginuo, Kassem je učinio jedino što je u tom trenutku smatrao ispravnim i što najbolje zna raditi: uzeo je kameru u ruke i krenuo snimati svoj devastirani grad, njegove ljude, čiji je život u trenu pretvoren u prah i ruševine. Rezultat je film “Octopus”, metafizičko filmsko istraživanje posljedica eksplozije bez i jedne riječi. Ljudi u njegovu filmu sjede u svojim uništenim domovima ili trgovinama u šokiranoj tišini, kao zaleđeni u vremenu. Film je dobio nagradu za najbolji film na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Amsterdam (IDFA) u natjecateljskom programu Envision. “Octopus” će biti prikazan na ovogodišnjem izdanju ZagrebDoxa, koji se u Kaptol Boutique Cinema održava od 3. do 10. travnja, a tim je povodom Kassem ljubazno pristao na razgovor za Express.